Posljednja sarajevska projekcija bh. dokumentarca „Scream for me, Sarajevo“ održana je prošle sedmice u Bosanskom kulturnom centru (BKC) u Sarajevu. Opisan je kao jedan od najvrednijih filmova koji se bavi temom opsade glavnog grada BiH, a prati događaje dolaska frontmena kultne grupe „Iron Maiden“ Brusa Dikinsona (Bruce Dickinson) i njegovog benda u opkoljeno Sarajevo 1994., kada je i održan koncert u BKC-u.  

Puna sala, suzne oči i aplauz na kraju filma..., po ko zna koji put.

Veliki uspjeh

Idejni tvorac ovog ostvarenja je pozorišni glumac Jasenko Pašić, čija je matična kuća Sarajevski ratni teatar (SARTR). Iskreno nam kaže da je ponosan na film koji je postigao veliki uspjeh, ali ne preko noći.

- Dugo te sarajevske projekcije traju. Drago mi je da se film gleda, da ga ljudi vole. Sada je konačno zaokružena ta priča, jer projekcija u Sarajevu više neće biti. Film će krenuti na televiziju. Drago mi je i što je ta priča ispričana na pravi način. Kao što sam ja, tako mislim da su i svi drugi učesnici dokumentarca ponosni. Zatvoren je krug koji je počeo prije skoro sedam godina – kaže Pašić.

Dodaje da je tokom rada na dokumentarcu bilo uspona i padova te da je bilo perioda kada su mislili da nikada neće završiti.

- Ali, i danas kada gledam film ili vidim da je najavljen negdje, nevjerovatno mi je da je izašao i da je gotov. Ne mogu vjerovati da je to taj film. Nestvarno je, ali sam svjestan sve te energije i vremena koje smo uložili u rad. Kada s te strane posmatram, potpuno mi je normalno da je film tu gdje je. Ipak, neko generalno osjećanje je da još nije gotovo – govori Pašić.

Nesebičnost Brusa Dikinsona da te 1994. godine dođe u opkoljeno Sarajevo i održi koncert, koji mnogi i danas pamte, te Jasenkova želja da čitav svijet čuje tu priču, možda su najviše zaslužni što je upravo Dikinson proglašem počasnim građaninom Sarajeva.

Nova vrata

Ipak, Pašić kaže da mu dokumentarac nije otvorio nikakva nova vrata.

- Iskreno, i ne otvaram ta vrata. Taj format dokumentarnog filma nije nešto čime ću se baviti niti to želim. Ovdje je fokus na samoj priči. Ja sam u SARTR-u, želim tu raditi. „Scream for me, Sarajevo“ je bukvalno kao incident u mojoj karijeri. Iz pozorišta sam izletio u neki drugi medij i čim prije se vratio na teren koji mi najbolje odgovara – iskreno je kazao Pašić.

Volim to što radim 

Pašić je angažiran na skoro svim predstavama SARTR-a, a na pitanje kako stigne sve, kaže:

- To je moje radno mjesto i moja druga kuća. Tu sam da radim. Radimo puno, radimo dobro, što je možda i važnije. Volim to što radim, predstave u kojima igram, kao i ljude s kojima radim.