Željko Samardžić (63), Mostarac s beogradskom adresom, definitivno je jedan od najpopularnijih pjevača u regionu. Reakcije na prošlogodišnji album “Mila” su odlične, a nedavno je Samardžić snimio i spot za numeru “Javi se”.
Omiljena destinacija
Održao je u posljednje vrijeme i brojne nastupe, a svakako da se izdvaja turneja u Australiji, na kojoj mu je specijalna gošća bila kćerka Minja, koja je već davno krenula očevim stopama. Album “Budući moj” snimila je prije nekoliko godina, a već neko vrijeme je član očevog benda kao prateći vokal.
Upravo nam je to bio povod za zajednički intervju s ocem i kćerkom, u kojem su nam otkrili kako provode vrijeme zajedno, kakve savjete dijeli Željko, ali i šta je Minji najteže padalo tokom odrastanja...
- “Javi se” je posljednja pjesma s ovog albuma, koja je napokon dobila svoju vizuelizaciju. Spot je na mom YouTube kanalu i, prema onome što sam mogao pročitati, komentari su odlični. Nadam se da će se isto tako dopasti i muzičkim urednicima i da ćemo je još više slušati na radiotalasima – govori Željko.
Ističe da s australske turneje donosi sjajne utiske.
- To je bila četvrta posjeta jednoj od mojih omiljenih destinacija, priznajem, možda i najljepša do sada. Imali smo dovoljno slobodnog vremena da upoznamo i uživamo u brojnim ljepotama kojima obiluje taj kontinent. Dosta mojih prijatelja živi u Australiji pa sam iskoristio priliku da ih vidim nakon dužeg vremena. Kako kaže refren pjesme "Javi se", stvorili smo neka nova sjećanja – kazao je Samardžić.
S njim se slaže i Minja, kojoj je ta turneja bila veliko i novo iskustvo.
- Otvarala sam svaki njegov koncert i imala svojih 40-50 minuta, gdje sam pjevala pesme koje ja volim i koje svi ljudi koji su došli da čuju tatu, znaju. To su pjesme “Bijelog dugmeta”, “Parnog valjka”, “Crvene jabuke”, “Bajage”... Sve je prošlo kako treba. Ono što me je iznenadilo je brzina. Svaki dan je bio ispunjen, imali smo malo vremena za odmor. Išli smo iz grada u grad, na tonske probe, a zatim bi počeo nastup i tako ukrug. Australija je predivna zemlja. Priroda je ono što me je očaralo. Uspjela sam da vidim kengure, koale i ostale, nama neobične, životinje - s oduševljenjem govori Minja.
Muzika je u Minjinom životu prisutna oduvijek.
- Kao i sve ostalo, ne dijelimo je u žanrove nego na dobru i lošu. Ono što nas kod pjesme i dalje fascinira je to kako nas neka melodija naježi, a neka rečenica u tekstu natjera na suze. Muzika je tako moćna. Ne vidite je, neopipljiva je, a probudi u vama razne osjećaje ili podrži već postojeće pa budete ili tužniji ili još sretniji. Tata mi je najveća inspiracija, jer je uvijek uspijevao da održi balans između javnosti i privatnosti, a to je izuzetno teško u našem društvu. Posmatranje cijelog procesa njegovog zanimanja uvijek je zanimljivo. Biranje pjesme, koja je uvijek morala biti odlična, nikako prosječna. Zatim njeno stvaranje… prenošenje priče široj masi kroz pjevanje. Tatin zadatak je da drugi povjeruju u ono što izgovara u pjesmi, to je nešto što je mene učio od kada sam pokazala interesiranje za muziku – govori nam Minja.
Teret slave
Često je, ipak, znala da na svojim leđima osjeti teret slave svog oca. Nekad je to bilo njegovo odsustvo, a nekad predrasude.
