<p>Fosili najvećeg poznatog krokodila koji se smatra „posljednjim krokodilom u Evropi“ pronađeni su u Španiji 4,5 miliona godina nakon njegove dominacije.<br></p><h2>U pokrajini Granada</h2><p>Istraživači su u južnoj Španiji iskopali životinjske fosile stare oko 4,5 miliona godina, uključujući moguće ostatke „posljednjeg evropskog krokodila“, piše Nature World News.</p><p>Katalonski institut za humanu paleoekologiju i socijalnu evoluciju (IPHES) došao je do tih otkrića tokom septembarskih iskopavanja na lokaciji Baza-1 u pokrajini Granada. Na toj lokaciji, otkrivenoj 1996., sistematska iskopavanja su počela 2000. i 2001. Više od 2.000 fosila, uglavnom izumrlih životinja, pronađeno je na skromnoj površini od 30 kvadratnih metara.</p><p>Starost lokacije Baza, otprilike 4,5 miliona godina, rijetkost je u Evropi i poznata je po izuzetnoj koncentraciji izumrle faune i flore.</p><p>Paleontolozi su sad pronašli više od 500 dobro očuvanih fosila velikih i malih kičmenjaka, starih oko 4,5 miliona godina. Među ostacima su mastodonti, nosorozi, dvije vrste konja, razna goveda, jeleni, svinje, veliki mesojedi i kornjače. Analiza sedimenta je također otkrila ostatke malih sisara kao što su glodari, kunići, rovčice, vodozemci, gmizavci, ribe i obilje ostataka drveća i biljaka.</p><h2>Prvi krokodilski zub</h2><p>Istraživački tim je došao do fascinantnog otkrića na lokaciji Baza-1: prvi krokodilski zub pronađen na tom mjestu. Taj zub pripada vrsti krokodila afričkog porijekla i predstavlja jedinstveno otkriće u evropskoj fosilnoj evidenciji iz tog doba. Možda je to bila posljednja vrsta krokodila koja je naseljavala kontinent.</p>

<p>Smatra se da je taj krokodil stigao na Pirinejski poluotok preko morskog kanala baš prije nego što se Mediteran isušio tokom mesinske krize saliniteta, prije oko šest miliona godina. Ovaj geološki događaj je izolirao Mediteran od Atlantika i doveo do vrlo slanih uvjeta nepogodnih za život.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">Last-known crocodile in Europe lived in Spain 4.5 million years ago, researchers say <a href="https://t.co/QgpIrIfhAr">https://t.co/QgpIrIfhAr</a></p>&mdash; Live Science (@LiveScience) <a href="https://twitter.com/LiveScience/status/1714675921066549686?ref_src=twsrc%5Etfw">October 18, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Kriza je okončana zanklinskom poplavom, koja je napunila Mediteranski bazen i ponovo ga povezala sa Atlantikom.</p><h2>Hronološki okvir</h2><p>Baza-1 ima izuzetan značaj kao najopsežnija fosilna evidencija za postmesinska vremena u Evropi. Tokom mesinske krize saliniteta Mediteran je isušen, što je stvorilo prelaz od Sjeverne Afrike do Pirinejskog poluotoka. Pronalazak krokodilskog zuba utvrđuje prisustvo krokodila na toj lokaciji tokom neočekivanog hronološkog okvira.</p><p>Ti krokodili su došli na Pirinejski poluotok prije otprilike 6,1-6,2 miliona godina, proširujući svoje evropsko prisustvo mnogo duže od ranije poznate granice do prije pet miliona godina.</p><p>Istraživači namjeravaju da upotrijebe fosilne nalaze iz Baze-1 za rekonstrukciju prastare životne sredine. Dokazi sugeriraju tropski/suptropski klimat s visokim temperaturama, obilnim kišnim padavinama i ekosistemom prostranih šuma i otvorenih oblasti naseljenih biljojedima, kao što su troprsti konji.</p>

Istraživači su u južnoj Španiji iskopali životinjske fosile stare oko 4,5 miliona godina

Posljednji krokodil u Evropi

<p>Apoptoza, tj. programirana ćelijska smrt, fundamentalni je proces bitan za rast i razvoj višećelijskih organizama.<br></p><h2>Porijeklo bez odgovora</h2><p>Ovaj proces, ili njegov prvobitni oblik, također je zabilježen kod jednoćelijskih eukariota kao što su kvasac i druge mikroeukariote (protisti). Porijeklo eukariotske apoptoze ostaje bez odgovora u biologiji.</p><p>Međutim, istraživanja su primijetila da mnogi faktori koji iniciraju apoptozu imaju bakterijsko ili mitohondrijsko poreklo, ukazujući na evolucionu historiju ovog široko rasprostranjenog fenomena, piše EurekAlert.</p><p>Naučnici iz Instituta za biohemiju i biofiziku Poljske akademije nauka otkrivaju da se poreklo mnogih faktora apoptoze može pratiti do vremena mitohondrijske domestikacije, što sugerira izuzetnu konzervaciju tokom perioda od 1,8 milijardi godina.</p><p>Proces koji izaziva apoptozu ima upadljive sličnosti među brojnih različitim eukariotama: povećanje propustljivosti mitohondrijske membrane pokreće seriju događaja koji uključuju proteine poznate kao faktori koji izazivaju apoptozu (AIF), uzrokujući slijed koji kulminira smrću ćelije. Prema filogenetskoj analizi, ovi AIF obično imaju bakterijsko/mitohondrijsko porijeklo.</p><h2>Srodni proteini</h2><p>Da bi dodatno objasnili evoluciju apoptoze kod eukariota, naučnici su ispitali funkcionalnu konzervaciju faktora apoptoze putem testa komplementacije kvasca. Zamijenili su svaki od četiri apoptozna gena u kvascu sa srodnim proteinima iz različitih eukariota i prokariota. Zatim su tretirali nove sojeve kvasca agensima koji izazivaju apoptozu da bi procijenili da li ubačeni geni zadržavaju sposobnost da izazovu apoptozu.</p><p>Iznenađujuće, istraživanje je otkrilo da su ne baš bliski proteini iz biljaka, životinja, sluzavih buđi i bakterija bili uveliko sposobni da funkcionalno zamijene originalne proteine kvasca. </p><p>- Ovo iznenađujuće otkriće sugerira da su prastari mehanizmi ćelijske smrti evoluciono konzervirani od domestikacije mitohondrija - kažu vođe istraživačkog tima Šimon Kačanovski i Uršula Zjelenkjevič, misleći na događaj od prije otprilike 1,8 milijardi godina.</p><p>Nalazi studije dodatno podržavaju endosimbiotsko porijeklo apoptoze, hipotezu koju je prvi iznio Gvido Kremer 1997. Kremer je pretpostavio da bakterijski prekursori mitohondrija proizvode i toksine (apoptozne faktore) i antitoksine (antiapoptozne faktore).</p><p>U ovom scenariju, antitoksini funkcioniraju kao „molekuli adikcije“, osiguravajući održanje simbionta. Pokretani ovim evolucionim konfliktom između bakterijskih endosimbionata i domaćina, toksini su na kraju evoluirali u apoptozne faktore koje danas poznajemo.</p><p>Kačanovski i Zjelenkjevič nude alternativni scenarij evolucije apoptoze. Oni misle da su rane protoeukariote bile predatori, oslanjajući se na bakterijski ulov. Te bakterije, reagirajući na predaciju, proizvodile su toksine kao odbrambene mehanizme. Vremenom su bakterije domesticirane kako bi služile kao mitohondrije unutar eukariotskih ćelija, a njihovi toksini su evoluirali u apoptozne faktore.</p><p>Različite familije AIF prisutne danas i njihova sporadična distribucija širom ne baš blisko povezanih eukariota ukazuju na postojanje više redundantnih toksina u protomitohondrijama i na koevolucionu trku u naoružavanju između protomitohondrija i njihovih protoeukariotskih domaćina.</p><p>Bez obzira na to da li apoptoza potječe iz nekog endosimbiotskog toksin/antitoksin sistema ili iz predator/plen dinamike, nalazi sugeriraju da je komplicirana ravnoteža između života i smrti u eukariotskim ćelijama duboko ukorijenjena u porijeklu mitohondrija, što otvara nove puteve za istraživanje koevolucije mitohondrija i eukariota, kao i prastarog porijekla mehanizama ćelijske smrti.</p><h2>Mehanizam starenja</h2><p>Štaviše, sličan pristup bi se mogao upotrijebiti za proučavanje drugih prastarih ćelijskih mehanizama pored programirane ćelijske smrti i ispitivanje u kojoj mjeri su konflikti između partnera/učesnika pokretali evoluciju odlika genoma, piše Telegraf.</p><p>- Buduća istraživanja bi mogla otkriti evolucionu historiju drugih mehanizama starenja i značajno doprinijeti izučavanju starenja - primjećuju Kačanovski i Zjelenkjevič.</p>

