<p>Komad stijene s misterioznim zapisima, koji nije proučavan skoro 4.000 godina, sada se smatra mapom s blagom za arheologe, koji ga koriste da nađu antičke ostatke širom sjeverozapadne Francuske, piše Phys.org.<br></p><h2>Ploča Sen-Belek</h2><p>Takozvana ploča Sen-Belek proglašena je 2021. najstarijom mapom u Evropi i otada naučnici rade na tome da shvate zapise na njoj, što kako bi uspjeli da je datiraju, što da bi otkrili izgubljene spomenike.</p><p>- Korištenje mape u pokušajima da se nađu arheološka nalazišta je sjajan pristup. Nikad nismo radili na taj način - rekao je Ivan Paje, profesor Univerziteta Zapadne Bretanje (UBO).</p><p>Antička nalazišta obično se otkrivaju pomoću sofisticirane radarske opreme, snimaka iz zraka ili slučajno, kada se izvode građevinski radovi.</p><p>- Ovo je mapa s blagom - rekao je Paje.</p><p>Ipak, tim tek započinje svoj lov na blago.</p><p>Neobična mapa pokriva oblast koja je oko 30 kilometara duga i 21 kilometar široka, a Paje i njegove kolege kažu da je potrebno da pregledaju cijelu oblast i uporede je sa svim zapisima na ploči.</p><p>- Posao bi mogao da potraje i 15 godina - rekao je Paje.</p><p>On i Klement Nikolas iz francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS) ponovo su 2014. otkrili ploču koju je pronašao Pol du Šatelije još 1900. Međutim, on nije shvatio njen značaj.</p><p>Proučavanjem ploče, neki urezi na njoj bili su logični i istraživači su prepoznali određene planine u Bretanji. Zatim su skenirali ploču i uporedili je s trenutnim mapama otkrivši poklapanje od oko 80 posto.</p><p>- Još moramo identificirati sve geometrijske simbole, legendu koja ide uz mapu - rekao je Nikolas.</p><p>Na ploči postoje sitne rupe i naučnici vjeruju da one predstavljaju grobnice, naselja ili rudnike. Ako na taj način otkriju nešto, to bi moglo da dovede do „poplave arheoloških otkrića“.</p><h2>Neidentificirano kraljevstvo&nbsp;</h2><p>Posljednjih nekoliko sedmica arheolozi provode istraživanje mjesta gdje je ploča Sen-Belek pronađena.</p><p>- Pokušavamo da bolje kontekstualiziramo otkriće, da nađemo način da se ploča datira - rekao je Paje.</p><p>Oni vjeruju da je ploča nastala u nekom još neidentificiranom kraljevstvu iz bronzanog doba, koje je nestalo u pobunama, piše Telegraf.</p>

Ovo je pristup istraživanjima koji nikad ranije nismo koristili, rekao je Ivan Paje, profesor Univerziteta Zapadne Bretanje

Misteriozna kamena ploča je prava mapa s blagom

<p>Naučnici su predstavili dosad najdetaljniji ''atlas'' ljudskog mozga.<br></p><h2>Potpuno novo polje</h2><p>U njemu su detaljno prikazani struktura i funkcioniranje 3.300 vrsta moždanih ćelija, od kojih je samo mali dio ranije bio poznat nauci, piše Live Science.</p><p> „To nije samo atlas“, rekao je Ed Lajn, neuronaučnik u Alenovom institutu za nauku o mozgu. „Otvara potpuno novo polje, gdje u ekstremno visokoj ćelijskoj rezoluciji možete posmatrati čovjekov mozak“.</p><p>Pokrenut 2017., ovaj ogromni projekt ima za cilj kreiranje kataloga ćelija u mozgovima miševa, ljudi i drugih primata kao što su majmuni.</p><p>Te ćelije uključuju neurone, moždane ćelije koje komuniciraju putem hemijskih i električnih poruka, i otprilike isti broj ne-neuronskih ćelija. Ove ne-neuronske ćelije uključuju glijalne ćelije, klasu moždanih ćelija koje pružaju strukturnu podršku, ishranu i izolaciju za neurone, dok, također, reguliraju slanje signala.</p><p>Mozak odraslog čovjeka sadrži oko 86 milijardi neurona, plus-minus oko osam milijardi, i još oko 84 milijarde tih ne-neuronskih ćelija.</p><h2>Najrazvijenije tehnike</h2><p>Za mapiranje ljudskog mozga upotrijebljene su najrazvijenije tehnike koje su ranije uglavnom korištene kod životinja.</p><p>Naučnici su koristili transkriptomiku, koja uključuje katalogiziranje čitave RNK u individualnim ćelijama; RNK je genetska molekula koja sadrži instrukcije za izgradnju proteina i obavlja druge važne poslove. Također su koristili epigenomiku, koja uključuje ispitivanje hemijskih oznaka koje se nalaze na DNK i kontroliraju upotrebu gena.</p><p>Kombinirajući ove tehnike, istraživači su kreirali mape mozga koji se razvija i mozga odraslog čovjeka u jednoćelijskoj razmjeri, kao i mozgova primata zvanih marmoseti (Callithrix) i makaki (Macaca). Neke studije su ispitivale i mozgove čimpanzi (Pan troglodytes) i gorila (Gorilla).</p><p>To je omogućilo da se izvede direktno poređenje mozga čovjeka i drugih primata, otkrivajući da se brojne vrste ćelija prisutnih u našem mozgu mogu pronaći i kod čimpanzi i gorila.</p><p>Međutim, iako imamo zajedničke vrste ćelija, izgleda da je njihova genska aktivnost vrlo različita kod ljudi i čovjekolikih majmuna, što mijenja način na koji te ćelije sarađuju. Veze – način na koji ćelije komuniciraju – zapravo su ono što nas razlikuje od čimpanzi.</p><h2>Dekodiranje funkcije ćelija</h2><p>Iako najdetaljniji dosad, ovaj atlas ljudskog mozga predstavlja prvi nacrt. Naučnici žele da u budućnosti dekodiraju funkciju novootkrivenih ćelija, mnoge od kojih se nalaze duboko u mozgu, u strukturama kao što je moždano stablo. Također žele da shvate kako genska aktivnost različitih ćelija doprinosi razvoju neuroloških bolesti, prenosi Telegraf.</p>

Mnoge vrste ćelija nisu dosad viđene

Najdetaljnija mapa ljudskog mozga sadrži 3.300 vrsta ćelija

<p>Groblje staro oko 3.400 godina otkriveno je u Tuna el-Gebelu, u blizini grada Minja na jugu Egipta, objavilo je ministarstvo za turizam i antikvitete Egipta, prenijela je agencija Sinhua.<br></p><p>- Na groblju iz vremena Novog kraljevstva sahranjeni su visoki zvaničnici i sveštenici - rekao je Mustafa Vaziri, generalni sekretar Visokog vijeća za antikvitete (SCA).</p>

<p>Groblje je otkrila egipatska arheološka misija pod kontrolom SCA, a na njemu postoji veliki broj kamenih grobnica i nekoliko stotina artefakata, rekao je Vaziri.</p><p>To je prvo groblje iz vremena Novog kraljevstva u ovom dijelu Egipta.</p><p>- Ovo groblje smo tražili sedam godina i konačno smo ga otkrili tokom ove sezone iskopavanja - rekao je Vaziri.</p><p>Među otkrićima je cijeli, dobro očuvan papirus dug od 16 do 18 metara s tekstom Knjige mrtvih i graviran, ofarbani kameni kovčeg kćerke visokog sveštenika boga Teuta.</p><p>Tim je otkrio amulete, nakit, kamenje i drvene kovčege s mumijama, ako i grupu figura od keramike i drveta.</p>

