U januaru 1999. godine s prostrelnom ranom u grudima Mišo Kovač pozvao je svog menadžera Denisa Kadića i saopćio mu - ''Ja sam se ubio!''
Jedan od najpopularnijih pjevača u Jugoslaviji živio je život poput onog koji se može vidjeti samo u holivudskim filmovima: blistava karijera, brojne nagrade, megahitovi, najprodavaniji albumi, milioni fanova, a s druge strane skladan brak, dvoje lijepo odgojene djece i nijedan skandal koji bi to uspio da pokvari. I odjednom nastaje potpuni obrt.
Mate Mišo Kovač početkom devedesetih, u vrijeme kada u Hrvatskoj tinja rat, počinje jasno u javnosti da ističe svoj patriotizam i nacionalizam. U tom duhu odgojen je i njegov sin Edi, koji se sredinom 1991. kao šesnaestogodišnjak prijavio u specijalnu jedinicu hrvatske vojske pod imenom "Škorpioni". Otprilike godinu dana kasnije Kovačev nasljednik poginuo je pod okolnostima koje nikada do kraja nisu rasvijetljene.
Policija je u službenom saopćenju rekla da je Edi počinio samoubistvo, a jedna od verzija koja je kružila Zagrebom bila je da je pjevačev sin nastradao igrajući ruski rulet pod utjecajem droge.
Mišo, međutim, u narednim godinama ne prestaje da iznosi tvrdnje kako je njegov jedinac ubijen, navodeći kako ima pouzdana saznanja u vezi sa tom tragedijom, ali da vlasti skrivaju nekoga. Prestao je da održava koncerte i da snima ploče, povukao se u sebe, postao depresivan i počeo da pije lijekove za smirenje.
- Ja sam nakon smrti svog sina Edija rekao da odlazim sa scene. Tada je umro i Mišo Kovač. Uzeo sam svoje krsno ime Mate, jer se tada promijenio cijeli moj život. Zato se sada ne vraćam na scenu - rekao je on u prvom intervjuu nakon porodične tragedije.
U tom periodu pročulo se da je Kovač napustio porodicu zbog znatno mlađe žene, a da se njegova kćerka odala narkoticima i da je čak pokušala sebi da oduzme život ispijajući prekomjernu dozu lijekova. Svi ti potresi teško su padali pjevaču, već iznemoglom i na rubu živaca.
U četvrtak 14. januara, s prvim sumrakom, u svom stanu u Maksimirskoj ulici broj 69, pedesetosmogodišnji Mišo iz fioke je uzeo neprijavljenu "beretu" kalibra 7,65 mm, prislonio je cijev na lijevu stranu grudi i opalio. Kada je shvatio da srce i dalje kuca, uzeo je mobilni telefon, nazvao svog menadžera i rekao mu šta je uradio. Kadić je potom odmah nazvao Hitnu pomoć. Pjevač je prevezen u Kliničko-bolnički centar "Rebro", gdje je operiran i život mu je spašen.
- Četiri godine sam bio polumrtav, ležao nakljukan sedativima ili sam bio na groblju. Pokušaj samoubistva bila je samo kulminacija nagomilane tuge i očaja zbog gubitka sina - objasnio je kasnije Kovač.
