Primjerak džinovskog kozlaca (Amorphophallus titanum) u botaničkoj bašti Kju u Londonu cvjeta prvi put poslije više godina, ispuštajući svoj karakteristični vrlo neprijatni miris, piše IFL Science.
Biljku je prvi put opisao 1878. godine italijanski botaničar Odoardo Bekari, pronašavši je na Sumatri. Bekari je poslao sjemenje u nekoliko botaničkih vrtova, gdje se ove neobične biljke iz porodice Araceae uzgajaju i proučavaju više od sto godina.
Biljka svoje cvjetove pokazuje rijetko i neredovno, otprilike svakih 7-9 godina. Kad se to desi, spektakularno je za oči i vrlo neprijatno za nos, a gotovo je već poslije nekoliko dana.
Cvat ima ogromne dimenzije. Jak miris truhlog mesa oslobađa se u kratkim intervalima, ali samo u kratkom periodu tokom prve noći, kad je biljka u ženskoj fazi. Tokom druge noći, muški cvjetovi proizvode velike količine žutog polena.
Miris – jedan od najjačih od biljaka – koristan je za biljku u divljini, pomažući joj da privuče oprašivače, piše Nauka.rs.
„Cvijet leš“ je sposoban da se zagrije do 36,7 stepeni kako bi prevario insekte. Insekti misle da bi cvijet mogao biti hrana, ulete unutra, shvate da tamo nema ništa za jelo i odlete sa polenom na nogama. Ovaj proces obezbjeđuje oprašivanje. Kad su cvjetanje i polinacija gotovi, cvijet se urušava.
Biljka ne ostaje otvorena dugo – obično cvjeta samo jedan ili dva dana.
