Maja Čengić-Miralem jedno je od najpoznatijih TV lica u Bosni i Hercegovini. Šarmantana voditeljica nacionalne televizije ujedno je, već punih 15 godina jedan od voditelja na bosanskom ćilimu Sarajevo Film Festivala. Ona je neko ko poznaje festival u dušu, jer prati organizaciju, u direktnom je kontaktu sa učesnicima, ali i brojnom publikom. Možda i najkompetentnija osoba, kada je Sarajevo Film Festival u pitanju govori za „Dnevni Avaz“ o dosadašnjim iskustvima u radu, značaju koji Festival ima za Sarajevo i državu, ali i kulturi, umjetnosti, glamuru.

Maja Čengić-Miralem vremenom je postala zaštitno lice Sarajevo Film Festivala, sinonim za festival. Prija li Vam titula prve dame festivala?

-Hvala na tom komplimentu! Ja mislim da su to prevelike riječi. Za mene koja sam oduvijek samo radila svoj posao, imala sam tu sreću da sam još prije 15 godina od strane menadžmenta BHRT-a odabrana da budem jedan od domaćina na crvenom tepihu, zajedno sa brojnim kolegama. Dosta toga se mijenjalo godinama, jedni su odlazili, drugi dolazili i dolaze konstantno. Mene i dalje žele u timu, što me raduje, ako mogu svojim radom doprinijeti festivalu. Ovo će biti moja 15 godina na Sarajevo Film Festivalu i kao i svake godine potrudit ću se da svoj posao obavim na najvišem mogućem profesionalnom nivou.

Najveći brend

Gdje je Sarajevo Film Festival danas, u odnosu na Vaš prvi angažman?

-Meni je kao Sarajki taj festival oduvijek značio mnogo. Odrastali smo uz taj festival, voljeli ga, pratili smo sve ono što su u to doba Mirsad Purivatra i njegov tim radili, divili se svemu tome u konačnici kako naš grad izgleda u tih desetak dana festivala. Po mom mišljenju, Sarajevo Film Festival je najveći brend Bosne i Hercegovine u svakom smislu, toliko toga nam je donio dobroga, po njemu nas prepoznaju. Jedno vrijeme su nas znali samo po ratnim dešavanjima i strahotama koje su se ovdje dešavale, dok u posljednje vrijeme u komunikaciji koju imam sa strancima, dolazim do spoznaje da nas prepoznaju po festivalu. To dovoljno govori koliko je Sarajevo Film Festival promijenio sliku Bosne i Hercegovine.

A što se tiče toga gdje je danas u odnosu na period kad sam se ja uključila u projekat... Samo nebo je granica, iduće godine je 30. jubilarni Sarajevo Film Festival, tako da sam sigurna da će nas i tu dočekati brojna iznenađenja, ali ono što se ne mijenja je činjenica da je festival duh grada Sarajeva kada mi zaista živimo i dišemo punim plućima.

Je li još uvijek izazov biti dio Festivala ili je došlo do nekog zasićenja?

-Isto pitanje me možete pitati i za emisiju „Konačno petak“ koja traje već 16 sezona. Ja sam osoba koja se u svakom danu trudi naći novi izazov, u svakom novom radnom zadatku, ma koliko on imao ustaljenu formu. To je nešto po čemu se posao koji radim razlikuje od ostalih poslova, zato što nam pruža mogućnost da budemo kreativni. Uz sve pripreme i nastojanja da svedemo na minimum neke nepredviđene situacije, nikada niste sigurni šta će se desiti. To je taj neki adrenalin koji me drži u svemu tome, pa i na Sarajevo Film Festivalu, bez obzira što je to ustaljena forma po kojoj radimo. Svakako da je izazov raditi, dolaze novi filmovi, novi glumci, novi gosti, svi ti ljudi koji su involvirani u festival iz godine u godinu pružaju mogućnost da saznaš nešto novo, pogledaš neke fantastične filmove. Zato mi je Sarajevo Film festival od svih radnih zadataka iznad svega. Nerijetko mi se dešavalo da pustim suzu, kad silazim niz stepenice i vidim ta ozarena lica naših sugrađana, kad vidim da je sve sređeno i uređeno, kad imamo priliku na bar tih nekoliko dana budemo istinska metropola.

Emocije i profesionalizam

Bosanskim ćilimom su, tokom godina, prošla mnoga planetarno popularna lica. Ko je na Vas ostavio najjači utisak?

-Poznata je činjenica da su našim bosanskim ćilimom prošla mnoga poznata lica od Roberta De Nira, Džeremi Ajronsa, Anđeline Đoli i Breda Pita, zaista ih je mnogo bilo. To je posebna čast biti u istom društvu sa svim tim svjetski poznatim imenima, ali moram priznati da su na mene najveći utisak ostavili ljudi koji dolaze da predstave filmove u takmičarskom programu, koji ti ispričaju svoju priču od samog početka pripreme rada na filmu, do tog uzbuđenja pred premijeru i kada vidiš koliko to znači tim ljudima, tim filmskim umjetnicim i radnicima, onda možeš doživjeti jednu posebnu dozu zadovoljstva, jer mi koji smo tu na crvenom tepihu smo posljednji koji ih ispraćamo na premijeru, gdje će oni doživjeti reakciju publike i žirija zbog kojih su došli, kao što su nas prošle godine veoma dojmila ekipa ukrajinskog filma, koja je došla nekompletna zbog rata koji se odvija u njihovoj domovini. Masa njihove ekipe i glumaca u tom trenutku je bila na bojištu. Takve situacije te rastave na proste faktore, tu se možda gubi doza profesionalnosti, jer pokazuješ emociju. Te ljudske priče kojima mi svjedočimo je nešto što je uistinu sjajno.