Apoptoza, tj. programirana ćelijska smrt, fundamentalni je proces bitan za rast i razvoj višećelijskih organizama

Programirana ćelijska smrt bi mogla biti stara 1,8 milijardi godina

<p>Astronomi su zabilježili misteriozne radiovalove za koje se procjenjuje da im je trebalo čak osam milijardi godina da dođu do Zemlje. Niz brzih radijskih prasaka (odnosno brzih radiovalova), koji su intenzivni, tek milisekundu dugi valovi, ne poznatog su porijekla, a ovi posljednji zabilježeni jedni su od najudaljenijih i najenergičnijih ikad opaženih.<br></p><h2>Manje od milisekunde</h2><p>Prasak, nazvan FRB 20220610A, trajao je manje od milisekunde, ali je u tom vremenu oslobodio energije, koliko naše Sunce emitira tokom 30 godina, stoji u studiji objavljenoj u časopisu Science.</p><p>Prasak je zabilježen u julu 2022. godine zahvaljujući nizu radioteleskopa ASKAP koji se nazale u zapadnoj Australiji.</p><p>Uspjeli smo precizno odrediti odakle je prasak došao, istaknuo je koautor studije, dr. Stjuart Rajder (Stuart Ryder), astronom sa Univerziteta Maquarie u Australiji.</p><p>Pojasnio je kako su pomoću teleskopa u Čileu potražili izvornu galaksiju i otkrili da je starija i udaljenija od bilo kojeg drugog, do danas zabilježenog takvog izvora radiovalova.</p><p>Istraživački tim smatra da je do praska došlo tokom procesa spajanja, interakcije i formiranja novih zvijezda. Vjeruju da bi brzi radijski praskovi mogli biti jedinstvena metoda za procjenjivanje mase svemira.</p><p>Ako prebrojimo količinu normalne materije u svemiru, otkrit ćemo da nedostaje više od polovice onoga što bi danas tamo trebalo biti, pojasnio je Rajan Šenon (Ryan Shannon), profesor na Univerzitetu Swinburne i koautor studije. Mislimo da se materija koja nedostaje skriva u prostoru između galaksija, no može biti toliko vruća i raspršena da ju je nemoguće zabilježiti trenutno poznatim tehnikama.</p><h2>Stvari između galaksija</h2><p>No, brzi radijski praskovi odnosno izboji, pojašnjava Šenon, "osjećaju" ovaj ionizirani materijal. Mogu "vidjeti" elektrone, a to nam omogućuje da izmjerimo koliko stvari ima između galaksija.</p><p>Astronomi se nadaju da će u budućnosti novi radioteleskopi koji se grade u Australiji i Južnoj Africi omogućiti detekciju hiljada takvih radijskih izboja na većim udaljenostima.</p><p>Nevjerovatna je činjenica da su brzi radijski izbori tako česti. To pokazuje koliko obećavajuće ovo polje može biti jer možete napraviti novu kartu strukture svemira i odgovoriti na neka velika pitanja o njemu, dodao je Šenon.</p>

Istraživački tim smatra da je do praska došlo tokom procesa spajanja, interakcije i formiranja novih zvijezda

