Sanja Kužet (34), voditeljica popularnog muzičkog šoua „Zvezde Granda“, koji se u našoj zemlji emitira na OBN-u, važi za jedno od najljepših TV lica na ovim prostorima. 

Harizmatična Sanja zbog trudnoće je pauzirala prošlu sezonu „Zvezda Granda“, ali se vratila početkom aktuelne sezone te iznova osvojila simpatije publike i takmičara.

Trenuci šoka

- Zaista sam se željela vratiti. Nije bilo razloga praviti dužu pauzu. Jeste da je beba tada imala sedam mjeseci, ali naš posao je zaista takav da smatram da bi dvije godine pauze bile nepotrebne. Pripremila sam se na to da ću praviti pauzu godinu kada sam saznala da sam ostala u drugom stanju. Mislim da, ako se sve isplanira, onda ide i jednostavnije, spremniji ste - govori Kužet.

Jeste li pratili prošlu sezonu, kada Vas je mijenjala kolegica Sanja Ćulibrk?

- Moram priznati da nisam redovno, jer ne gledate na sat kada je beba u pitanju. Ne možete film, seriju ili emisiju pogledati u dahu. To ne mogu ni dan-danas uraditi. To je prosto neizvodljivo.

Je li teško ostati nepristrasan, imate li favorite?

- Početak mog rada mi je davao manje mogućnosti da se opustim u tom smislu da takmičarima mogu nešto pomoći. Ali me je tada to mnogo više i pogađalo. Kao u svakom poslu, vrijeme čini svoje i osjećate da možda čak imate i pravo da na neki način malo sugerirate i pomognete. Najtopliji savjet takmičarima dajem u hodu, što se kaže, prije početka emisije. Sada sam opuštenija i voljela bih da im to znači.

Kako reagirate kada kandidati zaplaču na sceni?

- Na to ne možete biti imuni. Ono što mogu jeste da im ruku spustim na rame i tiho ih pitam jesu li dobro ili žele li vode. Oni u tom trenutku nemaju nikoga osim mene. To je ono što ja mogu uraditi i što je ljudski. Sve ostalo ide iza scene. Ali prvi trenuci šoka, bilo pozitivnog ili negativnog, tu sam ja na udaru. Snalazimo se.

Koliko je ljepota bitna u poslu kojim se bavite?

- Uvjerena sam da je u pitanju harizma i sreća da dođete u pravo vrijeme na pravo mjesto. Meni su se „Zvezde Granda“ dogodile nakon osam godina rada na televiziji. Tada sam bila i mlađa i ljepša. Treba malo sreće i strpljenja. Vjerovala sam da će mojih pet minuta tek doći. Smatram da je to sublimacija iskustva, znanja i, naravno, fizičkog izgleda, ali ne presudno. Sve to, kada se spoji, može donijeti rezultate. Ali da će ovakav odjek napraviti, to nisam mogla ni da pretpostavim.

Haljine koje nosite često ostavljaju bez daha...

- Smatrala sam da to treba tako da izgleda na pozornici, iako samo tu tako izgledam i više nigdje. Ljudi su u zabludi ako misle da će neko prošetati ulicom u onakvim haljinama, to nije moguće. Moja vizija je bila da u tom TV formatu tako i treba da izgleda. Ali džaba što ja to tako smatram i što se meni dopada ako se narodu ne sviđa. Ipak, komentari su uglavnom pozitivni i dobila sam „feedback“ od naroda da su me oni takvu na sceni zavoljeli i mislim da je to prava stvar.

Bez kukanja

Kako stignete uklopiti sve obaveze, i one oko porodice, djece, posla...?

- Zaista želim da izađem ususret svima, a prije svega djeci i porodici, da se ništa ne osjeti. Trenutni period možda je najburniji. Ali to ne možete birati. Ili vas krene ili ne. Kada su lijepe stvari u pitanju, čovjek nekako crpi energiju isključivo iz porodice i partnera. Mislim da je to ključ svega. Naravno, stvari nisu uvijek sjajne. Tu ima i bolesti i nespavanja. Najvažnije je da znate da se nosite s tim i da ne kukate. Nisam osoba koja kuka, ali sam vrlo realna i racionalna. Ne mogu pričati da je sve sjajno i bajno ako nije. Stvar je, jednostavno, u tome kako se nosite sa svime što vas zadesi.

Dogovor kuću gradi

- Vremena za samu sebe imam, eventualno, na kraju dana. Uz čašu vina 45 minuta da sumiram sve ono što je bilo prethodnog i šta nas čeka sljedećeg dana. To mislim da nije slučajno kada kažu da dogovor kuću gradi jer zapravo zaista sve počinje odatle - ističe Kužet.

Vjenčanje je trivijalna stvar

Sanja Kužet živi s partnerom Nemanjom Živojinovićem, s kojim je dobila drugog sina Strahinju. Iako nisu vjenčani, jedno drugo zovu supružnicima.

- U početku je bilo čudno govoriti ''moj dečko''. Ipak, dobili smo dijete i to ''dečko'' mi zvuči vrlo neozbiljno. To su samo formalnosti, tako trivijalne i nebitne stvari, barem sada u životu u odnosu na ono što trenutno živimo i kroz šta prolazimo. Porodičan život je vrlo važan, isto kao što je bitno da čovjek bude na privatnim poljima zadovoljan da bi se mogao posvetiti i karijeri. Najbolje je napraviti balans između svega. U današnje vrijeme to nije baš tako jednostavno, ali neka to bude mjera sreće ako je to ikako moguće. Da sve ide svojim tokom i da su nam dječica zdrava. To je najvažnije.