Koje Vam je najpozitivnije i najnegativnije sjećanje vezano za Festival u dosadašnjem angažmanu?

-Ja sam kao iz one pjesme Tereze Kesovije „Pamtim samo sretne dane.“ To je inače moja zvijezda vodilja u životu. Uvijek se nastojim sjetiti lijepih trenutaka, a sve ono što se dešava negativno, a nikada nije bilo u tolikoj mjeri negativno da bi me izbacilo iz takta ili ostavilo gorak ukus u ustima. Prosto, kada radite svi mi u svojim poslovima imamo dobre i loše dane, svi smo ljudi od krvi i mesa. Dešavaju nam se greške, dešavale su se i meni brojne. Bog zna šta me očekuje tokom ovog Sarajevo Film Festivala, ali ne obazirem se na to. Bitno je da daš najbolje od sebe, da vjeruješ timu s kojim radiš i da isto tako oni daju maksimum svojih mogućnosti. Tako da kada se desi neki kreativni haos ili kada se dese neke razmjerice ili propust u nekim protokolarnim stvarima, sve to se vrlo brzo zaboravi. Pamtimo samo one najljepše trenutke. Najpozitivniji su kada vidimo da smo uradili dobar TV prijenos, da su zadovoljni naši gledatelji, partneri, oni zbog kojih i radimo, kada vam sagovornik kaže da je bilo zadovoljstvo razgovarati, a da osjetiš da to nije kurtoazija, već da to iskreno misle.

Ljubomora

Koliko dugo se vidite još na bosanskom ćilimu kao prvo lice SFF-a?

-Na ćilimu se vidim onoliko dugo koliko me budu tražili. Onoliko koliko moji pretpostavljeni i naši partneri budu ocijenili da sam dobra u onom što radim. Hiljadu puta sam sebi rekla da ne želim više nikada, ali ne zbog toga što mi se to ne radi. Naprotiv! To je i dalje jedan od najljepših zadataka koje imam radeći na BHRT-u. Međutim, budem malo ljubomorna na one koji stignu pogledati filmove, vidjeti se sa prijateljima, koji dolaze iz dijaspore, a stignu otići na neku žurku. To sve, nama koji radimo, nije moguće. Radni dan počinje jako rano, završava se jako kasno. Tako da se vidim tu dok budem imala povjerenje mojih pretpostavljenih, menadžmenta BHRT-a, direkcije SFF-a, a šta život nosi, ko to zna...

Da li je Sarajevo željno manifestacija kao što je SFF? Treba li nam još glamura i svjetala reflektora?

-Apsolutno vjerujem da nam jako nedostaju dešavanja poput Sarajevo Film Festivala. Ja sam inače zagovornik da imamo previše politike, da živimo politiku, da je toliko toga negativnog, a dešavaju se i lijepe stvari, samo treba zagrebati ispod površine i staviti svjetla reflektora na brojna dešavanja. Ja kao urednik revijalnog i muzičkog programa imam priliku da svjedočim da se dešavaju brojni festivali u cijeloj Bosni i Hercegovini. Na nama je, na medijima, da damo mnogo više pažnje tome i da ne bježimo od tog glamura. Znate, često čujemo i kada je Sarajevo Film Festival u pitanju da su to samo haljine, frizure, šminka. Ja ne vidim šta je loše u tome! Kad sam jednog prijatelja pitala zašto voli SFF, on je rekao da su svi sređeni, dotjerani, namirisani. U čemu je problem da se osjetimo drugačije u odnosu na tu sumornu i sivu svakodnevicu koju živimo u Bosni i Hercegovini, ne znam zašto bježimo od toga. Od političara pravimo zvijezde, a zvjezdani status trebamo dati umjetnicima, kulturnim radnicima, ljudima koji rade iza scene, a ne vide se, koji nam pružaju mogućnost da se osjetimo dijelom svjetske elite.

Sve u jednom

Da li je po Vama Sarajevo Film Festival više simbol za glamur, provod i zabavu ili kulturu i umjetnost?

-Film je ono što nas spaja. Znog filma se festival i održava. To je prilika da pogledamo fantastična filmska ostvarenja koja nam dolaze iz svih dijelova svijeta, te na taj način upoznajemo i ono što je aktuelno u filmskoj industriji, ali i drugačije kulture, načine razmišljanja. Međutim, festival znači i dobar provod, nasmijana lica, dotjerane i žene i muškarce i taj glamur. Na kraju krajeva, brojni koncerti se održavaju u vrijeme festivala. To je prilika da se ljudi dobro provedu, ali i da ugostitelji zarade, što olakšava život i nakon festivala. Tako da je festival za mene sve navedeno u jednom.

Osnovna ćelija

Šta je Vaša prva asocijacija na Sarajevo Film Festival?

-Moja prva asocijacija na Sarajevo Film Festival je da je to mnogo više od filma. Film je osnovna ćelija festivala i svega što se tih dana dešava u Sarajevu. To je nešto što treba doživjeti. Onaj ko nikad nije doživio Sarajevo Film Festival, bilo kao posjetilac ili da je direktno involviran kroz neki radni zadatak ne može shvatiti o čemu govorim.