Naučnici zabilježili snažan radijski signal iz dosad najudaljenijeg izvora

<p>Njemački i egipatski stručnjaci završili su restauraciju plafona Hrama u Esni. Radeći tokom pet godina, 30 specijalista očistilo je prašinu i čađ sa stotina figura i astronomskih predstava, otkrivajući ponovo njihove originalne boje, saopćeno je iz Univerziteta u Tibingenu.<br></p><h2>Završetak restauracije</h2><p>- Završetak restauracije plafona predstavlja prvi i možda najvažniji korak na projektu. U narednim godinama želimo da sklonimo čađ s unutrašnjih zidova s pronaosa i ostalih stubova - rekao profesor Kristijan Lajc s Instituta za proučavanje Starog istoka Univerziteta u Tibingenu, navedeno je u saopćenju.</p><p>Restauracija hrama u Esni, koji je star više od dva milenija, zajednički je projekt ministarstva turizma i antikviteta Egipta i Univerziteta u Tibingenu, iz Njemačke.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="de" dir="ltr">Restaurierung der Decke des Tempels von <a href="https://twitter.com/hashtag/Esna?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#Esna</a> abgeschlossen: 30 Restauratorinnen und Restauratoren haben mehrere Hundert Figuren mit astronomischen Darstellungen von Schmutz befreit und in den ursprünglichen Farben sichtbar gemacht: <a href="https://t.co/BtAQRB0Hfu">https://t.co/BtAQRB0Hfu</a> <a href="https://twitter.com/TourismandAntiq?ref_src=twsrc%5Etfw">@TourismandAntiq</a> <a href="https://t.co/c6e6bMCwT8">pic.twitter.com/c6e6bMCwT8</a></p>&mdash; Universität Tübingen (@uni_tue) <a href="https://twitter.com/uni_tue/status/1713906639462351000?ref_src=twsrc%5Etfw">October 16, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Šareni reljefi na plafonu predstavljaju bogove, mitološke figure, sunce, mjesec, znakove zodijaka, sazviježđa… Osim što je obnovila boje, restauracija je otkrila skoro 200 natpisa mastilom koji ranije nisu primijećeni. Oni su pomogli u identifikaciji mnogih slika.</p><h2>Značaj astronomije</h2><p>- Teme ovih predstava nam dodatno pokazuju koliko je važan značaj astronomija imala u starom Egiptu - rekao je dr. Danijel fon Reklinghausen, egiptolog s Univerziteta u Tibingenu.</p><p>- Slike božanstava Oriona (Saha), Sopdet i Anket imaju veliki značaj u tek otkrivenoj sekciji plafona - dodao je dr. Danijel fon Reklinghausen.</p><p>Orion predstavlja sazviježđe istog imena. Sopdet je drevno egipatsko ime za sazviježđe Sirijus i ona je predstavljena kraj njega.</p><p>- Sirijus je nevidljiv na noćnom nebu 70 dana godišnje dok ponovo ne izađe s istoka. Taj trenutak bio je Nova godina u starom Egiptu i predstavljao je godišnje plavljenje Nila - rekao je Lajc.</p><p>Treća figura, boginja Anket, bila je zadužena za povlačenje voda Nila oko 100 dana kasnije, piše Telegraf.</p>

Restauracija prikaza u Hramu u Esni otkrila nevjerovatne boje i natpise stare više od dva milenija

Nova godina prikazana na plafonu drevnog hrama: Očišćen reljef iz doba starog Egipta

<p>Svemirski teleskop James Webb iz dana u dan donosi nevjerovatne slike iz najudaljenijih dijelova svemira, ali neke od najboljih slika su one iz Sunčevog sistema. Najnoviji primjer toga su slike mlaznih struja na Jupiteru, navodi Space.com.<br></p><h2>Mlazne struje</h2><p>Proučavajući snimke ove planete, tim istraživača otkrio je da postoje brze mlazne struje na planeti koje su široke oko 4.800 kilometara i kreću se brzinom od 515 kilometara na sat. To je nešto što do sada nije viđeno.</p><p>- Ovo nas je potpuno iznenadilo - rekao je Rikardo Hueso, istraživač s Univerziteta Baskije u Bilbau i glavni autor studije objavljene u žurnalu Nature Astronomy.</p>

<p>- Nevjerovatno mi je da, poslije praćenja oblaka i vjetrova na Jupiteru iz različitih opservatorija, uvijek postoji nešto novo što možemo da naučimo - rekao je Li Flečer, istraživač Univerziteta u Lesteru i jedan od autora studije.</p><p>Prema otkrićima tima, ova novootkrivena mlazna struja, koja se kreće dvaput brže od uragana 5 kategorije na Zemlji i nalazi se iznad ekvatora, mogla bi dati novi uvid u turbulentnu atmosferu planete. Slike koje je Webb napravio mogle bi da pomognu naučnicima da shvate šta se dešava u oblacima Jupitera, piše Telegraf.</p><h2>Rotacija planete</h2><p>- Ono što smo uvijek vidjeli kao zamućene dijelove atmosfere, sada vidimo jasno i oštro i možemo da pratimo ta kretanja zajedno s brzom rotacijom planete - rekao je Hueso.</p>

Mlazne struje na najvećoj planeti Sunčevog sistema široke su oko 4.800 kilometara, pokazale slike koje je napravio teleskop James Webb

Oluja se kreće brzinom od 515 kilometara na sat: Nevjerovatna otkrića o Jupiteru

<p>NASA je podijelila snimak koji prikazuje četiri motora koji će pokretati misiju s posadom na Mjesec.</p><h2>Pričvršćeni na jezgru</h2><p>Četiri motora RS-25 nedavno su priključena na jezgru pojačivača NASA-ine rakete Space Launch System (SLS) koja će u misiji Artemis II potjerati četiri astronauta prema Mjesecu, a planirana je za novembar sljedeće godine.</p><p>Motori su bili pričvršćeni na jezgru u NASA-inom Michoud Assembly Facilityu u Nju Orleansu, Luizijana.</p><p>Motori su zajedničkom snagom sposobni proizvesti nešto više od 907 tona potiska pri lansiranju. Radeći s dva bočna pojačivača vozila, SLS je proizveo impresivne četiri tone potiska kada je raketa poletjela na svom prvom letu u novembru prošle godine, šaljući kapsulu Orion bez posade na prelet Mjeseca u misiji Artemis I.</p><p>Prve četiri misije Artemisa zapravo koriste obnovljene motore koji su pokretali Space Shuttle sve dok program nije povučen iz upotrebe 2011.</p><p>Misija Artemis II poslat će NASA-ine astronaute Kristinu Koč (Christina Koch), Viktora Glovera (Victor) i Rejda Vajzmena (Reid Wiseman), zajedno s astronautom Kanadske svemirske agencije Džeremijem Hansenom (Jeremy), na isto putovanje kao i misija Artemis I. Neće biti slijetanja na Mjesec - radi se o preletu koji će posadu odvesti unutar samo 129 km od površine Mjeseca.</p><h2>Slijetanje 2025.</h2><p>U avgustu je posada mogla prvi put izbliza pogledati stvarnu kapsulu Orion koja će ih nositi na njihovom epskom putovanju sljedeće godine. Misija Artemis II potvrdit će siguran rad Orionovih sistema za podršku posadi i otvoriti put za dugo očekivano slijetanje s posadom, vjerovatno 2025. godine. Astronauti za tu misiju tek trebaju biti imenovani.</p><p>NASA također planira izgraditi stalnu bazu na Mjesecu za dugotrajne boravke, zaključuje Digital Trends, piše Tportal.</p>

Impresivni pogon letjelicu će osloboditi od zemaljske gravitacije te je sigurno usmjeriti prema našem prirodnom satelitu

