Postoje ostvarenja u kojima su svi likovi kultni i nezaboravni. Jedno od takvih je „Otac na službenom putu“. Film je rađen prema tekstu Abdulaha Sidrana, dok je režiju potpisao Emir Kusturica.
Nježnu djevojčicu Mašu, Malikovu prvu ljubav, glumila je Silvija Marijanović. Roditelji su je 1983. godine doveli na audiciju u Sutjeska film u Titovoj ulici u Sarajevu... A ostalo je vidjela publika i TV gledaoci prvo u bivšoj Jugoslaviji, a potom u cijelom svijetu.
Silviju Marijanović, Malikovu Mašu, pronašli smo u sarajevskom naselju Alipašino Polje. U razgovoru za „Dnevni avaz“ prisjetila se perioda kada je snimala film, i neposredno nakon toga. Prvi put je otkrila kako je to iskustvo utjecalo na nju, je li u kontaktu s Morenom Debartolijem, koji je utjelovio Malika i u kojem pravcu je odveo život.
Sama na audiciji
Danas je Maša 45-godišnja gospođa, živi u Sarajevu, udata je i majka jednog sina. Zaposlena je na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu na Odjelu kliničke patologije. U slobodno vrijeme kaže, kada za to ima mogućnosti, voli putovati, družiti se s prijateljima i pomagati napuštenim životinjama.
Možete li se prisjetiti perioda kada ste snimali film?
- Imala sam osam godina kada sam s tatom došla na audiciju. Samo me ubacio unutra i rekao mi da će me on čekati iza ugla u kafiću. Sva djeca su imala pratnju osim mene. Zbog velike gužve, sve su stolice bile zauzete i samo jedna slobodna. Ja sam sjela na tu stolicu ne znajući da je to radni sto i stolica Emira Kusturice. Vrlo brzo mi je tadašnji Emirov asistent reditelj Miroslav Ćiro Mandić rekao: ,,Hodi, ti, mala, ovamo,,. Pitao me je za ime i prezime, gdje stanujem i znam li čitati te bi li mogla naučiti napamet neki tekst .To je bio tekst iz scene rastanka Malika i Maše. Došao je Moreno (Malik) i zajedno smo izgovoril tekst. Kada sam svojoj mami nakon audicije rekla da sam primljena, nije mi povjerovala, ali zato kada su me sutradan nazvali na još neko probno snimanje, nastala je frka u kući. Nazvao nas je Emir Kusturica lično i rekao da su se odlučili za mene, da ja igram Mašu.
Po čemu pamtite period nakon što je film prikazan? Jesu li Vas prepoznavali na ulici?
- Veliki uspjeh filma donio mi je popularnost. Prepoznavali su me na ulici, prodavnici... U školi su svi bili ponosni na mene, uslijedile su premijere od kojih najviše pamtim onu prvu u tadašnjem kinu „Dubrovnik“. To je bio moj prvi izlazak na binu i naklon publici. Od svega iz tog perioda najviše pamtim i ponosim se kada su se moja raja skupila i zajedno svi otišli u kino da me gledaju. U trenutku kada sam se prvi put pojavila u kadru, u kinu su počele ovacije. Stvarno, taj period za mene je bio nezaboravno iskustvo.
Znamo li se...
Prepoznaju li Vas danas kao Mašinku?
- Ponekad. Desi se situacija gdje me neko koga tek upoznam gleda i kaže: „Nekako mi djeluješ poznato, jesmo li se već upoznali?“.
Vaša simpatija iz filma Malik (Moreno Debartoli) danas je poznati i cijenjeni kuhar, vodi poslastičarnu u centru Sarajeva. Odete li mu nekada na kafu?
- Nekoliko puta smo se sreli dok još nije otvorio slastičarnu. Nisam još imala priliku zbog raznih obaveza da odem na kafu tamo, ali svakako planiram.
Bili ste dijete. U jednoj sceni filma ste goli u kadi. Jesu li Vas djeca nakon toga izazivala i je li za tu scenu bila potrebna dozvola roditelja?
