O Mileni Dravić danas će svi pisati i razmišljati.

Prisjećaće se njenih uloga, njene nevjerovatne ljubavi, njene harizme... Ali, rijetko ko će to znati da prenese riječima kao što je to učinio Rade Šerbedžija.

– Kad kažem ljubav, to je onako kako se ljubi more i nebo, i sve ono što je iznad tebe i izvan tebe, a opet tako duboko tvoje. Milena je smisao ovog našeg unutrašnjeg traženja istine i svakako neko ko je najviše poletio u apstraktno od svih nas koji smo se bavili pozorištem u Jugoslaviji. I proći će godine, i proći će vremena, ali kad se tamo negdje budu slagale knjige o svima nama, Milena će stajati na prvoj stepenici tog našeg uspinjanja.

– Šta je u njoj tako posebno čarobno? Nije to vještina samo, nije to ni ljepota sama, ni njena čedna priroda, blagi osmjeh, ni pogled prepun dječijeg sna. To je sve to i opet nešto drugo. Nešto što samo ona jeste i niko drugi... Ona je na strani slabih, ona je protiv nepravde i gluposti, i protiv vlasti kao takve. Kao prava heroina znala je uvijek stati na stranu svoga naroda i svoje publike. A njen narod je sav narod ove planete. Jer, Milena je nadrealna. Ona je fikcija, simbol i dobrota sama. Njoj pripada njeno plavetno slovenstvo i posvećenost prema tradiciji, historiji, korijenima naroda kojem pripada – rekao je Šerbedžija, koji je potom za Milenu otpjevao „Djevojko mala” i govorio stihove Arsena Dedića.

Šerbedžija je prošle godine uz Mileninu podršku porinuo čamac Gage Nikolića, koji nastavlja da plovi za umjetnost - i u sjećanje na naš najveći glumački par.