NASA objavila fotografiju motora koji će astronaute ponijeti na Mjesec

<p>Zaboravljeni antibiotik koji je razvijen prije skoro 80 godina mogao bi ponovno pomoći, ovoga puta u borbi protiv superbakterija koje su otporne na lijekove.</p><p>Streptotricin je izoliran četrdesetih godina 20. stoljeća i pokazao je veliki potencijal u liječenju infekcija uzrokovanim gram-negativnim bakterijama.</p><h2>Veliki izazov</h2><p>Za razliku od gram-pozitivnih bakterija, ovi mikrobi nemaju čvrsti ćelijski zid na koji ciljaju mnogi antibiotici. Pronalaženje alternativa bio je jedan od velikih izazova za farmaceutsku industriju.</p><p>Svjetska zdravstvena organizacija je 2017. godine objavila popis najopasnijih patogena otpornih na lijekove. Većina su bile gram-negativne bakterije.</p><p>Međutim, uprkos potencijalu, streptrotricin je odbijen. Smatralo se da je previše toksičan za zdravlje bubrega u inicijalnoj studiji i kasnije je zaboravljen u naučnoj literaturi.</p><p>Naime, tokom početnih istraživanja ustanovljeno je da je toksičan za ljudske bubrege.</p><h2>Koncentracije koje nisu toksične</h2><p>Patolog Džejms Kirbi (James Kirby) s Harvarda s timom je “iskopao” ovaj zaboravljeni antibiotik, istražili su njegova svojstva i predstavili ga pod novim imenom – nourseothricin.</p><p>- S pojavom patogena otpornih na više lijekova, za koje postoji malo ili nimalo dostupnih antibiotika za liječenje, vrijeme je ponovno razmotriti i istražiti potencijal onoga što smo ranije previdjeli - rekao je Kirbi za ScienceAlert.</p><p>Nourseothricin proizvode gram-pozitivne bakterije iz zemlje. To je zapravo mješavina antibiotika kojoj su data pojedinačna imena kao što su streptotricin F i streprotricin D (SD), piše Poslovni.hr.</p><p>Dok nourseothricin i SD imaju toksičan učinak na ćelije bubrega u laboratoriju, Kirbi i kolege su sada ustanovili da to nije slučaj sa streptotricinom F. Ovaj spoj je i dalje efikasan u ubijanju gram-negativnih bakterija otpornih na lijekove, ali u koncentracijama koje nisu toksične.</p>

 Smatralo se da je previše toksičan za zdravlje bubrega u inicijalnoj studiji

Davno zaboravljeni antibiotik sad bi mogao biti ključan u borbi protiv superbakterija

<p>Sunce će vjerovatno postati najvažniji svjetski izvor energije do 2050. godine, kažu britanski naučnici u nedavno objavljenom istraživanju.<br></p><h2>Napredak obnovljivih izvora energije</h2><p>Energetski sektor je možda dosegao prekretnicu u kojoj je došlo do sinergije između korištenja solarne tehnologije i procesa učenja kompanija kako bi je učinili pristupačnijom, rekli su naučnici sa Koledža Exeter i University College London.</p><p>- Napredak obnovljivih izvora energije znači da projekcije u kojima dominiraju fosilna goriva više nisu realistične - izjavila je voditeljica istraživanja dr. Femke Nijse iz Exeterovog instituta za globalne sisteme u saopćenju za javnost.</p><p>Sve je veće uvjerenje da će dramatično smanjena cijena obnovljive energije uveliko olakšati smanjenje ugljika u zemljama u razvoju, navodi se u saopćenju, piše Hina, prenosi Index.hr.</p><p>Dok se čini da je zacrtan put solarne energije da postane najvažniji izvor energije, čak i bez potpore ambicioznijih klimatskih politika, naučnici upozoravaju da bi "prepreke" to još uvijek mogle spriječiti.</p><h2>Četiri prepreke dominaciji solarne energije</h2><p>Naučnici su identificirali četiri područja koja bi mogla spriječiti prijelaz na dominaciju solarne energije: dostupnost stabilnih električnih mreža, solarno finansiranje u zemljama u razvoju, kapacitet opskrbnog lanca i politički otpor u regijama gdje su mnoga radna mjesta povezana s industrijama fosilnih goriva.</p><p>Vlade bi se stoga trebale manje usredotočiti na sam prijelaz na solarnu energiju, a više na uklanjanje ove četiri prepreke, preporučuju naučnici.</p><p>To uključuje osiguranje snabdijevanja energijom kada sunca nema, naprimjer putem vjetroelektrana i dalekovoda između regija.</p><p>Naročito bi afričke zemlje trebale pristup finansiranju kako bi upravljale prijelazom na solarnu energiju. Trebalo bi ojačati opskrbne lance, posebno za kritične sirovine poput litija i bakra potrebne za proizvodnju baterija.</p><p>Gubitak radnih mjesta u industriji fosilnih goriva i srodnim industrijama, o kojima ovisi egzistencija procijenjenih 13 miliona ljudi diljem svijeta, mora se ublažiti, rekli su naučnici.</p><p><br></p>

Sve je veće uvjerenje da će dramatično smanjena cijena obnovljive energije uveliko olakšati smanjenje ugljika 

Sunce će postati najvažniji izvor energije, ali postoje četiri prepreke

<p>Najjači zabilježeni marsotres uzdrmao je Crvenu planetu ne zbog udara asteroida, već zbog tektonskih sila unutar same planete. To otkriće ukazuje da je Mars seizmički aktivniji nego što se mislilo, navode naučnici, a prenosi Space.com.<br></p><h2>Modul Insajt</h2><p>Modul Insajt američke agencije NASA 4. maja 2022. zabilježio je potres od 4,7 stepeni, što je jače od do tog trenutka najjačeg zabilježenog potresa od 4,2 stepena iz 2021.</p><p>Za razliku od drugih marsotresa, koji obično prestanu u roku od jednog sata, posljedice ovog su se osjećale čak šest sati, što ovo čini najjačim potresom koji je zabilježen van Zemlje.</p><p>Otkako je sletio na Mars, u novembru 2018., modul Insajt zabilježio je više od 1.300 marsotresa, od kojih je najmanje osam povezano s udarom asteroida. Signal jakog marsotresa iz maja 2022. bio je sličan onima koje je izazvao udar asteroida, pa su naučnici počeli da tragaju za novim kraterom na Marsu, ali ga nisu našle. Zbog toga je zaključeno da su potrese izazvale tektonske sile unutar planete.</p><p>Prema tradicionalnom shvatanju, Mars je, za razliku od Zemlje, premali da bi imao tektonske procese.</p><h2>Tektonski stres</h2><p>- I dalje ne razumijemo zašto neki dijelovi planete imaju veći tektonski stres od drugih, ali rezultati nam omogućuju da dalje istražujemo. Jednog dana ove informacije pomoći će nam da shvatimo gdje na Marsu bi ljudi mogli biti sigurni, a koje dijelove planete treba izbjegavati - rekao je Bendžamin Fernando, postdoktorand Oksfordskog univerziteta i jedan od autora studije objavljene u žurnalu ''Geophysical Research Letters'', piše Telegraf.</p>

Potres od 4,7 stepeni pogodio je Mars 4. maja 2022. i to je najsnažniji potres do sada zabilježen van Zemlje

Najjači marsotres zabilježen na Crvenoj planeti: Naučnici konačno saznali šta ga je izazvalo