Groblje iz vremena Novog kraljevska otkriveno je poslije sedam godina potrage, saopćilo ministarstvo za turizam i antikvitete Egipta

Egipatska Knjiga mrtvih i sarkofazi stari 3.400 godina pronađeni u blizini grada Minja

<p>Spavanje se generalno definira kao period tokom koga se tijelo i um odmaraju kao da su potpuno odvojeni od svijeta. Međutim, nova studija koju su vodili Delfin Odiet, Izabel Arnulf i Lionel Nakaš pokazuje da je granica između budnog stanja i stanja sna mnogo tanja nego što se čini, navodi EurekaAlert!<br></p><h2>Verbalne informacije</h2><p>Istraživači su pokazali da ljudi koji spavaju mogu da prikupe verbalne informacije koje prenosi ljudski glas i da mogu da odgovore na njih kontrakcijom mišića na licu. Ova sposobnost događa se tokom svih faza sna i predstavlja prozor u vanjski svijet koji se otvara po potrebi.</p><p>Nova otkrića sugeriraju da bi moglo biti moguće razviti standardne protokole komunikacije s osobama koje spavaju kako bismo bolje razumjeli kako se mentalna aktivnost mijenja tokom sna.</p><p>- Iako nam djeluje poznato jer to radimo svake noći, san je veoma kompleksan fenomen. Naša istraživanja pokazala su nam da budnost i spavanje nisu stabilna stanja. Naprotiv, možemo da ih opišemo kao mozaik svjesnih i naizgled nesvjesnih momenata - rekao je Lionel Nakaš, neurolog s Univerzitetske bolnice Pitje-Salpetrije.</p><p>Ključno je dešifrirati moždane mehanizme koji definiraju ova međustanja između budnog stanja i faza sna.</p><h2>Fiziološki indikatori</h2><p>- Kada nema regulacije, ti mehanizmi mogu da dovedu do poremećaja poput hodanja u snu, paralize sna, halucinacija, osjećaja da niste spavali cijelu noć ili spavanja s otvorenim očima - rekla je Izabel Arnulf, šefica Odjela za patologiju sna Univerzitetske bolnice Pitje-Salpetrije.</p><p>Da bi razlikovali budno stanje i različite faze sna, istraživači obično koriste fiziološke indikatore poput specifičnih moždanih valova koji su vidljivi pomoću elektroencefalografije. Nažalost, ovi indikatori ne daju detaljnu sliku o tome šta se dešava u umu spavača, a nekad dovode i do kontradiktornih svjedočenja.</p><p>- Potrebne su nam sofisticiranije fiziološke mjere koje su izjednačene s iskustvom spavača. To bi nam pomoglo da definiramo njihov stepen opreznosti tokom sna - rekla je Delfin Odijet, istraživač kognitivnih neuronauka.</p><p>Da bi proveli ovo istraživanje, naučnici su regrutirali 22 osobe bez poremećaja sna i 27 pacijenata sa narkolepsijom, tj. ljude koji imaju nekontrolirane epizode pospanosti tokom dana. Osobe s narkolepsijom imaju posebno lucidne snove, u kojima su svjesni da spavaju. Neki od njih mogu čak da mijenjaju svoje snove kako oni žele. Osim toga, oni lakše i brze ulaze u REM fazu sna tokom dana, zbog čega su dobri kandidati za proučavanje.</p><p>Učesnici su spavali, a za to vrijeme dat im je test „leksičke odluke“, ljudski glas im je izgovarao seriju stvarnih ili izmišljenih rijči. Učesnici su reagirali osmijehom ili mrštenjem, a praćeni su polisomnografijom, detaljnim snimcima aktivnosti mozga i srca, pokreta očiju i mišića. Po buđenju, učesnici su opisivali da li su imali lucidne snove i da li se sjećaju interakcije s nekim.</p><h2>Lucidni snovi</h2><p>- Većina učesnika studije, bez obzira na to da li imaju narkolepsiju ili ne, reagirala je korektno na verbalne stimuluse dok je spavala. Ovi događaji su bili češći tokom lucidnih snova, kada je svijest na visokom nivou. Ipak, primijećeni su kod obje grupe u svim fazama sna - rekla je Izabel Arnulf.</p><p>Ovi podaci mogu da dovedu do promjene definicije spavanja, stanja koje je veoma aktivno i u kome je svijest prisutnija nego što smo mislili, a um otvoren prema svijetu, dodali su francuski naučnici.</p>

Tim istraživača pokazao je da tokom sna um nije potpuno odsječen od svijeta

Zanimljivo otkriće francuskih naučnika: I dok spavamo čujemo ljude i reagiramo na njihove riječi

