Sarajevska grupa "Skroz" proslavila je ove godine 20. rođendan na muzičkoj sceni. Iako su momci željeli to obilježiti na najbolji mogući način, izdavanjem četvrtog studijskog albuma, to se, nažalost, još nije desilo. 

Frontmen Adnan Ado Šaran u razgovoru za naš list govorio je o poteškoćama s kojima su se susreli, ali i o godini na izmaku, saradnji sa Markom Louisom, društvenoj situaciji... Prisjetio se i početaka grupe, kada su, kako kažu, bili puni entuzijazma i elana. 

Loša situacija

- Imamo dovoljno pjesama spremnih za album i samo ih treba početi raditi. Nažalost, sve je do nas i nikako da se okupimo. Pola benda je zaposleno i ima nekih obaveza tako da nas i to dodatno usporava. Od muzike se danas rijetko može živjeti pa se i ljudi moraju baviti nekim drugim poslovima. Nadam se da ćemo do proljeća imati nešto konkretnije - kaže Šaran.

Zbog čega ste na novi album čekali skoro 10 godina?

- Mnogo toga nam se ne uklapa. Posljednje što nam se desilo jeste da nam se gitarista treba preseliti u Švedsku i, eto, dotle je došlo. Znači da je situacija stvarno i nevjerovatno loša. Nažalost, nije to samo kod nas, već u cijelom svijetu, a ovdje je, čini mi se, najgore. Osim toga, još ne znam da li bismo išli s albumom ili sa singlovima. Imamo materijala i volio bih da to uobličimo u jednu priču.

Snimili ste ove godine duet sa Markom Louisom.

- Da. Ljetos sam dosta radio sa Markom, a planiram tu saradnju i dalje nastaviti. Vrlo smo zadovoljni kako je to sve prošlo. On mnogo radi, ima dva benda, promovira novi album. Snimili smo duet za pjesmu “Karike”, a napisao sam mu i pjesmu “Raj za avanturiste”. Marko će 22. decembra nastupiti u sarajevskom “Kriterionu”.

I pored svih problema, “Skroz” stalno nastupa.

- Trudimo se da stalno sviramo. Ljeto je bilo baš radno. Svirali smo na mnogim festivalima, nastupali smo u Doboju, Tuzli, Sarajevu... Nije da se "ubijamo" od sviranja, ali eto, pojavljujemo se.

Navršilo se 20 godina otkako ste na sceni. Možete li se prisjetiti početaka?

- Vrijeme je brzo prošlo. Uglavnom se vrte iste stvari. Sada je za kulturu i umjetnost posebno teško. Kad kriza zakuca na vrata, prvo umjetnost strada, tako da nije baš veselo, ali se borimo. Prije 20 godina bilo je mnogo nade, razmišljali smo samo nek’ je rat stao, ne može biti gore nego što je bilo, a kako su godine odmicale, ispostavilo se da može. Novi sistem, zemlja u tranziciji, prelazak iz socijalizma u kapitalizam, sve to još preživljavamo.

Umiru prijatelji

 Možete li napraviti osvrt na godinu na izmaku?

- Nije bila loša. Ma, ustvari, šta ja pričam, jeste i sve je gore i gore, pogotovo mojoj generaciji. Od posljedica rata mnogo mojih prijatelja i cijele generacije umiru, čak i oni koji nisu bili u ratu. To su traume koje se ovdje ne liječe. Situacija je teška.

Često Vas možemo sresti sa sinom.

- Slobodno vrijeme uglavnom provodim sa svojim Orhanom. Supruga radi, ja ga čuvam i brinem se o njemu. Vrijeme je takvo da je to danas normalno. Uhvatim vremena da odem i do studija.

Hip-hop novi rokenrol  

Kako ocjenjujete trenutnu muzičku scenu?

- Sada vlada drugi način rada. Što se tiče moje branše, pojavilo se nekoliko dobrih bendova. A kada je riječ o hip-hopu i folk sceni, toga imamo na izvoz. Ja kažem da je hip-hop sada novi rokenrol, tako da je to normalan slijed događaja. 

Novogodišnji nastup  

- Još smo u pregovorima o tome gdje da nastupamo za Novu godinu. Ništa još nije sigurno. Mislim da ćemo tradicionalno za Božić nastupiti u “Slogi”.