Mirko Šenkovski Geronimo posljednjih mjeseci ima pune ruke posla. Tekstove njegovih pjesama otpjevale su neke od najvećih muzičkih zvijezda, kao što su Halid Bešlić, Mladen Vojičić Tifa, Hanka Paldum, Dražen Žerić Žera...

 Uzajamno poštovanje

S Bešlićem u posljednje vrijeme stvara same hitove kao što su „Taman“, „Romanija“... Ovaj Slavonac sa sarajevskom adresom trenutno je okupiran novim albumom „Crvene jabuke“, koji će, kako nam je rekao, zvanično biti objavljen 1. decembra. U njegovom sarajevskom studiju „G Sound Music Studio“ frontmen „Jabuke“ Dražen Žerić Žera i ostatak grupe vrijedno su snimali čak 11 pjesama, a u hrvatskoj prijestonici još nekoliko.

U iskrenom intervjuu ovaj hitmejker se osvrnuo na svoj uspjeh, s obzirom na to da važi za jednog od najboljih tekstopisaca i kompozitora na našim prostorima, govorio nam je o saradnji s muzičkim velikanima, ljubomori i snovima...

- Glavni projekt sada mi je album „Crvene jabuke“. Do 1. novembra mora biti sve smiksano da bi do 1. decembra album izašao. To nam je plan, a mi ćemo dati sve od sebe da stignemo - kroz smijeh govori Šenkovski.

Vaše ime veže se s vodećim zvijezdama.

- Ima svega tu. Ne može poslovna saradnja biti dobra ako privatno nije dobro i na nekoj, koliko-toliko, ljudskoj razini. Svi s kojima radim su uglavnom i moji prijatelji, već smo i to postali tokom saradnje. Poštujemo se između sebe. Ne može bez tog uzajamnog poštovanja ni doći neki veliki rezultat.

 Jednom ste izjavili da, iako ste uspjeli i postigli ono što ste željeli, ipak žalite za svojim rokerskim bendom.

- Počeo sam karijeru sa svojom grupom, kao roker. Uvijek sam bio fokusiran na svoje pjesme. Tada čak nisam ni radio pjesme za druge. Kada bi mi neko spomenuo da mu ja napišem pjesmu, to sam doživljavao kao šamar. Bio sam vrlo ljubomoran da drugima radim pjesme. I to je dugo trajalo.

 Kada ste odlučili da ipak pišete za druge?

- Imao sam već 25 ili 26 godina. Do tada nisam svoje pjesme dao nikome. Kada je sve to krenulo u tom smjeru, onda sam, naravno, zapostavio tu svoju rokersku karijeru. Ovdje je krenuo veliki uspjeh, posebno s Halidom. Kao što to i biva, krenu i ozbiljniji novci da budu u igri. Čovjek se u tom nekom periodu malo i izgubi. Rokenrol sam zapostavio, ali kažu da nikad nije kasno.

Ima li danas te ljubomore kada su Vaši tekstovi u pitanju?

- Nema, ma kakvi. Raščistio sam ja to sa sobom. Tada sam radio samo pjesme koje su bile bliske mom izričaju koji pjevam. Kako sam počeo raditi za druge, počeo sam raditi i razne žanrove. Imam sposobnost da se prilagodim i mislim da dosta dobro to radim. Sasvim normalno razmišljanje je šta ću ja sad pjevati ono što pjevaju Halid ili Žera. Pjesme krojim po njihovom vokalu.

Kako je biti s Halidom u studiju?

- Super, zaista. Malo se družimo, malo pjevamo, malo pričamo... Bez ikakvih stresova i rokova. To je najvažnije da bi se došlo do dobrog rezultata i da to bude na obostrano zadovoljstvo. Već smo i familija postali. I s Hankom Paldum je isto. To je stara škola. Veliki su to pjevači s kojima je super raditi. Oni znaju šta treba. Ipak, koliko god misliš da ti je dobra pjesma, oni ti je još dodatno obogate svojim glasom.

 A kada je Žera u pitanju?

- Za njega kažu da je nešto teža osoba, ali ja jednostavno tu njegovu stranu nisam doživio. On je možda težak na nekim stvarima koje su njemu nelogične, izvan njegovih razmišljanja i kada mu to nešto narušava njegov integritet i imidž benda. Pa onda je možda i normalno da čovjek burno reagira. Ali ja razumijem njegovu priču, kao i stil benda...

 S njim se znate već dugo?

- Da, vrlo dugo. Još 90-tih godina smo se družili u Zagrebu. Ja sam svoj prvi samostalni album radio s Nikšom Bratošem, pa sam išao i kao gost „Crvene jabuke“ na koncertima kada sam predstavljao taj album. Prošao sam s njim mnogo toga, od vožnje u kombiju, razmišljanja, dugih razgovora o putovanjima i slično. Znam vrlo dobro kako Žera i bend razmišljaju i šta njima treba i šta vole. Nemamo, zaista, problema.