<p>Veličanstveni kontinent Antarktik održava delikatnu ravnotežu koja igra vitalnu ulogu u stabilnosti klime i ekosistema naše planete, no klimatske promjene mogle bi ostvariti najgore noćne more.<br></p><p>Scenarij u kojem bi se ledene ploče Antarktika potpuno otopile zastrašujući je, ali posljedice takve katastrofe još su gore. Takva bi transformacija poslala razorne valove širom kontinenata i utjecala na svaki aspekt života kakav poznajemo.</p><p>Ako bi se Antarktik otopio, globalni bi nivo mora porastao, potopile se obale i raselili milioni ljudi. Ovaj golemi priljev slatke vode mogao bi poremetiti okeanske struje, izazivajući promjene u vremenskim obrascima koji vjerovatno dovode do ekstremnih klimatskih uvjeta. To je beskrajni domino-efekt koji rezultira doslovnim krajem naše civilizacije.</p><p>Dok potpuno otapanje Antarktika ostaje vrlo malo vjerovatna mogućnost, još možemo teoretizirati o tome kako bi Zemlja izgledala nakon toga.</p><h2>Problemi s gravitacijom</h2><p>Topljenje antarktičkog leda moglo bi imati nepredvidljive posljedice koje bi mogle poremetiti osjetljivu ravnotežu naše planete, a jedan takav ishod je promjena u gravitacijskom privlačenju kopnenih masa na tek otopljenom ledu, što može uzrokovati razlike u nivoima mora diljem svijeta i otežati preseljenje stanovništva uzrokovano porastom nivoa mora.</p><h2>Pomicanje Zemljine ose</h2><p>Zemljina osa se obično malo koleba zbog raznih razloga. U posljednjih 100 godina pomaknula se za oko 10 metara zbog prirodnih i ljudskih faktora. Otapanje leda uzrokovalo je više od polovice ovog pomaka. Tu su i drugi faktori, poput kretanja unutrašnjeg sloja Zemlje, koji također utječu.</p><p>Ipak, topljenje antarktičkog leda je najbrži i možda najdestruktivniji način. Stručnjaci kažu da bi se to moglo pretvoriti u povratnu petlju gdje pomak ose izlaže polove toplim strujama, ubrzavajući topljenje leda. Jednom kada topljenje počne, gotovo ga je nemoguće zaustaviti ili preokrenuti. To uveliko utječe na svjetsku klimu i nivo mora. Već vidimo neke učinke, a naučnici se brinu da će se pogoršati ako se topljenje ubrza.</p><h2>Obalna područja bi nestala</h2><p>Nije tajna da Antarktik ima puno leda, a ako se on otopi, Zemlja je u velikim problemima. Neke regije i gradovi poput Londona, Njujorka, Buenos Ajresa, Kaira, Venecije, Bangladeša i sličnih jednostavno bi prestali postojati. Milioni ljudi bi morali napustiti svoje domove, suočavajući se sa zdravstvenim i novčanim problemima.</p><p>Kad bi se sav led otopio, 80 posto Australaca i 600 miliona Kineza bilo bi pod vodom. Danska, Florida, Nizozemska, delta Misisipija, Paragvaj i još mnoga mjesta također bi bila potopljena. Gradovi poput San Franciska pretvorili bi se u otoke. Afrika bi postala toplija, pa bi tamo bilo teško živjeti. Ukratko – bila bi to globalna katastrofa, piše Zestradar.</p><h2>Bezbrojne životinjske vrste bi izumrle</h2><p>Antarktik nije tako pust kao što možda mislite. Puna je različitih životinja poput pingvina i tuljana te drugih vrsta. Ipak, klimatske promjene veliki su problem. Ako led nastavi nestajati, to je loša vijest za sve antarktičke vrste. Tuljani i kitovi koji se oslanjaju na led također bi patili.</p><p>Čak bi i mala stvorenja poput krila i fitoplanktona bila pogođena, što bi izazvalo lančanu reakciju u ekosistemu. I to samo računajući antarktičke vrste. Globalne posljedice nesagledive su.</p><h2>Odmrzavanje drevnih virusa</h2><p>Kada se led otopi, ne pretvara se samo u vodu. On također otkriva drevne organizme zamrznute milionima godina. Čileanski naučnici su 2011. godine pronašli mikrobe koji žive u antarktičkom ledu. Ova stvorenja preživljavaju ekstremne temperature, slanost, kiselost, pa čak i izloženost zračenju. Stručnjaci još raspravljaju o njihovoj svrsi, ali otkrića pokreću neke vrlo fascinantne argumente.</p><h2>Pojava “Greenarctica”</h2><p>Antarktik nije samo ravna ledena pustinja. Moderna tehnologija otkrila je pejzaž skriven ispod kilometara najstarijeg leda na svijetu. Ondje se skriva više od 400 jezera, rijeka i kanjona većih od Grand Canyona. Ako se sav taj led otopi, ovi krajolici će sigurno ugledati svjetlo dana s dosad neviđenim ekosistemima. Ako dobro pogledate najnovija otkrića, vidjet ćete da Antarktik u određenim dijelovima već postaje zeleniji. Na nekim mjestima već se razvila mahovina. Nije puno, ali mahovina nagovještava da postaje zelenije.</p><h2>Ometanje postojećih okeanskih struja</h2><p>Globalni sistem okeanskih struja, poznat kao termohalina cirkulacija, složen je fenomen na koji utječu različiti faktori, uključujući temperaturu i salinitet. Znamo da se površinske struje mogu mijenjati vjetrom, ali dublje struje pokreću smrzavanje i topljenje leda na polovima. Kako se led formira, voda postaje slanija i gušća, zbog čega se spušta na dno okeana i stvara učinak pokretne trake koji utječe na protok okeanskih struja.</p><p>To zauzvrat utječe na kretanje i živote bezbrojnih morskih vrsta, uključujući ribe i morske pse. Konkretno, Antarktik igra ključnu ulogu u regulaciji južnih okeana. Masivni ledeni pokrovi pomažu u održavanju delikatne ravnoteže termohalinske cirkulacije, osiguravajući da ockanske struje ostanu stabilne i predvidljive. Nažalost, brzo topljenje antarktičkog leda remeti ovu ravnotežu, uzrokujući značajnu štetu vrstama koje su se prilagodile ovom jedinstvenom okruženju. U konačnici, topljenje antarktičkog leda moglo bi duboko utjecati na živote i dobrobit bezbrojnih morskih vrsta, mijenjajući osjetljivu ravnotežu naših okeana na načine koje je teško predvidjeti ili kontrolirati, piše 24.hr.</p>

Veličanstveni kontinent Antarktika održava delikatnu ravnotežu koja igra vitalnu ulogu u stabilnosti klime i ekosistema naše planete

Da se na Antarktiku otopi led, ovo bi bile posljedice za Zemlju

<p>Navikavanje na gravitaciju Zemlje poslije 371 dana provedenog na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MSS) nije nimalo lako, rekao je Frenk Rubio, američki astronaut, prenosi Phys.org.<br></p><p>- Hodanje je bilo bolno prvih dana. Posebno bole tabani i krsta. Mislim da je razlog bola činjenica da donji dio leđa sada pridržava polovinu težine tijela – rekao je on na konferenciji u Svemirskom centru Džonson u Hjustonu.</p><h2>Navikavanje na gravitaciju&nbsp;</h2><p>Rubio, sin migranata iz Salvadora, otišao je u orbitu na šest mjeseci, a vratio se poslije nešto više od godinu.</p><p>- Činjenica da je trebalo da provedem cijelu godinu zgrčen u svemiru za mene je bila neka vrsta mučenja, jer sam ja čovjek koji voli da bude napolju. Ali to je bila misija. Nakon što je produžena, napravio sam mentalni preokret i rekao sebi: „Ovo je moj svijet i moram da se nosim sa tim“ - rekao je on.</p><p>Kako kaže, navikavanje na gravitaciju nije baš jednostavno.</p><p>- Prvih nekoliko dana po povratku skrećeš lijevo ili desno iako pokušavaš da ideš pravo. Um ti je bistar, ali tijelo ne odgovara na njegove komande na način koji to očekuješ - rekao je Rubio.</p><p>Astronaut dodaje da je tokom boravka na MSS-i uspio da uzgoji paradajz, piše Nauka.rs.</p><p>- Mislim da je to prvi paradajz u svemiru - rekao je on.</p><h2>Najviše vremena proveo u orbiti</h2><p>Rubio je u orbitu otišao ruskom letjelicom Sojuz MS-22, zajedno sa astronautima Sergejem Prokopjevim i Dmitrijem Petelinom. Oni su poletjeli sa kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu 21. septembra 2022. Misija je trebalo da traje šest mjeseci, ali je 14. decembra otkriveno da curi rashladna tečnost iz Sojuza, zbog čega je ta letjelica vraćena na Zemlju bez posade, a njihova misija je produžena. Sletjeli su u Kazahstan 27. septembra 2023.</p><p>Zbog ove misije Rubio je postao američki astronaut koji je najviše vremena proveo u orbiti.</p>

Prvih nekoliko dana po povratku, um ti je bistar, ali tijelo ne odgovara na njegove komande onako kako želiš, rekao je Frenk Rubio, američki rekorder 