<p>Protekle subote dijelovi SAD, Srednje i Južne Amerike bili su poprište relativno rijetkog prstenastog pomračenja Sunca, a snimci i fotografije iz zone totaliteta, koji su tada nastali, obišli su svijet. No, nije ovaj kozmički događaj zabilježen samo sa Zemlje, već i iz svemira. Dok su stanovnici gledali prema gore, u nadi da će vidjeti spektakularni prizor, prema njima je odozgo "gledao" američki satelit i snimao fotografije, kao što to i inače čini.</p><p>Radi se o satelitu DSCOVR (Deep Space Climate Observatory), kojim se koriste NASA, NOAA i Ratno zrakoplovstvo SAD. Smješten je u Lagrangeovoj tački 1, gravitacijski stabilnom mjestu u svemiru gdje se poništavaju utjecaji Zemljine i Sunčeve gravitacije, na udaljenosti od 1,5 miliona kilometara od Zemlje. Ta se tačka nalazi između Sunca i Zemlje, pa je dala ovom satelitu odlično gledište za snimanje pomračenja, piše Bug.hr.</p><p>Na fotografijama, nastalima instrumentom EPIC (Earth Polychromatic Imaging Camera), možemo tako vidjeti jasnu Mjesečevu sjenu, koja se nadvila nad SAD, pa nešto kasnije i nad Južnom Amerikom.</p>

<p>Satelit DSCOVR lansiran je u februaru 2015. godine. U svom redovnom radu služio kao svemirski meteorološki opservatorij, koji svojim instrumentima primarno prati promjene u izbojima radijacije sa Sunca, detektira solarne geomagnetske oluje i upozorava na njihove moguće ozbiljne posljedice po naše telekomunikacijske i elektroenergetske sisteme, satelite i avijaciju.&nbsp;<br></p>

<p>Njegova kamera u boji (EPIC) svaka dva sata snima i "običnu" fotografiju Zemlje s udaljenosti od 1,5 miliona kilometara, a odabrane svježe snimke možete pogledati <a href="https://epic.gsfc.nasa.gov/">ovdje</a>.<br></p>

Dok su stanovnici SAD proteklog vikenda posmatrali prstenasto pomračenje Sunca, taj je prizor iz svemira snimio NASA-in satelit DSCOVR

Kako je nedavno pomračenje Sunca izgledalo iz svemira

<p>Proučavanje gotovo 12.000 godina duge historije nasilja na Bliskom istoku otkriva da su krvoprolića počela u vrijeme kada su nastale prve države, prije otprilike šest i po hiljada godina te da su ponovno porasla kad su stigle suše i pojavila se velika carstva prije otprilike 3.200 godina, pokazala je analiza polomljenih ljudskih lobanja i kostiju, piše portal Live Science.</p><h2>Ljudski ostaci</h2><p>Lobanje i kosti više od 3.500 ljudi povrijeđenih u sukobima na Bliskom istoku u razdoblju između 12000. i 400. godine prije nove ere potječu iz geografskih regija koje uključuju Tursku, Levant (zemlju oko istočnog Mediterana), Mezopotamiju i Iran.</p><p>Ljudske je ostatke proučavao međunarodni tim naučnika koji je želio testirati hipotezu o usponu i padu nasilja u starom vijeku, prema studiji objavljenoj 9. oktobra u časopisu Nature Human Behaviour.</p><p>Tim stručnjaka istraživao je povrede otkrivene na lobanjama i kostima, nastale oružjem i oruđem na kosturima ljudi koji su živjeli na Bliskom istoku tokom četiriju razdoblja: neolitika (od 12000. do 4500. prije nove ere), bakrenog doba (od 4500. do 3300. prije nove ere), bronzanog doba (od 3300. do 1200. prije nove ere) i željeznog doba (od 1200. do 400. godine prije nove ere).</p><h2>Zemljopisno područje</h2><p>Stručnjaci smatraju da je drevni Bliski istok idealno mjesto za istraživanje i razumijevanje nasilja među ljudima jer je ovo zemljopisno područje bilo ključno za nekoliko velikih inovacija u ljudskoj kulturi, od pripitomljavanja životinja i razvoja poljoprivrede do stvaranja prvih gradova prije otprilike 11.000 godina, piše Hina.</p><p>Cilj naučnika bio je provjeriti pretpostavke o nivou nasilja u različitim razdobljima. Primjerice, niska gustoća naseljenosti u neolitskom razdoblju vjerovatno je značila i nizak stepen nasilja, dok je nastanak država i carstava u kasnijim razdobljima rezultirao povećanjem nivoa nasilja, naročito jer su ljudi počeli živjeti bliže jedni drugima u prvim gradovima.</p><p>Analizom traumatskih povreda identificiranih na drevnim lobanjama, stručnjaci su otkrili da je učestalost nasilja dramatično porasla u bakrenom dobu, u vrijeme nastanka prvih država, a zatim ponovno u željeznom dobu zbog velikih promjena, poput velikih suša koje su trajale 300 godina i u vrijeme kada se dogodio uspon vojnih velesila poput Asirskog carstva.</p><h2>Društvene inovacije</h2><p>No znatan pad nasilja uslijedio je u bronzanom dobu, između 3000. i 1500. godine prije Krista, otkrivaju naučnici, uprkos brojnim izazovima povezanim s klimom i urbanim načinom života. Zaključili su da je vjerovatan razlog "smanjenja nasilja to što su prve države uspjele uspostaviti učinkovite načine koji su rezultirali smanjenjem sukoba u tadašnjim društvima".</p><p>Smanjeno nasilje u bronzanom dobu vjerovatno je rezultat društvenih inovacija koje su pojedince transformirale u građane.</p><p>Čini se sasvim jasnim i logičnim da se pravni sistem brzo razvijao kroz bronzano doba, pa su čak i slobodni građani uživali u određenom stepenu zaštite koju im je omogućavao zakon, rekao je za LiveScience koautor studije Đakomo Benati (Giacomo), historičar ekonomije sa Koledža u Barceloni. To znači da su ljudima sve češće na raspolaganju bila miroljubiva sredstva za rješavanje razmirica.</p><p>No mir je bio kratka vijeka, s obzirom na to da je u željeznom dobu došlo do neviđenog nivoa nejednakosti, resursa je bilo sve manje, a sve češći su bili i ratni sukobi do kojih je dolazilo s usponom carstava, poput primjerice Hetitskog carstva, koje se nalazilo u dijelu današnje Turske.</p><p>Benati je kazao da je udarac u gornji dio lobanje u bakrenom i željeznom dobu vjerovatno bio najčešći način ubistva u predmodernom razdoblju.</p><h2>Daljnja istraživanja&nbsp;</h2><p>Debra Martin, bioarheologinja sa Univerziteta Nevada u Las Vegasu, koja nije učestvovala u studiji, studiju smatra zanimljivom jer se temelji na čvrstim podacima.</p><p>- Pozdravljam to što su autori odlučili ne interpretirati podatke kako bi se uklopili u jedno uzročno objašnjenje. Nasilje i sukobe često ne pokreću samo vanjski faktori, već i ideologija, uvjerenja i simbolika. Zapravo je vrlo zamršeno reći šta sve pokreće nasilje - kazala je.</p><p>Naučnici planiraju provesti daljnja istraživanja da bi ustanovili koji dodatni aspekti rezultirali međuljudskim nasiljem tokom vremena. Primjerice, pokušat će ustanoviti jesu li nasiljem bili češće pogođeni muškarci ili žene.</p><p>- Kosti i kosturi iznimno su pogodni u našem istraživanju za razumijevanje promjena, kada su posrijedi ljudsko blagostanje i dobrobit, a nastojat ćemo proučiti i razlike među spolovima jer je rodna dimenzija bez sumnje ključna - zaključio je Benedeti.</p>