- Naravno da su me izazivali. Ali, tada ja to zadirkivanje nisam doživljavala kao nešto ozbiljno. Vjerovatno da sam i tada bila svjesna da sam bez obzira na tu scenu, uradila nešto s čime ću se ponositi cijeli život. Dozvola od roditelja nije tražena, a i nije bila potrebna jer smo potpisali ugovor za snimanje.
Jeste li bar malo bili svjesni s kakvim velikanima ste tada bili na setu?
- U to vrijeme naravno da nisam bila svjesna, ipak sam bila mala. Ali, ne mogu reći da mi nije godilo društvo velikana poput Mirjane Karanović, Mikija Manojlovića, Mire Furlan, Slobodana Aligrudića i ostalih.
Anonimna djevojčica
Pamtite li i danas svoj tekst iz filma?
- Da, naravno. Još uvijek, zahvaljujući svojoj mami, koja je skupljala i sačuvala sve novine gdje sam objavljena. Imam originalni scenario koji sam dobila, po kojem je rađen film kao i posvetu od Emira Kusturice na scenariju .
To je zasigurno bilo lijepo iskustvo?
- To je nešto najljepše što se moglo dogoditi jednoj anonimnoj djevojčici. Pomoglo mi je da odrastem. Pronašla sam način da se nosim s teretom slave. Upoznala sam mnogo divnih ljudi, putovala, doživjela ovacije u Pulskoj areni pred 17.000 gledalaca i još mnogo toga što je u to vrijeme nosila popularnost koju je doživio taj film. Shvatila svu veličinu kao i obilježje tog filma u našim životima.
"Otac na službenom putu" repriziran je bezbroj puta. Šta Vi imate od toga? Jer danas se sve češće i glumci pozivaju na autorska prava?
- Nažalost, nemam ništa, kao i svi ostali. Osim što me svaki put kad se film prikazuje nazove mama, prijatelji i oni koji poznaju šalju poruke, slikaju TV i tako to. Kod nas nikada nisu bila regulirana i zaštićena autorska prava. Treba se nadati da će se i to jednog dana uspjeti regulirati .
Scena rastanka i Kopolina recenzija
- Prije desetak godina pročitala sam recenziju slavnog reditelja Frensisa Forda Kopole koji je u par navrata pokušao oponašati scenu rastanka Malika i Maše, gdje kategorično tvrdi da je scena kad Malik prati Mašu na njeno posljednje putovanje jedna od najpotresnijih scena u historiji kinematografije - govori Marijanović.
Nezaboravni dijalog u sceni rastanka je glasio:
Maša: “Ti sad plačeš.”
Malik: “Kako znaš?”
Maša: “Ponekad sve znam. I tvoja mama plače.”
Malik: “Plače.”
Maša: “Ne treba da plače.”
Malik: “I ja joj kažem, al' džabe.”
Maša: “Daj mi ruku... Voliš li me?”
Malik: “Više nego ikoga na svijetu! Više nego sebe!”
O Emiru Kusturici...
Šta mislite danas o Emiru Kusturici?
- Kusturica je bio izuzetno dobar i pedantan režiser koji se prema meni, a i svoj djeci sa snimanja ophodio poput člana porodice. Za njega me vežu lijepa sjećanja. Ovo danas ne bih komentirala.
Od glume do medicine
Niste ostali u svijetu glume. Jeste li imali još nekih ponuda?
- Uvijek me je zanimala medicina, a ni sanjala nisam da ću glumiti u filmu, te da će to obilježiti moj život. Nažalost, nisam završila ono što sam htjela, ali sam opet ostala u svijetu medicine. Nakon filma sam dobivala još neke ponude. Za tadašnju televiziju Sarajevo snimila sam šest epizoda dokumentarno obrazovnog serijala ,“Pred šarenim svijetom zanimanja“ zajedno s Amerom Kapetanovićem koji je u filmu „Otac na službenom putu“ glumio dječaka Jožu.