Astronaut otkrio kako izgleda povratak na Zemlju poslije 371 dana u svemiru

<p>Prije nekoliko milijardi godina Zemljina površina je bila more istopljenih stijena. Dok se ta krčkajuća magma polako hladila, formirana je kontinuirana, kamena ljuska sa gušćim mineralima koji tonu u unutrašnjost planete i manje gustim mineralima koji se izdižu na površinu.</p><p>- Tako su formirane ploče na površini Zemlje. Ploča je kora, a onda malo omotača ispod... ispod toga je slabiji materijal - kaže Ketrin Rikert iz Okeanografskog instituta „Vuds houl“ u Masačusetsu.</p><h2>Vreo i pokretan materijal</h2><p>Taj slabiji materijal je vreo i pokretan. Razlika u jačini između ovih slojeva omogućava preklapajućim pločama da se kreću – sudarajući se, razilazeći i stružući jedna o drugu. U ovim zonama nastaju jazovi i planine, i počinje život vulkana i zemljotresa, piše Live Science.</p><p>Većina geologa se slaže da postoji između 12 i 14 „primarnih“ ploča koje pokrivaju najveći dio Zemljine površine, kaže Saskija Goz sa Londonskog imperijalnog koledža. Svaka ima površinu od barem 20 miliona kvadratnih kilometara, a najveće su Sjevernoamerička, Afrička, Euroazijska, Indo-australska, Južnoamerička, Antarktička i Pacifička.</p><p>Najmonumentalnija od njih je Pacifička ploča, koja zauzima zapanjujućih 103,3 miliona kvadratnih kilometara, a odmah poslije nje je Sjevernoamerička sa 75,9 miliona kvadratnih kilometara.</p><p>Pored sedam veoma velikih, postoji još pet malo manjih ploča: Filipinska, Kokos, Naska, Arapska i Huan de Fuka. Neki geolozi smatraju Anadolijsku (dio veće Euroazijske) i Istočnoafričku ploču (dio Afričke) posebnim entitetima, pošto se pomjeraju brzinama koje se jasno razlikuju od brzina glavnih ploča.</p><h2>Cijepanje u manje fragmente</h2><p>Stvari se još komplikuju kad pogledate njihove granice, gdje tektonika ploča izaziva cijepanje u manje fragmente - mikroploče. One imaju površinu manju od milion kvadratnih kilometara i neki naučnici procjenjuju da ih ima oko 57. Međutim, one obično nisu na mapama, što je odraz neizvjesnosti u pogledu načina njihovog nastanka.</p><p>- Broj mikroploča će nastaviti da se mijenja u zavisnosti od toga kako ih različiti naučnici definišu i dok saznajemo više o načinu i mjestu deformacije na granicama ploča - kaže Goz.</p><p>Dok geolozi razjašnjavaju ovu dinamičnu slagalicu, Zemljine pokretne ploče kreiraju neke fascinantne scenarije. Pacifička ploča je vjerovatno najbrža, pomjerajući se sjeverozapadno 7-10 centimetara godišnje.</p><p>- To brzo kretanje je posljedica okolnog prstena subdukcionih zona, poznatog kao Vatreni pojas, gdje gravitacione sile vuku ploče u dubinu Zemlje - rekla je Rikert, dodajući da konstantno kretanje možda čak konzumira kontinente, piše Nauka.rs.&nbsp;</p><p>- Mislimo da kontineti ponekad tonu i da će neki dio stvarno otpasti u omotač - dodala je ona.</p><p>S obzirom na to da su u igri tako strašne sile, kako će pločama pokrivena površina naše planete izgledati za nekoliko milijardi godina, ostaje misterija.</p>

Dok geolozi razjašnjavaju ovu dinamičnu slagalicu, Zemljine pokretne ploče kreiraju neke fascinantne scenarije

Koliko tektonskih ploča ima Zemlja: "Kontineti ponekad tonu, neki dio će otpasti u omotač" 

<p>Postoje dokazi da neka vrsta svjesnog iskustva postoji prilikom rođenja, a možda čak i u kasnoj trudnoći, smatra tim istraživača s Koledža Triniti u Dablinu i njihovih kolega iz Australije, Njemačke i SAD, prenio je sajt Neuroscience News.<br></p><h2>I dalje misterija</h2><p>Otkrića su upravo objavljena u žurnalu ''Trends in Cognitive Science'', i to pod nazivom „Svijest u kolijevci: O pojavi iskustva novorođenčeta“, a mogla bi imati klinički, etički i zakonski utjecaj na mnoge stvari, smatraju autori.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">New research unravels the mystery of Infant Consciousness, suggesting experiences begin even before birth. Findings from an international team highlight new markers, showcasing how newborns integrate sensory experiences and suggesting broader clinical and ethical implications.… <a href="https://t.co/o0geR7r6cr">pic.twitter.com/o0geR7r6cr</a></p>&mdash; Neuroscience News (@NeuroscienceNew) <a href="https://twitter.com/NeuroscienceNew/status/1712590960222257399?ref_src=twsrc%5Etfw">October 12, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>- Iako je svako od nas jednom bio beba, svijest novorođenčadi i dalje je misterija i nema jasnog pogleda na to kad i u kojoj formi se svijest prvo pojavljuje. Neki teoretičari vjeruju u „kasni start“ i smatraju da su za svijest neophodne kognitivne sposobnosti, koje se najranije javljaju pred prvi rođendan djeteta. Drugi teoretičari vjeruju u „rani start“, smatrajući da svijest najvjerovatnije nastaje tokom rođenja ili odmah nakon njega, ali neki smatraju da se rađa i u trećem tromjesečju trudnoće. </p><p>Napredak na ovom polju je težak, i to ne samo zato što postoje izazovi povezani s prikupljanjem relevantnih biheviorističkih i neuroloških podataka, ali i zbog nepouzdanosti proučavanja svijesti kada ne postoji kapacitet za verbalni odgovor ili namjerno ponašanje. Zato smo analizirali i empirijski i metodološki napredak na ovom polju, vjerujući da nova istraživanja ukazuju na „rani start“ kada je riječ o nastanku svijesti – navodi se u studiji.</p><h2>Skeniranje mozga</h2><p>Da bi pružili novi pogled na perspektivu pojave svijesti, tim je nadogradio nedavna otkrića u naučnim istraživanjima svijest. Kod odraslih, neki markeri otkriveni skeniranjem mozga ukazuju na razliku između svijesti i njenog nedostatka, što se sve češće primjenjuje u nauci i medicini. Ovo je prvi put da je pregled tih markera urađen kod novorođenčadi kako bi se procijenila njihova svijest.</p><p>- Naša otkrića pokazuju da novorođenčad mogu da integriraju senzorne i kognitivne odgovore u razvoju u koherentno svjesno iskustvo kako bi shvatili akcije drugih i planirali vlastiti odgovor - rekla je Lorina Naci, profesorica Psihološke škole i vođa Grupe za istraživanje svesti i kognicije, kao i koautorica studije.</p><p>Studija baca svjetlo i na to „kako je biti beba“. Znamo, piše Neuroscience News, da je vid mnogo slabije razvijen kod beba od sluha, naprimjer. Rad sugerira da su bebe u svakom trenutku svjesne manje stvari nego odrasli, da im je potrebno više vremena da shvate šta je ispred njih, ali da mogu lako da obrade različite informacije poput zvukova iz drugih jezika bolje nego kad malo ostare.</p><h2>Svijest ima „rani start“</h2><p>- Iako je problem identifikacije kada i u kojoj formi svijest nastaje daleko od rešenja, novi napredak sugerira da je polje istraživanja svijesti novorođenčadi sada legitimno polje istraživanja. U suštini, neki noviji dokazi upućuju na to da svijest ima „rani start“. Međutim, u ovom kontekstu to potencijalno znači da se ona javlja u prenatalnom periodu, naglašavamo da su oni iz kasnog trećeg tromjesečja trudnoće, najčešće poslije 35 sedmica. Naravno, postoji još mnogo toga što ne znamo - navodi se u studiji, piše Telegraf.</p>

Tim naučnika s Koledža Triniti u Dablinu vjeruje da su otkrili dokaze da svijest nastaje u trećem tromjesečju ili odmah po porođaju

Jesmo li svjesni još prije rođenja: Nevjerovatno istraživanje neuronaučnika o svijesti beba