Ljudske je ostatke proučavao međunarodni tim naučnika koji je želio testirati hipotezu o usponu i padu nasilja u starom vijeku

Arheološki nalazi: Krvava historija Bliskog istoka zapisana je u slomljenim ljudskim kostima

<p>U jednom ste trenutku dijete bez trunke obaveza, a onda ste, u tren oka, odrasla osoba s brojnim zadacima i problemima. I dok naučnici tek trebaju pronaći odgovor zašto se čini da životi prolaze pored nas, formulirali su teoriju.<br></p><h2>Same rutine</h2><p>Sindi Lustig (Cindy), profesorica psihologije na Univerzitetu u Mičigenu, rekla je za Daily Mail: </p><p>- Prvo je da, kad smo stariji, obično imamo živote koji su više strukturirani oko rutina i manje velikih važnih događaja koje koristimo za razgraničiti različite epohe ''vremena naših života".</p><p>Lustig je dodala da kao djeca imamo manje iskustava o kojima treba razmišljati. Za petogodišnjaka je jedna godina 20 posto života prepunog iskustava dok otkriva svijet oko sebe. Međutim, ista količina vremena samo je dva posto života 50-godišnjaka koji vjerovatno ima manje novih iskustava.</p><h2>O čemu se radi</h2><p>Lustig je objasnila da naš mozak kombinira slične dane i sedmice, što se čini kao da se sve pomiješa. Ljudi mjere vrijeme nezaboravnim događajima; kako starimo, njih je malo. Zbog toga se većina ljudi može prisjetiti nečega što su učinili jednom, a ne stotine puta.</p><p>Još jedna teorija koja kruži naučnom zajednicom dolazi od Adriana Bejana sa Univerziteta Duke, koja sugerira da je letenje vremena posljedica starenja mozga. Bejan je objavio svoje istraživanje 2019., u kojem se navodi da naša percepcija životnih iskustava može biti iskrivljena kako starimo, a našem mozgu treba više vremena za obradu novih mentalnih slika.</p><p>Prema Bejanu, fizičke promjene u našim živcima i neuronima igraju glavnu ulogu u našoj percepciji vremena kako starimo. Tokom godina te strukture postaju složenije i na kraju se degradiraju, stvarajući veći otpor električnim signalima koje primaju.</p><h2>Više je teorija</h2><p>Prema hipotezi istraživača, degradacija ovih ključnih neuroloških značajki uzrokuje pad stope kojom stječemo i obrađujemo nove informacije. Dojenčad, naprimjer, pomiče oči puno češće nego odrasli jer brže obrađuju slike, rekao je Bejan.</p><p>Za starije ljude to znači da se manje slika obrađuje u istoj količini vremena, zbog čega se iskustva čine kao da se odvijaju brže. Međutim, Lustig je za Daily Mail rekla da Bejanovo istraživanje ne drži vodu.</p><p>- On iznosi neke argumente o dužini optičkog živca u odnosu na veličinu glave, a ja ću vam dopustiti da procijenite ima li 80-godišnjak znatno veću glavu od 25-godišnjaka - rekla je.</p><p>Postoje i drugi problemi s njegovom perspektivom, ali ovo vjerovatno govori o tome.</p>

Čini se da izreka ''vrijeme leti'' postaje sve stvarnija i realnija kako starimo.

Naučnici su pronašli odgovor na pitanje koje sve muči: Evo zašto vrijeme brže prolazi što smo stariji

<p>Kada u rukama imate svitak koji je skoro 2.000 godina bio zakopan pod gomilom vulkanskog pepela s Vezuva, koji je 79. zatrpao Pompeje, bit će ga prilično teško otvoriti da se ne ošteti, a kamoli čitati – no umjetna inteligencija je pronašla način.&nbsp;</p><h2>Vulkanska erupcija</h2><p>Kao rezultat vulkanske erupcije, toplina je transformirala stotine papirusnih svitaka iz knjižnice u gradu Herkulaneumu u fosilizirane komade ugljika. Sljedećih 1.700 godina svici su bili zakopani u blatu, sve do 1752., kada su konačno iskopani.<br></p><p>Naučnici s Univerziteta u Kentakiju pokrenuli su izazov pod nazivom ''Vesuvius Challenge'' u martu - objavili su hiljade rendgenskih slika pougljenjenih, karboniziranih svitaka Herkulaneuma zajedno s neistreniranim softverom umjetne inteligencije koji bi mogao otkriti šta piše na svitku, za šta će dobiti vrijednu nagradu, piše Science Alert.</p><p>Dva studenta osvojila su prve nagrade: Luk Faritor (Luke Farritor), student informatike na Univerzitetu Nebraska-Lincoln te Jusef Nader (Youssef), student biorobotike na Slobodnom univerzitetu u Berlinu u Njemačkoj. I Faritor i Nader su neovisno jedan o drugom identificirali riječ ''πορϕυρας'' (ili ''porphyras'' koristeći moderne grčke znakove), što znači ''ljubičasta''. To je prva puna riječ dekodirana iz skripti pomoću AI softvera.</p><h2>Mašinsko učenje</h2><p>U starom Rimu ljubičasta je bila značajna boja, koja je često predstavljala bogatstvo i status. Smatra se i da bi se ta riječ mogla odnositi na halje ili rang, no bit će potrebna daljnja analiza svitaka da bi se to pouzdano znalo.</p><p>Faritor je trenirao model mašinskog učenja na uzorku ''pucketanja'' identificiranom na svitku u avgustu – uzorku koji može označavati potez tinte. Kako je umjetna inteligencija otkrivala više pucketanja i poteza tintom, novi podaci o obuci značili su da je AI postao bolji u otkrivanju drugih uzoraka. Na kraju se pojavila riječ ''porphyras''.</p><p>Nader je također koristio pristup mašinskog učenja, ali je AI trenirao na oblicima koji su izgledali kao slova. Pomoću mašinskog učenja je potaknuo AI da identificira nove uzorke, pokazujući mu kako bi ti uzorci trebali izgledati – čime je uspješno istaknuta riječ ''porphyras''.</p><p>Uz dovoljno podataka za obuku, ovi AI motori mogu uočiti vrlo male varijacije u teksturi na rendgenskim slikama, otkrivajući poteze tinte koji nisu vidljivi ljudskom oku. Istraživači se nadaju da će uskoro biti otkriveno još više.</p><h2>Nagrada 700.000 dolara</h2><p>Glavna nagrada ''Vesuvius Challengea'' – 700.000 dolara – ide osobi koja može pročitati četiri ili više odlomaka iz jednog od ovih svitaka. Ako mislite da znate sve što je potrebno za dešifriranje teksta, možete i sami pokušati.</p><p>Ako se ovi svici mogu čitati bez otvaranja – zbog čega bi se vjerovatno raspali – mogli bismo otključati neprocjenjivo bogatstvo informacija o životu i učenju prije 2.000 godina, piše Tportal.</p>