- Kad sam bila mala, tata je bio na turnejama, koje su dugo trajale. Najteže mi je bilo da pričam s njim preko telefona, jer je to bio podsjetnik praznine... Tada sam osjećala veliku tugu, jer nije s nama i nikad nisam mogla da pričam, jer bi mi se grlo stegnulo. U osnovnoj školi su saznali ko mi je tata tek u drugom ili trećem razredu, kad je došao po mene ranije, jer me je vodio na snimanje spota. Svi su đaci bili u šoku, ali smo imali vremena da se upoznamo i zavolimo tako da se ništa nije promijenilo. U srednjoj je bilo teže to izvesti, jer me je već druge sedmice profesorica pred svima pitala: “Dođe li ti šta onaj pjevač?” U svemu je najteže boriti se sa predrasudama. Naiđu ljudi koji imaju odbojan stav, jer misle da nisam kao i svako drugo dijete pa zbog predrasuda ne daju šansu da vide koliko sam, ustvari, druželjubiva – iskrena je Minja.
Šetnje i razgovori
A tata je tu da kćerci da i pokoji savjet kad je muzika u pitanju, ali i, općenito, život.
- Tatini savjeti su isti kao i savjeti svih drugih brižnih roditelja, koji žele dobro svom djetetu. A uvijek ih predstavi kao prijedlog, nikad kao uvjet. Na kraju svakog savjeta kaže: “A, ti kako hoćeš” – govori Minja.
Željko se slaže s njom, ali dodaje:
- Kao i svaki otac, vjerovatno dam i koji savjet viška. Ona je sada zrela djevojka i ponekad je njen savjet meni mnogo korisniji.
Minja je presretna, jer u posljednje vrijeme provodi mnogo vremena sa svojim ocem.
- Nikad više vremena nisam provodila s tatom. Osim što zajedno putujemo na nastupe i pričamo o muzici, često volimo da šetamo. Predvečer krenemo kroz grad, do Kalemegdana, napravimo krug... Pričamo o filmovima, posmatramo radove uličnih slikara, prisjećamo se najdražih koji više nisu s nama tako što, po ko zna koji put, prepričavamo šaljive događaje – govori nam Minja.
Pjevanje po kući
- Nerijetko se desi da spontano počnemo pjevati dok opušteno sjedimo u dnevnoj sobi. Pridruži se moja najstarija sestra Sanja i tako u tri glasa pjevamo i uživamo, bilo da je to neka stara pesma, izvorna ili neka nova tatina, koja još nije ni snimljena. Tata uvijek kaže: “Nikad se ne zna, ako bude neka odlična pjesma za duet...” i slažem se s tim – kazala je Minja.
Deset mlađi…
- Muzika je divna i bavljenje njom je zadovoljstvo. Ne mogu vam opisati moje zadovoljstvo kad sretnem parove, ljubavne, bračne, koji mi zahvale na nekim pjesmama uz koje su se upoznali, zaljubili, zavoljeli. A to mi se, vjerujte mi, veoma često dešava. Mnogo je više lijepih strana ovog zanimanja nego onih drugih. Dobro, priznajem da mi ponekad teško padne kad, još umoran od puta, moram da se pakujem na novi. Ali, kad se popnem na binu, sve postaje lakše. Barem 10 godina mlađi se vratim, a šta ima ljepše od toga – govori Željko.
Kćerka o tati
- Moj je tata veoma obzirna i strpljiva osoba.. Tatin posao nema određeno radno vrijeme, on kad izađe iz zgrade, mora biti spreman da usput sretne razne ljude koji ga znaju samo kao javnu ličnost. I često ima iznenadne obaveze, koje znaju biti iscrpljujuće. Mama je uvijek s nama, ona je domaćica, ali to ne znači da tata ne pritekne u pomoć tokom čišćenja kuće i sjeckanja povrća da bi mama lakše i brže napravila ručak. Tu je i za unučad da im da savjet, a i da ih zaštiti od kazne ako dobiju lošu ocjenu u školi… – kazala nam je Minja.
Tata o kćerci
- Osim što divno pjeva, Minja je veoma šarmantna i odličan imitator i sve nas zabavlja. Nisam od onih ambicioznih roditelja i nikad je ne bih gurao u vatru i tjerao da radi ono što ne želi. Ali je ne bih ni sputavao. Mislim da je muzika njena ljubav i to mi je drago. I ja sam isključivo iz ljubavi prišao ovome što je sada, faktički, moj posao. Znam koliko je to važno u životu, raditi nešto u čemu uživaš. Kao roditelju, njen uspjeh mi nije presudno bitan koliko da bude zadovoljna onim čime se bavi – smatra Željko.