<p>Evropska svemirska agencija (ESA) objavila je video koji vizuelizira dio Noctis Labyrinthusa na Marsu, ogromnog sistema dubokih dolina koji se proteže na oko 1.190 kilometara, otprilike koliko i Italija.<br></p><h2>Slike iz osam orbita</h2><p>Prelet - koji koristi slike prikupljene iz osam orbita koje je napravila ESA-ina svemirska letjelica Mars Express i njena stereo kamera visoke rezolucije (HSRC), prikazuje krajolik koji se dramatično razlikuje od drugih dijelova Marsa, poput mnogo ravnijeg kratera Jezero, gdje trenutno NASA-in rover Perseverance traži znakove drevnog života mikroba.</p>

<p>Između ostalog, vidljivi su grabeni, dijelovi kore koji su se slegli u odnosu na okolinu. Kanjoni i doline koje možete vidjeti široki su do 30 kilometara i duboki šest kilometara.</p><p>Ove značajke rezultat su intenzivne vulkanske aktivnosti u obližnjoj regiji Tharsis, koja je izazvala izdizanje velikih područja Marsove kore, zbog čega su postala istegnuta i tektonski napregnuta, dovodeći do njenog stanjivanja, rasjeda i spuštanja. Najviši platoi prikazani u videu pokazuju izvorni nivo površine prije nego što su pojedini komadi otpali.</p><h2>Gigantska klizišta </h2><p>Na mnogim mjestima mogu se vidjeti gigantska klizišta koja prekrivaju padine i dna doline, dok druge padine doline pokazuju velika polja dina stvorena pijeskom koji marsovski vjetrovi otpuhuju prema dolje i uzbrdo, piše Tportal.</p>

Na mnogim mjestima mogu se vidjeti gigantska klizišta koja prekrivaju padine i dna doline

Izgledaju fantastično: Pogledajte ogromne kanjone na Marsu

<p>Naučnici su napravili prve piliće otporne na ptičiju gripu, što se smatra napretkom koji bi mogao da prokrči put za genetski modifikovanu živinu na britanskim farmama, piše Guardian. Ptice, kojima je napravljena mala izmjena na jednom genu, postale su veoma otporne na ptičiju gripu – 9 od 10 ptica nije pokazivalo nikakve znake infekcije nakon što su izložene tipičnoj dozi virusa.</p><h2>Virus evoluira</h2><p>Međutim, infekcija nije potpuno blokirana, a naučnici kažu da bi to morali da postignu prije nego što genetski izmijenjeni pilići završe na farmama. Razlog za to je rizik da virus evoluira tako da postane opasniji za ljude.</p><p>- Pod normalnim, prirodnim dozama virusa naši genetski izmijenjeni pilići djeluju otporno na ptičiju gripu. Ipak, kada im damo veoma visoku dozu, polovina njih dobije infekciju. To nam pokazuje da je koncept koji razvijamo dobar, ali da još nismo uspjeli da napravimo potpuno otporne piliće – rekla je prof. Vendi Barkli, profesorica Imperijal koledža Londona i koautorica studije, prenosi Guardian.</p><p>Preliminarni rezultati studije, koja je objavljena u žurnalu Nature Communications, pokazuju da bi izmjena tri gena, umjesto samo jednog, mogla da spriječi infekcije. Nakon provjera ovakva živina bi mogla da se gaji na farmama u Britaniji, gdje je genetsko uređivanje usjeva i životinja dozvoljeno, piše Nauka.rs.</p><h2>Strah od širenja ptičije gripe</h2><p>Postoji strah od širenja ptičije gripe, koja je u prethodne dvije godine ubila stotine miliona ptica širom svijeta. Ovaj virus može da prijeđe i na sisare, pa čak može i da ubije ljude.</p><p>- Veoma patogena ptičija gripa je raširena u Aziji, Evropi, Africi i Sjevernoj Africi, a strahuje se od širenja i po Južnoj Americi i Antarktiku. To izaziva veliki broj smrti kod ptica i može da razori živinu na farmama. Osim toga, postoji strah da će prijeći na ljude i dovesti do nove pandemije – rekao je dr. Majk Mekgru, profesor Instituta Rozlin Univerziteta u Edinburgu i glavni istraživač studije.</p><p>Vakcinisanje ptica je skupo i neefikasno zbog brze evolucije virusa. Zbog toga naučnici misle da bi uređivanje gena moglo da bude dobar način za borbu protiv ove bolesti.</p><p>Istraživanje je bilo fokusirano na gen ANP32, koji stvara protein koji virus otima da bi se replicirao. Male izmjene na tom genu dovode do mutacije koja čini piliće otpornijim na ptičiju gripu.</p><p>Kako navodi Guardian, uređenje gena razlikuje se od genetske modifikacije, starije tehnike u kojoj se cijeli gen sa jedne vrste ubacuje u drugu. Uređenje gena je manje sporno jer se izvode ograničene izmjene na DNK i to one koje bi mogle i same da se dogode poslije nekog vremena.</p>

Malom izmjenom na jednom genu živina postala otporna na bolest koja je u posljednje dijve godine ubila stotine miliona ptica

Ptičija gripa im ne može ništa: Britanci razvili genetski izmijenjene piliće

<p>Naučnici sa Univerziteta Južne Danske i Državnog univerziteta Kent u SAD istražuju razvoj umjetnih oblika života, koji bi se mogli koristiti kao lijekovi u borbi protiv bolesti. Te hibridne tvorevine, sastavljene od DNK i proteina, mogle bi napraviti revoluciju u zdravstvenoj skrbi, ciljanjem na specifične bolesti, od isporuke lijekova do jačanja imunoloških odgovora tijela.<br></p><p>Čenguang Lu (Chenguang Lou), biotehnolog sa Univerziteta Južne Danske, zamišlja svijet u kojem ovi projektirani biobotovi djeluju kao branitelji od uzročnika bolesti kojima nedostaju prirodni protivnici. Ti umjetni saveznici, dizajnirani kao virusi, bakterije i ćelije, mogli bi postati strašni neprijatelji upornim i otpornim patogenima. Studija vezana za to objavljena je u časopisu Cell Reports Physical Science.</p><h2>Logičan korak</h2><p>- U prirodi većina organizama ima prirodne neprijatelje, ali ne svi. Naprimjer, neki virusi koji uzrokuju bolesti nemaju prirodnog neprijatelja. Bio bi logičan korak stvoriti umjetni oblik života koji bi im mogao postati neprijatelj - objašnjava Lu.</p><p>Temelj ovih revolucionarnih umjetnih oblika života leži u konjugatu peptida i DNK, molekuli koja spaja preciznost DNK u kodiranju sa svestranošću peptida u manipuliranju kemijskim okruženjima. Iako još uvijek postoji dug put do stvaranja tih biobotova, potencijal se proteže izvan borbe protiv bolesti, sve do razvoja prilagođenih virusnih vakcina. Lu ističe da bi umjetno virusno cjepivo moglo postati stvarnost unutar desetljeća.</p><p>- Umjetno virusno cjepivo moglo bi biti udaljeno oko 10 godina. Sa znanjem koje imamo, u načelu nema prepreka za proizvodnju umjetnih ćelijskih organizama u budućnosti - kaže Lu.</p><h2>Široka primjena</h2><p>Fuzija DNK i peptida također je dala izvanredne primjene u području nanotehnologije. Te hibridne biomolekule iskorištene su za konstruiranje nanostrojeva koji mogu manipulirati ćelijskim membranama. Ta inovacija otvara vrata preciznim reakcijama imunološkog sistema i poboljšanoj dijagnostici za različita zdravstvena stanja u tijelu.</p><p>Iako je navedeno područje istraživanja relativno novo, odnosno pojavilo se tek u prošlom desetljeću, sposobnost inžinjeringa prilagodljivih molekula koje se mogu fino kontrolirati obećava mnoštvo mogućnosti. Dok naučnici nastavljaju usavršavati tehnike uređivanja DNK i istražuju potencijal hibridnih biomolekula, budućnost medicine je spremna za revolucionarne transformacije.</p>