Kao rezultat vulkanske erupcije, toplina je transformirala stotine papirusnih svitaka iz knjižnice u gradu Herkulaneumu u fosilizirane komade ugljika

AI dešifrirao riječ iz svitka starog 2.000 godina: Evo šta je pisalo

<p>Predviđanje potresa je neka vrsta svetog grala seizmologije i do sada nauka nije pronašla način na koji bi se mogli predviđati, a mnogi naučnici govore da to možda nikada nećemo ni moći.<br></p><p>Međutim, novo istraživanje naučnika Univerziteta Teksas (UT) u Ostinu dovelo je do razvoja algoritma umjetne inteligencije koji je tačno predvidio 14 potresa i pogodio njihovu gotovo tačnu snagu.</p><h2>Promašio je tek jedan potres</h2><p>AI je osposobljen za otkrivanje statističkih neravnina u seizmičkim podacima u stvarnom vremenu koje su istraživači uparili s prethodnim potresima. Ishod je bila sedmična prognoza u kojoj je AI uspješno predvidio 14 potresa unutar 300 kilometara od mjesta gdje je procijenjeno da će se dogoditi i na gotovo tačno izračunatoj snazi. Promašio je tek jedan potres i dao osam lažnih upozorenja.</p><p>Još se ne zna hoće li isti pristup funkcionirati na drugim lokacijama, ali već je i ovo svojevrsna prekretnica u istraživanju predviđanja potresa vođenog umjetnom inteligencijom.</p><p>- Predviđanje potresa je sveti gral - rekao je Sergej Fomel, profesor na UT-ovom Zavodu za ekonomsku geologiju i član istraživačkog tima. </p><p>- Još nismo blizu predviđanja za bilo koji dio svijeta, ali ono što smo postigli govori nam da je ono što smo mislili da je nemoguć problem u načelu rješivo.</p><p>Ispitivanje je bilo dio međunarodnog takmičenja održanog u Kini u kojem je umjetna inteligencija koju je razvio UT proglašena najboljom među 600 drugih dizajna. Nalazi ispitivanja objavljeni su u časopisu Bulletin of the Seismological Society of America.</p><p>- Ne vidite potrese koji dolaz. Radi se o milisekundi, a jedino što možete kontrolirati je koliko ste spremni. Čak i sa 70 posto, to je golem rezultat i mogao bi pomoći u smanjenju ekonomskih i ljudskih gubitaka te ima potencijal dramatično poboljšati spremnost na potres u cijelom svijetu - rekao je Aleksandros Savaidis, naučnik koji vodi program seizmološke mreže Teksasa TexNet.</p><h2>Testiranje u Teksasu</h2><p>Istraživači su rekli da je njihova metoda uspjela slijedeći relativno jednostavan pristup strojnog učenja. AI je dobio skup statističkih opcija temeljenih na znanju tima o fizici potresa, a zatim je rečeno da se vježba na petogodišnjoj bazi podataka seizmičkih snimaka.</p><p>Nakon što je obučen, AI je dao svoju prognozu osluškujući znakove nadolazećih potresa među pozadinskom tutnjavom na Zemlji.</p>

<p>- Vrlo smo ponosni na ovaj tim i njegovo prvo mjesto na ovom prestižnom takmičenju - rekao je Skot Tinker, direktor ureda.</p><p>Istraživači su uvjereni da bi na mjestima s robusnim mrežama za seizmičko praćenje, kao što su Kalifornija, Italija, Japan, Grčka, Turska i Teksas, umjetna inteligencija mogla poboljšati svoju stopu uspješnosti i suziti svoja predviđanja na nekoliko desetaka kilometara.</p><p>Jedan od sljedećih koraka je testiranje umjetne inteligencije u Teksasu budući da država doživljava visoku stopu potresa manje i umjerene magnitude.</p><p>TexNet mreža sadrži 300 seizmičkih stanica i više od šest godina kontinuiranih zapisa, što ga čini idealnim mjestom za provjeru metode.</p><p>Naposljetku, istraživači žele integrirati sistem s modelima temeljenim na fizici, što bi moglo biti važno tamo gdje su podaci loši ili na mjestima kao što je Kaskadija, gdje se posljednji veliki potres dogodio stotinama godina prije pojave seizmografa.</p>

Novi model AI uspješno je predvidio 14 potresa i otkrio njihovu gotovo tačnu snagu

Umjetna inteligencija predvidjela zemljotrese sedmicu unaprijed

<p>Remek-djelo Leonarda da Vinčija (Vinci) ''Mona Liza'' poznato je kao slika koja je skrivala brojne tajne. Od načina slikanja do boja koje su korištene, a čini se kako su naučnici otkrili još jednu njenu tajnu - rijedak hemijski spoj u boji.<br></p><h2>Analiza mikro uzorka</h2><p>Kako su naveli francuski i britanski naučnici u studiji objavljenoj u časopisu ''ACS Publications'', njihova analiza mikro uzorka temeljnog sloja boje otkrila je jedinstvenu mješavinu veoma saponificiranih ulja (ulja u kombinaciji s alkalima) i visokog udjela olova te bijelog olovnog pigmenta u kojem nedostaje cerusit.</p><p>Osim toga, otkrili su rijedak spoj nazvan plumbonakrit, spoj koji je stabilan samo u alkalnom okruženju prvog sloja boje. Naučnici ističu kako je to potvrda da je Da Vinči koristio prah olovnog oksida za zgušnjavanje i sušenje boje.</p><p>Ističu kako je rijedak spoj osnovnog sloja bio drugačiji u receptu uljane boje, što ukazuje na to da je Da Vinči namjeravao pripremiti gustu boju za prekrivanje drvene ploče na kojoj je naslikana ''Mona Liza''.</p><h2>Recepti za boje</h2><p>No, to nije jedino otkriće koje je iznenadilo naučnike i historičare umjetnosti. Osim plumonakrita, otkriven je i spoj šanonit, što je prvi takav slučaj na historijskoj slici. Iako je sam Da Vinči u svojim bilješkama spominjao svoje recepte za boje, oni nisu bili precizni niti su otkrivali tačno koje je sve spojeve koristio tokom miješanja boja, piše Zimo.</p>

