Muzičar Goran Bregović ne razmišlja o penziji. Kako kaže, imao je sreće da malo radi kao mlad, pa je svjež i horan da komponira i u sedmoj deceniji.

- Ja sam još pred sam rat mislio da mi je vrijeme da odem u penziju. I da nije bilo rata devedesetih, vjerovatno bih se penzionisao na nekom otoku u Jadranu. Ali, onda je došao rat i podijelio mi život na vrijeme prije i poslije rata, gdje sam u tom životu poslije morao da krenem ispočetka. I to je možda najbolja stvar koja mi se desila da sam imao priliku da počnem dva puta. I najglamuroznija rutina je ipak rutina, a najljepši je uvijek početak - kaže Bregović, koji nastoji da na komponiranje gleda kao i na bilo koje drugo zanimanje.

Ali, problem je jezik.

- Ja sam, nažalost, ostao bez jezika na kome pišem. Nekada sam pisao na srpsko-hrvatskom koji je sada mrtav jezik, pa uglavnom za hor pišem na izmišljenom jeziku. Pisao sam nešto na romskom jer je to posljednji jezik koji se govori na teritoriji bivše Jugoslavije, a da je zajednički makar Romima - tvrdi Brega.