Naučnici rade na sićušnim umjetnim oblicima života koji imaju potencijal za borbu protiv bolesti i stvaranje prilagođenih virusnih vakcina

Lijekovi bi u budućnosti mogli izgledati potpuno drugačije nego danas

<p>Neandertalci su lovili pećinske lavove i koristili su kožu ovih opasnih mesoždera, pokazala je nova studija objavljena u žurnalu Scientific Reports, objavio je Phys.org.<br></p><h2>Pećina jednoroga</h2><p>Iskopavanja u Pećini jednoroga u planini Harc u Nemačkoj otkrila su 2019. veliki broj ostataka životinja iz ledenog doba, među kojima su i kosti izumrlih pećinskih lavova. Kosti su otkrivene u dvorani pećine oko 30 metara udaljenoj od sada propalog ulaza, u sloju koji je datiran na prije oko 200.000 godina.</p><p>U novoj studiji se naglašava kako je istraživački tim primijetio tragove sječenja na ostacima kosti šape pećinskog lava. To ih je, poslije proučavanja, navelo na zaključak da su uklanjali kožu lavova zajedno s kandžama, što pokazuje da su tu kožu zatim koristili.</p><h2>Koplje zabijeno u abdomen</h2><p>Ipak, kosti otkrivene u Pećini jednoroga nisu pružile direktan dokaz o lovu pećinskih lavova. Da bi kontekstualizirao otkrića, glavni autor Gabrijel Ruso s Univerziteta u Tibingenu analizirao je ostatke pećinskih lavova koje je tinejdžer otkrio u Zigsdorfu, u Bavariji. Nakon detaljnijih pregleda on je otkrio neke neobične tragove oštećenja na rebrima. Radeći s arheologinjom dr. Anemike Milks s Univerziteta u Redingu utvrdio je da je šteta nastala od udarca oružja.</p><p>- Lezija na rebru jasno se razlikuje od tragova ugriza predatora i pokazuje udar koji je u skladu sa onim koje pravi lovačko oružje - rekao je Ruso.</p><p>- Lav je vjerovatno ubijen kopljem zabijenim u njegov abdomen dok je ležao na zemlji - rekla je dr. Milks.</p><p>Skelet star oko 50.000 godina pomogao je istraživačima da prvi put dokažu da su neandertalci lovili pećinske lavove. Tragovi sječenja pokazuju da ne samo da su ubijali ove predatore već i da su jeli njihovo meso.</p><p>Pećinski lav ili Panthera spelea oko 200.000 godina bio najopasnija životinja u Evroaziji, dok nije izumro krajem ledenog doba. Pećinski lavovi živjeli su u različitom okruženju, od planina do stepa, a kao najopasniji predatori lovili su ogromne biljojede poput mamuta, bizona i konja, kao i pećinske medvjede. Ime pećinski lavovi dobili su zbog toga što su kosti najčešće otkrivane u pećinama.</p><p>Bio je jedna od najvećih poznatih vrsta lava. Kod kostura odraslog mužjaka pronađenog 1985. kraj Zigsdorfa izmjereno je da je u ramenima bio visok oko 1,2 metra i, ne računajući rep, bio dug 2,1 metar, ali su kasnije nađeni i ostaci nešto većih jedinki. Vjeruje se da je bio težak oko 340 kilograma i da je bio oko 12 posto veći od modernih lavova.</p><p>Novi rezultati pokazuju da su pećinski lavovi imali poseban značaj za neandertalce.</p><h2>Poštovanje i moć</h2><p>- Želja ljudi da steknu poštovanje i moć trofejom lava ukorijenjena je u ponašanju neandertalaca i do danas je lav moćan simbol vladara - rekao je Tomas Terberger, portparol projekta.</p><p>Nova studija daje širu sliku o sličnostima u ponašanju između neandertalaca i ranih homosapijensa. Primjera radi, nedavno otkriće kosti džinovskog jelena s urezanim simbolima pokazala je sposobnost neandertalaca da stvaraju simbole i pomoću njih komuniciraju. Uloga lova pećinskih lavova daje dokaz o kompleksnom ponašanju neandertalaca i mogla bi čak da bude osnova za kasniji kulturološki razvoj homosapijensa, piše Telegraf.</p>

Tragovi na kostima pronađenim u Pećini jednoroga u planini Harc i u Zigsdorfu ukazuju da su neandertalci lovili džinovske mačke 

Pećinski lav bio je najopasniji predator Evrope, ali za jednu vrstu bio je plijen: Šokantno otkriće u Njemačkoj

<p>U ogromnom svemirskom prostranstvu, na oko 1.800 svjetlosnih godina od Sunčevog sistema, nedavno se odigrao događaj kakav astronomi rijetko imaju priliku posmatrati.<br></p><p>Dvije kolosalne planete u udaljenom zvjezdanom sistemu sudarila su se, što je rezultiralo njihovim raspadanjem i stvaranjem sjajnog ostatka koji oblikom podsjeća na krofnu s rupom. Riječ je o prvom direktnom naučnom posmatranju sudara planeta i neposrednih posljedica tog sudara.</p><h2>Kako je sve počelo</h2><p>Astronomi su 2021. godine posmatrali događaj bez presedana, koji je uključivao zvijezdu nalik Suncu nazvanu ASASSN-21qj. Ta je zvijezda doživjela nevjerovatno zatamnjenje, zbog čega je njen sjaj pao za nevjerovatnih 95 posto. Pomniji pogled otkrio je, međutim, iznenađujući obrat - tri godine prije zatamnjenja, zvijezda je prošla kroz značajno povećanje sjaja.</p><p>Metju Kenvorti (Matthew Kenworthy), naučnik sa Univerziteta Leiden u Nizozemskoj, i njegov tim zadubili su se u misterij čudnog ponašanja zvijezde ASASSN-21qj. Njihovo istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, dovelo je do zapanjujućeg zaključka - kolosalnog sudara između dvije masivne ledene egzoplanete. Taj je sudar rezultirao očaravajućim spektaklom, stvarajući disk u obliku prstena od užarene prašine i plina koji sada skriva spomenutu zvijezdu od pogleda.</p><p>- Prošli smo kroz cijeli niz mogućih ideja. Ona za koju se čini da odgovara svim podacima koje imamo je sudar dvaju ledenih divova. Ovo je prvi put da smo to vidjeli - pojašnjava Kenvorti, piše Zimo.hr.</p><h2>Rezultat sudara</h2><p>Dvije planete koje su se sudarile bile su doista masivne i veličinom slične Neptunu. Kružili su oko svoje matične zvijezde na udaljenosti sličnoj Jupiterovoj orbiti oko našeg Sunca, a sudar ih je pretvorio u rastopljene krhotine, tvoreći masivnu kuglu pare silicijevog dioksida, oko sedam puta veću od našeg Sunca.</p><p>Izbliza, to je sigurno bio upečatljiv prizor, s čvrstim jezgrama planeta koje izbacuju kamenje i krhotine u svemir. U centru tog vrtloga postojao je užareni ostatak, postupno se formirajući u prsten koji je okruživao zvijezdu. Ovaj se prsten može pohvaliti visokom temperaturom od približno 700 stepeni Celzijevih, što sugerira da su planeti bili bogati vodenom parom, slično ledenim planetama poput Neptuna i Urana. Ti bi se ostaci na kraju mogli kondenzirati u novu planetu, vjerovatno s više satelita oko njega, u narednih nekoliko hiljada godina.</p><h2>Okolnosti ipak nisu toliko jasne</h2><p>Tačne okolnosti koje su dovele do tog monumentalnog sudara planeta ostaju, zasad, nepoznate. Jedna je mogućnost da je orbite planeta poremetila zvijezda u prolazu ili neko drugo nebesko tijelo, što je dovelo do njihovog katastrofalnog susreta. Njihov sudar oslobodio je ogroman nalet energije, ekvivalentan malenoj zvijezdi koja gori dvije godine.</p><p>Iako misterij koji okružuje taj kozmički sudar ostaje, Kenvorti i njegove kolege predviđaju da bi daljnja promatranja, vjerovatno s naprednim svemirskim teleskopom „James Webb“, mogla pružiti konačan dokaz potreban za potvrdu hipoteze o sudaru planeta.</p><p>- Moje predviđanje je da ćemo za pet do 10 godina početi vidjeti dodatno svjetlo iz sistema koje se odbija od oblaka prašine. U protivnom, to znači da se događa nešto drugo - kaže na kraju Kenvorti.</p>

