Bh. voditeljica Vanja Semić jedna je od najpoznatijih u našoj državi, jer je TV lice koje je na našim ekranima dugi niz godina. Međutim, malo ko zna njene početke. Moglo bi se reći da je posao iz snova, koji danas voli i rado radi, počeo „iz šale“.

Kako je za „Dnevni avaz“ kazala Semić, 1999. godine, njena prijateljica Nikolina Veljović, koja je također poznato bh. TV lice, obje ih je prijavila na konkurs za Televiziju Sarajevo.

BBC škola

- U periodu kada se formirala Televizija Sarajevo, ja sam bila zaista mlada studentica. Moja prijateljica i ja smo bile u potrazi za bilo kakvim dodatnim poslom, pa smo se prijavljivale da budemo stjuardese. Ja prošla među 100 nekih kandidatkinja. Međutim, kada je trebao biti upriličen probni let, shvatila sam da imam paničan strah od aviona, iako sam se tri mjeseca obučavala da budem stjuardesa i onda sam od toga odustala i malo sam se demoralisala. U međuvremenu, ta ista moja prijateljica je vidjela da se formira Televizija Sarajevo i kaže ona: „Ja ću nas prijaviti na konkurs“. U tom trenutku meni nije ni do čega bilo, jer ja sam se tri mjeseca stvarno obučavala i željela da budem stjuardesa i nisam bila ni motivisana. Međutim, ona nas prijavi, čak nisam ni znala da je to uradila – kazala nam je Semić.

Dodala je da taj konkurs nije shvatala ozbiljno i tada je bilo gotovo 200 prijavljenih ljudi, te je uspjela proći konkursnu proceduru.

- I šta ću sad?! A u porodici mi je već mišljenje - ne dao Bog sad da se odustane od nečega, jer sam već odustala od stjuardese, ne bih se lijepo provela. I krenem u cijelu tu priču. Nermina Mujagić, današnja profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, bila je zadužena za nas, te mlade ljude. Ona je shvatila da smo mi svi tu novi i da ne znamo baš puno o tome, pa nas je upisala u BBC-jevu školu novinarstva koja je trajala šest mjeseci, gdje smo naučili neke prve korake. To je ekipa gdje smo Nikolina Veljović, Džemo, dugogodišnji direktor Federalne televizije, ja, zaista jedna fina ekipa ljudi od kojih ćemo svi napraviti dobre karijere iz cijele te priče – istakla je Semić.

Formiranje redakcije

Po završetku BBC-jeve škole, počelo je formiranje redakcije. Televizija Sarajevo počela je s radom i već 2000. godine postojali su programska shema i programski zadaci.

- Trebam li vam reći da ja nikad nigdje dalje mrdnula nisam? TVSA je moj prvi i jedini, ustvari, konkretni postao u životu. To je više zajedničko odrastanje, sazrijevanje. Zajedno sam prošla i sve lijepe i teške trenutke tu, od gubitka roditelja, moje bolesti, radosti, žalosti itd. Sve te godine ja sam na TVSA, što se tiče tih nekih početaka. A kada je u pitanju sadašnji angažman, već dugi niz godina sam vezana za emisiju „Sarajevsko jutro“. To je emisija koja u mom senzibilitetu ima i revijalnog i ozbiljnog sadržaja, aktuelnosti, reporterskih javljanja i svega onog što jeste televizijsko novinarstvo. Nažalost, u svim redakcijama i svim televizijama, svim medijima je sve manje i manje prostora za te priče koje nisu političke, koje nisu dnevno-političke zavrzlame i teme, tako da je kod nas ostalo još to „Sarajevsko jutro“ gdje možemo, malo rasterećeni od dnevno-političkih tema, da nastupamo i radimo – istakla je Semić.

Neugodne situacije

Dodala je da je imala neugodne situacije, koje se dešavaju svakodnevno, poput onih da gost u posljednji tren otkaže dolazak u emisiju, pa pošalje nekoga drugog. Desi joj se i često da usred emisije zaboravi ime i prezime reporterke s obzirom na to da emisija traje poprilično dugo.

- Ja gledam u nju, ja osobu znam, ali jednostavno u tom trenutku nemam njenog imena i prezimena u glavi. Zakaže server pa ti kažu „hajde, pričaj bilo šta“, pa ti pričaš bilo šta, čega se sjetiš. Sigurno i pogriješiš nešto, nešto i smiješno kažeš. Svaka emisija ima svoj izazov i svaka je takva. U jednom trenutku, kad smo radili sa starom opremom, gost mi se onesvijestio od vrućine, jer je bilo toliko vruće u studiju, još kamere, pa hajde se onda snađi. Gosti koji imaju tremu, koji su prvi put tu, oni su uvijek toliko isprepadani da i tebi daju djelić te nervoze, a ustvari ti moraš njih da smiriš, da ne bi zajednički nešto pogriješili – prisjetila se voditeljica.

Semić kaže da postoji i onih trenutaka u privatnom životu kada je neko bolestan, a ispred kamera mora se biti vedar i nasmijan.

- Često ne znamo ni koji je dan, pa ja kažem: „Dobar dan, srijeda je. Oprostite, nije“. Dok ja skontam koji je dan... Ali sve to i nekako nasmije naše gledatelje i nismo mi roboti. Ok, zamijenit će nas roboti i avatari u nekoj dalekoj budućnosti, oni će biti perfektni, neće griješiti, ali, evo dok smo mi tu, mi ćemo malo i nasmijati naše gledatelje svojim greškama, jer to je tako – kroz smijeh je ispričala Semić.

Bez konkurencije

Na pitanje smatra li da emisija „Sarajevsko jutro“ ima konkurenciju, Semić odgovara da, kada je u pitanju Kanton Sarajevo – teško.

- Što se tiče „Sarajevskog jutra“, to je emisija zbog koje ćemo ući u neku knjigu rekorda, sigurna sam, koja 25 godina ide bez ljetne pauze, bez prekida, bez maltene ikakvih izmjena, koncept je u biti isti, mi voditelji, reporteri, servisne informacije. Mi idemo i idemo. Ušli smo ljudima u domove, to je nekako već ono što često čujem, „po navici upalim TVSA“, „po navici tu ko je s nama jutros“, je li Amela, je li Vanja, je li Gorana... Mislim, u tom kontekstu, ne da smo najbolji, nego smo najistrajniji, pa u kontekstu jutarnjih programa, naravno, svi smo odlični, svi rade na svoj način, ali, eto, mi smo nekako najistrajniji i najduži – rekla je Semić.

Iza kulisa

Iza kamere se, kako kaže Semić, događa sve ono što je, u biti, nevažno za gledaoce, ali za ekipu s televizije itekako važno i ono što odnosi čitavu tu energiju i priču. Semić kaže da je jako puno posla iza kamere i nekada uđe u studio da se odmori od svega. Na TVSA je, kako kaže, koncipirano da je „one man show“, da jedan čovjek radi sve.

- A, dešava se interakcija sa tehnikom, kolegama, svim ljudima koji učestvuju u procesu realizacije te emisije. Često se zezamo, sad smo već opušteni nakon toliko godina, pa onda oni meni u slušalicu kažu neku šalu usred emisije ili nešto slično i znaju da neću pogrešno odreagovati. Sve je to jedan proces koji traje, traje i traje i mislim da je u našoj profesiji to iskustvo, ustvari, neprocjenljivo, džaba i sve ako se ne znaš snaći u trenutku i ako ne možeš odreagovati na pravi način – kazala je Semić.