Kako je imati Tifu pored sebe u studiju?

- On je čudo od pjevača. Ono što se kaže, možda nisam ni svjestan koliko sam sretan što imam takve interpretatore, zavidan broj njih koji su nesvakidašnji i rijetko se rađaju.

Dese li se nerviranja u studiju?

- Desi se, naravno. Nekada jednostavno imate dana kada vam ništa ne ide od ruke, kada neko ne može otpjevati... Normalno da u takvim situacijama treba stati na loptu, treba čovjek razmišljati da ima još dana da se to obavi. Čovjek i umoran bude i živci slabiji budu, ali trudimo se da to bude što manje. Svi smo mi iskusni i znamo da ima vrućih i hladnih dana, kao i emocija. Nekad je potrebno i prešutjeti...

Ž5 = Kako Vi doživljavate svoje uspjehe? Je li bilo podmetanja nogu i ljubomore?

- I to je normalno u ovom poslu. U početku, kada ste mladi, to vas sekira zato što biste htjeli da ste svima dobri i da se svima svidite. Uvijek sam se trudio da budem korektan prema svima. A kada takvo nešto doživite ili pročitate, normalno je da se čovjek razočara.

 Ali vremenom se naviknete?

- Čovjek izgubi potrebu da se opravdava stalno nekome. Djela uvijek govore više od riječi. Ta podmetanja su znak da su ljudi ljubomorni. A uvijek kažem i hvala im na tome, jer to valjda i znači da vrijedim nešto. Bolje i da su ljubomorni nego inferiorni.

Potcjenjuju ih

 Biste li ovaj uspjeh sada mijenjali za karijeru s bendom?

- Pa ne bih, zato što zaista mislim da svako ima zapisanu svoju sudbinu. Ne mislim da sam previše oštećen što nisam imao tu karijeru, nego što sam faktički živio kroz svoje tekstove kroz više karijera. Mislim da sam bogatiji zbog toga. Samo je kod nas problem što vas ljudi vole strpati u ladicu. Malo im je nejasno kako ja mogu biti roker, pa raditi za Halida ili za tamburaše... Specifična sam pojava. Bilo je samo nekoliko takvih kompozitora na Balkanu koji su pokrivali širok spektar žanrova.

Mislim da sam došao sada do toga da radim samo dobre stvari s velikim pjevačima.

 A zaista svaki žanr odlično odradite.

- Koliko god dobro napravim narodnjačku pjesmu, toliko dobro napravim i rokersku. Gledaju me s predrasudom, ali ja kada odradim pjesmu, onda se svi ušute. Zato što je to na razini. Ali to je tako jer sam zaista posvećen ovom poslu i zaista puno radim na tome, dok ne dobijem kvalitet, ne izbacujem ništa van. Odrastao sam na kvalitetnoj muzici, a što je najvažnije, nemam predrasude prema narodnoj muzici. Mnogi rokeri u tome griješe, narodnjake gledaju s visine i potcjenjuju ih. Zato su u jednom trenutku i doživjeli poraz od narodnjaka. Ja muzici pristupam ozbiljno i s poštovanjem.

Kampanjac sam

Stignete li se odmoriti?

- Kampanjac sam. Sada, recimo, radit ću kao u rudniku da završim „Crvenu jabuku“. A onda ću malo zbrisati negdje da se odmorim i malo nagradim. Odmori meni služe i za adaptaciju i da se prešaltam. To upoređujem s vrhunskim sportašima koji su uvijek u vrhunskoj spremi. Vrhunski fudbaler može i na gol stati ako zatreba. Trudim se da budem u toj formi.

 Ležerni ton

- Dok „Crvena jabuka“ i ja radimo, dogovaramo se šta bismo i kako bismo nešto mogli uraditi, to sve teče u ležernom tonu. Zaista, evo, i sada dok radim ovaj album, uživam u tome. Zaista sam sretan i zadovoljan. Zadovoljan sam i tekstovima. Usudim se reći da će ovo biti jedan od antologijskih albuma „Crvene jabuke“. To mi je i veliki teret u smislu odgovornosti. Ali sam siguran u uspjeh - kaže Šenkovski.

 Albumi s „Komunom“

- Ta rokerska priča možda bi bila velika, možda ne, ali evo i sada ona traje. Planiram sada snimiti nekoliko albuma s bendom „Komuna“, te neke pjesme koje u meni čuče i kroz koje želim da nešto kažem. Zadovoljan sam, ne mogu reći da nisam - ističe Geronimo.