Dva kolosalna ledena diva sudarila su se u udaljenom zvjezdanom sistemu

Astronomi prvi put posmatrali sudar dvije ogromne planete

<p>U srcu farme krokodila u australskom Kvinslendu zvuk helikoptera Chinook u niskom letu imalo je neočekivani učinak na te zastrašujuće gmazove.<br></p><h2>Mužjaci urlali</h2><p>Svi veliki mužjaci su ustali, urlali i urlali u nebo, a onda su se nakon što su helikopteri otišli parili kao bijesni, rekao je Džon Lever (John), vlasnik farme krokodila Koorana, za ABC.</p><p>Reakcija gmazova na letjelicu ostaje misterija. Neki stručnjaci nagađaju da su krokodili možda zamijenili zvuk helikoptera za približavanje grmljavinske oluje. Ispostavilo se, naime, da su grmljavinske oluje moćan okidač za ponašanje krokodila pri parenju.</p><p>Australski proljetni mjeseci oktobar i novembar označavaju uobičajenu sezonu parenja za slanovodne krokodile koji tamo žive i koja se poklapa s početkom kišne sezone i čestim olujama s grmljavinom.</p><p>Obično je parenje sezonska stvar jer krokodili žele koincidirati s najboljim vremenom za polaganje jaja u jazbinu ili gnijezdo, ističe herpetolog Mark Ošea (O'Shea) s Univerziteta ''Wolverhampton''.</p><p>Odabirom parenja tokom olujne sezone ženke krokodila osiguravaju da je vrijeme kada polažu jaja sedmicama kasnije, obično manje loše, smanjujući rizik od odnošenja položenih jaja u poplavama.</p><p>Čini se da je vrijeme bilo savršeno usklađeno, a buka i vibracije helikoptera možda su replicirali znakove približavanja grmljavinske oluje, signalizirajući muškim krokodilima da je vrijeme za djelovanje. Osim toga, kretanje Chinookovog rotora moglo je uzrokovati promjene barometarskog tlaka, slično prirodnoj oluji.</p><p>Alternativno, Ošea je predložio i drugu teoriju, da su krokodili možda pomiješali urlik helikoptera s dozivanjem i prskanjem drugih mužjaka.</p><h2>Izgradnja gnijezda</h2><p>Bez obzira na uzrok, sljedeća faza za ženke krokodila uključuje izgradnju gnijezda za njihova jaja. Koristeći tlo i vegetaciju koja se raspada, grade humke u kojima će se inkubirati brojna jaja. Tokom približno tri mjeseca, majke će budno čuvati svoj podmladak.</p><p>Lever nadzire farmu na kojoj se nalazi oko 3.000 krokodila, uzgajajući ih radi mesa i kože, dok farma istovremeno služi i kao popularna turistička atrakcija, piše Zimo.</p>

Helikopter Chinook u niskom letu neočekivano je izazvao ludilo za parenjem među krokodilima na jednoj australskoj farmi

Bizaran događaj u Australiji: Krokodili čuli zvuk helikoptera i navalili jedni na druge

<p>Stogodišnjaci, nekad veoma rijetki, danas su postali najbrže rastuća demografska grupa na svijetu – njihov broj se u prosjeku udvostručuje svakih deset godina.&nbsp;</p><h2>Nivo holesterola i šećera</h2><p>Da bi otkrili zašto neki ljudi dožive duboku starost, naučnici s Instituta Karolinska iz Štokholma proučavali su krv osoba starijih od 90 godina i tražili uobičajene biomarkere, uključujući nivo holesterola i šećera u krvi, piše Science Alert.<br></p><p>- Naša studija je najveće poređenje profila biomarkera ljudi koji žive ekstremno dugo i njihovih vršnjaka koji su imali kraće živote. U istraživanju smo koristili podatke 44.000 Šveđana koji su bili na ljekarskim pregledima između 64. i 99. godine. Nakon toga su praćeni 35 godina i od svih njih, 1.224 osobe ili njih 2,7 posto dočekalo je 100. godinu. Većina stogodišnjaka, čak 85 posto njih, jesu žene – navodi Karin Modig, profesor Instituta Karolinska.</p><p>Poređeno je 12 biomarkera iz krvi povezanih s upalama, metabolizmom, jetrom i bubrezima. S upalama je bila povezana mokraćna kiselina, s metabolizmom holesterol, šećer u krvi, Alat, Asat, albumin, GGT, ALP i LD. Gledali su i kreatinin, željezo, TIBC i  albumin.</p><h2>Ishrana i alkohol</h2><p>- Otkrili smo da oni koji su stigli do 100. rođendana imaju niže nivoe glukoze, kreatinina i mokraćne kiseline od šezdesetih godina pa naviše. Studija, ipak, ne dozvoljava zaključke o stilu života i genima koji su odgovorni za vrijednosti biomarkera. Ipak, može se zaključiti da su faktori poput ishrane i alkohola veoma važni - navodi Karin Modig.</p>

Istraživači Instituta Karolinska u Štokholmu pratili 44.000 Šveđana kako bi saznali tajnu dugog života

Tajnu stogodišnjaka pokušali otkriti analizom krvi: Misle da je ključ dugovječnosti u 12 biomarkera