Kako ističu u studiji, ova su otkrića pružila nove vrijedne uvide u slikarske metode i materijale Leonarda da Vinčija

Otkrivena još jedna tajna ''Mona Lize'': Da Vinči pokazao zašto ga smatraju genijem

<p>Kada se astronauti vrate na Mjesečevu površinu, vjerovatno će se više voziti nego hodati, a da bi vožnja bila sigurna i brza, trebat će im brze i ravne ceste na kojima neće biti fine, abrazivne i ljepljive prašine koja je u doba Apolla začepila opremu i nagrizla svemirska odijela.<br></p><h2>Topljenje pijeska</h2><p>Naime, kada je lunarni rover Apolla 17 izgubio stražnji branik, vozilo je postalo toliko prekriveno nanesenom prašinom da je prijetilo da će se pregrijati, sve dok astronauti nisu improvizirali popravak pomoću recikliranih lunarnih karti, a sovjetski rover Lunohod 2 se pokvario upravo zbog pregrijavanja kada mu se radijator prekrio prašinom.</p><p>Iz tog razloga ESA je pokrenula projekt pod nazivom PAVER, koji se bavi stvaranjem površina pogodnih za prometovanje topljenjem simulirane mjesečeve prašine snažnim laserom.</p><p>Ideja o topljenju pijeska za izradu cesta prvi put je predložena za Zemlju, davne 1933. godine, a izvedivost asfaltiranja ceste topljenjem regolita na velikom području istraživao je njemački BAM Institut za istraživanje i ispitivanje materijala u saradnji sa Univerzitetom Aalen u Njemačkoj, kompanijom LIQUIFER Systems Group u Austriji i njemačkim Tehnološkim univerzitetom Clausthal, uz podršku Instituta za fiziku materijala u svemiru Njemačkog svemirskog centra DLR.</p><p>Konzorcij PAVER upotrijebio je laser s ugljendioksidom od 12 kilovata za topljenje simulirane mjesečeve prašine u staklenu čvrstu površinu, kao način konstruiranja popločanih površina na Mjesecu, piše Vidi.hr.</p><p>Kroz brojne pokušaje i pogreške, osmislili su strategiju pomoću laserske zrake promjera 4,5 cm za proizvodnju trokutastih geometrijskih oblika sa šupljim središtem promjera približno 20 cm. One bi mogle biti međusobno povezane kako bi stvorile čvrste površine na velikim površinama Mjesečevog tla koje bi mogle poslužiti kao ceste ili platforme za slijetanje.</p><h2>Platforma za slijetanje&nbsp;</h2><p>Tim je otkrio da ponovno zagrijavanje ohlađene staze može uzrokovati njeno pucanje, pa su prešli na geometrije koje uključuju minimalna križanja. Pojedinačni sloj taline dubok je oko 1,8 cm. Izgrađene konstrukcije i ceste mogu biti sastavljene od nekoliko slojeva, ovisno o potrebnim silama opterećenja.</p><p>Jens Gunster, voditelj Odjela za procese proizvodnje materijala u BAM-u, objašnjava: </p><p>- Tako velika dubina taljenja za proizvodnju masivnih struktura može se postići samo velikim laserskim tačkama.</p><p>Tim procjenjuje da bi se platforma za slijetanje od 100 kvadratnih metara debljine 2 cm od gustog materijala mogla izgraditi za 115 dana, dok za izgradnju prometne cestovne infrastrukture na Mjesecu još ne iznose nikakve procjene jer će za to vjerovatno trebati još poboljšati tehnologiju.</p>

Posljednji krokodil u Evropi

Programirana ćelijska smrt bi mogla biti stara 1,8 milijardi godina

Naučnici zabilježili snažan radijski signal iz dosad najudaljenijeg izvora

Nova godina prikazana na plafonu drevnog hrama: Očišćen reljef iz doba starog Egipta

Oluja se kreće brzinom od 515 kilometara na sat: Nevjerovatna otkrića o Jupiteru

NASA objavila fotografiju motora koji će astronaute ponijeti na Mjesec

Davno zaboravljeni antibiotik sad bi mogao biti ključan u borbi protiv superbakterija

Sunce će postati najvažniji izvor energije, ali postoje četiri prepreke

Najjači marsotres zabilježen na Crvenoj planeti: Naučnici konačno saznali šta ga je izazvalo

Kako je nedavno pomračenje Sunca izgledalo iz svemira

Arheološki nalazi: Krvava historija Bliskog istoka zapisana je u slomljenim ljudskim kostima

Naučnici su pronašli odgovor na pitanje koje sve muči: Evo zašto vrijeme brže prolazi što smo stariji

AI dešifrirao riječ iz svitka starog 2.000 godina: Evo šta je pisalo

Umjetna inteligencija predvidjela zemljotrese sedmicu unaprijed

Otkrivena još jedna tajna ''Mona Lize'': Da Vinči pokazao zašto ga smatraju genijem

Evropska svemirska agencija želi graditi autoceste na Mjesecu

Nauka

Posljednji krokodil u Evropi

Programirana ćelijska smrt bi mogla biti stara 1,8 milijardi godina

Naučnici zabilježili snažan radijski signal iz dosad najudaljenijeg izvora

Nova godina prikazana na plafonu drevnog hrama: Očišćen reljef iz doba starog Egipta

Oluja se kreće brzinom od 515 kilometara na sat: Nevjerovatna otkrića o Jupiteru

NASA objavila fotografiju motora koji će astronaute ponijeti na Mjesec

Davno zaboravljeni antibiotik sad bi mogao biti ključan u borbi protiv superbakterija

Sunce će postati najvažniji izvor energije, ali postoje četiri prepreke

Najjači marsotres zabilježen na Crvenoj planeti: Naučnici konačno saznali šta ga je izazvalo

Kako je nedavno pomračenje Sunca izgledalo iz svemira

Arheološki nalazi: Krvava historija Bliskog istoka zapisana je u slomljenim ljudskim kostima

Naučnici su pronašli odgovor na pitanje koje sve muči: Evo zašto vrijeme brže prolazi što smo stariji

AI dešifrirao riječ iz svitka starog 2.000 godina: Evo šta je pisalo

Umjetna inteligencija predvidjela zemljotrese sedmicu unaprijed

Otkrivena još jedna tajna ''Mona Lize'': Da Vinči pokazao zašto ga smatraju genijem

Evropska svemirska agencija želi graditi autoceste na Mjesecu