Obećavajući način liječenja dijabetesa tipa 1 jeste implantacija ćelija Langerhansovih otočića, koji proizvode inzulin kada je potrebno, što oslobađa pacijente od čestih inzulinskih injekcija. Međutim, velika prepreka za ovaj pristup je ta što implantirane ćelije vremenom ostanu bez kisika i prestanu da proizvode inzulin. Da bi to prevazišli, inžinjeri Instituta tehnologije Masačusetsa (MIT) dizajnirali su novi uređaj koji ne samo da nosi stotine hiljada ćelija koje proizvode inzulin već ima i vlastitu „fabriku“ kisika, javio je MIT News, prenosi Nauka.rs.

"Živi" medicinski uređaj

Istraživači su pokazali da, kada se ugradi mišu s dijabetesom, ovaj uređaj održava nivo šećera u krvi na stabilnom nivou najmanje mjesec. Istraživači se nadaju da će napraviti veću verziju uređaja, što bi bila veličina žvakaće gume, a koja bi mogla da se testira na ljudima.

- O ovome treba misliti kao o živom medicinskom uređaju napravljenom od ljudskih ćelija, koje luče inzulin, a imaju i elektronski sistem za održavanje života. Uzbuđeni smo što smo napravili ovoliki napredak i zaista smo optimisti da će ova tehnologija da pomogne pacijentima – rekao je Danijel Anderson, profesor Odjela za hemijsko inženjerstvo MIT i autor studije.

Iako je fokus istraživanja na liječenju dijabetesa, kažu da ovaj tip uređaja može da se adaptira da liječi i druge bolesti kojima je potreban stalni dotok terapijskih proteina.

Većina oboljelih od dijabetesa tipa 1 mora stalno da prati nivo šećera u krvi i da daje sebi inzulin najmanje jednom dnevno. Međutim, ovaj proces može da imitira sposobnost tijela da kontroliše nivo šećera u krvi.

- Većina oboljelih zavisi od inzulina i mora da daje sebi injekcije, ali i dalje nemaju normalan nivo šećera u krvi. Ako pogledate nivo glukoze, čak i oni koji su najposvećeniji imaju nivoe značajno drugačije od onih koje imaju ljudi sa zdravim pankreasom – rekao je Anderson.

Nisu potrebne nikakve žice ili baterije

Bolja alternativa je transplantacija ćelija koje proizvode inzulin kad god primijete promjene u nivou šećera u krvi. Nekim pacijentima su presađene ćelije Langerhansovog otočića s leševa, što je dugoročno poboljšalo nivo šećera u krvi, ali ti pacijenti moraju da koriste lijekove koje suzbijaju imunosistem da ne bi došlo do odbacivanja ćelija. Skorije je bilo uspjeha sa ćelijama Langerhastovog otočića napravljenim od matičnih ćelija, ali i tada moraju da se koriste lijekovi za suzbijanje imunosistema. Neki eksperimentalni uređaji napajaju ćelije kisikom, ali vremenom prestaju da rade.

Tim MIT se odlučio na drugačiji pristup, koji bi potencijalno mogao da generiše kisik vječno i to tako što razbija vodenu paru iz tijela. To se radi korištenjem membrane za razmjenu protona u uređaju. Prednost ovog uređaja je, navodi se u saopćenju MIT-a, jeste to što nisu potrebne nikakve žice ili baterije.