<p>Miris kafe, sunčevi zraci koji se probijaju kroz drveće, zvuk vjetra u mrkloj noći…&nbsp;</p><p>Sve to bi moglo biti jednako realno kao piksel na ekranu, navedeno je u filozofskom argumentu koji su 2003. objavili naučnici s Oksforda.</p><h2>Misaoni eksperiment</h2><p>&nbsp;Hipoteza simulacije, kako je teorija nazvana, smatra da je moguće da, ako čovječanstvo razvije tehnologiju da simulira svemir korištenjem kompjutera, šanse su da mi već živimo u jednoj od tih simulacija, navodi Science Alert</p><p>.Iako hipoteza simulacije predstavlja više misaoni eksperiment nego stvarnu hipotezu, i djelimično nalikuje na radnju čuvenog filma „Matriks“, mnogi naučnici vole da je provjeravaju. Posljednji koji su to uradili su fizičar Melvin Vopson s Univerziteta u Portsmutu i matematičar Serban Lepadatu s Instituta za matematiku, fiziku i astronomiju Džeremaja Horoks, koji smatraju da je teorija moguća.</p><p>- Hipoteza simulacije je filozofska teorija u kojoj se smatra da su cijeli svemir i naša realnost samo simulacija. Uprkos nedostatku dokaza, ova ideja dobiva pristalice kako u naučnim krugovima tako i u industriji zabave. Nedavni napredak na polju informacione fizike, poput publikacije o jednakosti principa mase, energije i informacija, čini se da podržavaju ovu teoriju - navodi se u radu objavljenom u žurnalu AIP Advances.</p><p>- Otkriće drugog zakona informacione dinamike (infodinamike) 2022. posebno pokreće nove i interesantne istraživačke alatke na raskrsnici između fizike i informacija - dodaju naučnici.</p><h2>Drugi zakon infodinamike</h2><p>Oni navode da su ponovo ispitali drugi zakon infodinamike i njegovu primjenjivost na digitalne informacije, genetske informacije, atomsku fiziku, matematičku simetriju i kosmologiju, ali i da „pružaju naučne dokaze za koje im se čini da podržavaju hipotezu simulacije“.</p><p>Vopson i Lepadatu navode da drugi zakon infodinamike, koji je zasnovan na drugom zakonu termodinamike, ukazuje na to da će bilo koji prirodni proces u svemiru dovesti do gubitka energije i povećanja u sistemu za mjerenje nereda ili entropiju. Vopson, koji misli da informacije mogu da se smatraju formom materije, smatra da bi isto moglo biti istinito za informacione sisteme – nered bi trebalo da se poveća s vremenom. Međutim, proučavajući dva različita sistema informacija – uređaje za čuvanje podataka i genom RNK – otkrio je da to nije slučaj. Drugi zakon infodinamike zahtijeva da entropija informacija ostane ista ili da opadne s vremenom.</p><p>- Želio sam da testiram drugi zakon infodinamike i da vidim da li će on podržati hipotezu simulacije, čime bih je pomjerio iz filozofskog u naučni svijet - rekao je on.</p><p>U svom radu naučnici ispituju šta ovaj novi zakon znači za različite naučne oblasti – genetiku, kosmologiju, atomsku fiziku, ispitivanje simetrije… Kako se navodi, analize su pokazale da kod mutacija virusa SARS-CoV-2 otkrića sugeriraju da postoji mehanizam koji kontrolira mutacije po drugom zakonu infodinamike, da se elektroni u atomima raspoređuju tako da minimiziraju informacionu entropiju, kao i da ovaj zakon kontrolira i pojavu simetrije u svemiru.</p><h2>Genetske mutacije</h2><p>- Pokazali smo da je drugi zakon infodinamike primjenjiv na svaki sistem s informacijama, uključujući biološke sisteme. To ukazuje da je evolucija bioloških oblika života takva da genetske mutacije nisu slučajne.&nbsp;</p><p>Taj zakon može da objasni i fenomene atomske fizike, ali je najzanimljivija činjenica kosmološka neophodnost. On objašnjava i postojanje simetrije u svemiru. Kako je zakon univerzalan, može se zaključiti da sve upućuje na činjenicu da se čini da je cijeli svemir simulacija. Osim toga, drugi važni aspekt drugog zakona infodinamike je da on validira princip jednakosti mase, energije i informacija.&nbsp;</p><p>Prema tom principu, informacija nije samo matematički konstrukt, već može imati i malu masu i smatrana petom formom materije. Princip nije eksperimentalno potvrđen i privlači mnogo skepticizma.&nbsp;</p><h2>Provjera teorije</h2><p>Da li je informacija fizička ili ne nije, važno za ovu studiju jer se drugi zakon infodinamike primjenjuje na nju bez obzira na to da li ima masu ili ne – navodi se u studiji.</p><p>Sljedeći korak je eksperimentalna provjera teorije, navodi se.</p>

Misteriozna kamena ploča je prava mapa s blagom

Najdetaljnija mapa ljudskog mozga sadrži 3.300 vrsta ćelija

Egipatska Knjiga mrtvih i sarkofazi stari 3.400 godina pronađeni u blizini grada Minja

Zanimljivo otkriće francuskih naučnika: I dok spavamo čujemo ljude i reagiramo na njihove riječi

Da se na Antarktiku otopi led, ovo bi bile posljedice za Zemlju

Astronaut otkrio kako izgleda povratak na Zemlju poslije 371 dana u svemiru

Koliko tektonskih ploča ima Zemlja: "Kontineti ponekad tonu, neki dio će otpasti u omotač"

Jesmo li svjesni još prije rođenja: Nevjerovatno istraživanje neuronaučnika o svijesti beba

Izgledaju fantastično: Pogledajte ogromne kanjone na Marsu

Ptičija gripa im ne može ništa: Britanci razvili genetski izmijenjene piliće

Lijekovi bi u budućnosti mogli izgledati potpuno drugačije nego danas

Pećinski lav bio je najopasniji predator Evrope, ali za jednu vrstu bio je plijen: Šokantno otkriće u Njemačkoj

Astronomi prvi put posmatrali sudar dvije ogromne planete

Bizaran događaj u Australiji: Krokodili čuli zvuk helikoptera i navalili jedni na druge

Tajnu stogodišnjaka pokušali otkriti analizom krvi: Misle da je ključ dugovječnosti u 12 biomarkera

Svi živimo u Matriksu, cijeli svijet je samo simulacija: Naučnici o jednoj od najnevjerovatnijih hipoteza

Nauka

Misteriozna kamena ploča je prava mapa s blagom

Najdetaljnija mapa ljudskog mozga sadrži 3.300 vrsta ćelija

Egipatska Knjiga mrtvih i sarkofazi stari 3.400 godina pronađeni u blizini grada Minja

Zanimljivo otkriće francuskih naučnika: I dok spavamo čujemo ljude i reagiramo na njihove riječi

Da se na Antarktiku otopi led, ovo bi bile posljedice za Zemlju

Astronaut otkrio kako izgleda povratak na Zemlju poslije 371 dana u svemiru

Koliko tektonskih ploča ima Zemlja: "Kontineti ponekad tonu, neki dio će otpasti u omotač"

Jesmo li svjesni još prije rođenja: Nevjerovatno istraživanje neuronaučnika o svijesti beba

Izgledaju fantastično: Pogledajte ogromne kanjone na Marsu

Ptičija gripa im ne može ništa: Britanci razvili genetski izmijenjene piliće

Lijekovi bi u budućnosti mogli izgledati potpuno drugačije nego danas

Pećinski lav bio je najopasniji predator Evrope, ali za jednu vrstu bio je plijen: Šokantno otkriće u Njemačkoj

Astronomi prvi put posmatrali sudar dvije ogromne planete

Bizaran događaj u Australiji: Krokodili čuli zvuk helikoptera i navalili jedni na druge

Tajnu stogodišnjaka pokušali otkriti analizom krvi: Misle da je ključ dugovječnosti u 12 biomarkera

Svi živimo u Matriksu, cijeli svijet je samo simulacija: Naučnici o jednoj od najnevjerovatnijih hipoteza