Film “Sjećaš li se Dolly Bell”, snimljen 1981. godine u režiji Emira Kusturice prema tekstu Abdulaha Sidrana, odavno je ušao u anale kinematografije ovih prostora. Nezaboravni likovi s filmskog ekrana oživjet će 15. marta na sceni Kamernog teatra 55 u Sarajevu, kad će istoimena predstava u režiji Kokana Mladenovića imati premijeru.

Uloga nove Doli Bel pripala je mladoj glumici Elmi Juković, a nezaboravna prva Doli Bel Ljiljana Blagojević (63) iz svog beogradskog doma u intervjuu za “Dnevni avaz” podijelila je svoje oduševljenje zbog nove priče koja se dešava u Sarajevu.

Visoki kriteriji

- To je veoma lijepo i drago mi je da će se nešto takvo realizirati. “Sjećaš li se Dolly Bell” je zaista divan i poetičan tekst Abdulaha Sidrana, koji zaslužuje da mu se ponovo posveti pažnja. Ekipa koja radi predstavu, ima veliku obavezu. S obzirom na to da je film osvojio vrhunske nagrade i da je u kinematografiji bivše Jugoslavije zabilježen kao jedno od najboljih ostvarenja, i od predstave će se mnogo očekivati. Postavljeni su visoki kriteriji prema ekipi tako da im, zaista, neće biti lako. Ali, trebaju uzeti stvar u svoje ruke i uraditi onako kako oni misle da je najbolje. Nova “Dolly Bell” treba da bude vizura ovog vremena, a ja im zaista želim svu sreću – govori nam Blagojević.

Nova Doli Bel je glumica Elma Juković.

- Nisam čula za Elmu, ali ću svakako na internetu pogledati ko je, kako izgleda i gdje je glumila. Novoj Doli Bel želim sreću, da bude bolja od mene. Najvažnije je da negdje zadrži Sidranovu poetiku i humor.

Ostatak glumačke ekipe čine sjajni umjetnici, a tu je i reditelj Kokan Mladenović.

- S obzirom na to da Kokan potpisuje režiju, to će sigurno biti novo čitanje i gledanje “Dolly Bell”. Poznajem njegov rad i savršen talent te ne sumnjam da će nam ponuditi savršenu priču. Vjerujem da će to biti zaista značajan pozorišni komad. Sve divno djeluje i baš me raduje da ćemo kultni film moći pogledati u teatarskoj formi.

Značajna rečenica

Onda, hoćete li doći na premijeru?

- Rado bih došla. Zašto ne? A s obzirom na to da ste mi rekli da je premijera polovinom marta, tada sam u Njemačkoj. Ako se kojim slučajem desi prolongiranje premijere, sa zadovoljstvom ću doći. Ustvari, to mi je i želja.

Šta je to film iz 1981. učinilo kultnim?

- Priča, dobra radnja, a postoji i to nešto specifično, pa čak i individualno, što je u ovom slučaju odlika pisca. U ovoj priči postoji blagi humor s fantastičnom poetikom i on daje lakoću teškom vremenu, koje obrađuje film, a vjerujem i predstava. Ono što je dragocjeno je Sarajevo iz vremena kad je zaista vrijedila rečenica: “Svake godine u svakom pogledu napredujem” ili “Svi ćemo živjeti u komunizmu”... To su neka naša vjerovanja i naivnosti u koje smo doslovno vjerovali zdravo za gotovo da bi se na kraju pokazalo nešto sasvim drugo. Ugao iz kojeg pisac posmatra i tema koju obrađuje, veoma su dragocjeni. Ipak je to priča o odrastanju mladića i jedne djevojke, koja srlja za boljim životom.

Mladenović je naglasio da će publiku kroz predstavu vratiti u Sarajevo koje je bilo drugačije.

- Da. Ničega više nema i sve je drugačije. Nekako je normalno da se stvari mijenjaju. Klatno se ljulja i vodi nas na jednu pa na drugu stranu. Vratit ćemo se u Sarajevo iz 1981. zato što je ovo vrijeme posljedica onog vremena i treba se, u tom smislu, vraćati kako bismo vidjeli šta je bilo i šta nas je dovelo do ovoga gdje smo sad. Tako da se, s te strane, vrijedi vraćati, ali nostalgija nije dobra ni za koga. Nostalgija nas ne vodi naprijed. To je, jednostavno, nešto što nas koči i zbog čega živimo u prošlosti. A vrijeme ne može ostati u prošlosti.

Problem ili radost

Često ističete da ste vezani za Sarajevo.

- Naravno, sve je krenulo iz Sarajeva. Moj život bio bi drugačiji da se okidač nije desio u Sarajevu. Dugo nisam dolazila i vjerujem da se grad dosta promijenio. S obzirom na to da sam profesor novim generacijama studenata, začudim se kad čujem da ne znaju neke od glumaca iz moje generacije. Tako je, vjerovatno, i kod vas. Kad bih sad prošla Sarajevom, mnogi ljudi, vjerovatno, ne bi znali da sam to ja i da je to kultna Doli Bel. Većina njih, vjerovatno, ne zna da postojim.

U kakvom ste danas odnosu s Emirom Kusturicom?

- Ja sam čovjek koji poštuje pravilo da nekoga ko vam je učinio dobro u životu, pomogao vam, napravio od vas nešto, zaslužan je za vaš napredak, prosto morate poštovati. Emir je čovjek koji je u meni prepoznao mogućnost da odigram Doli Bel. Ustvari, on mi je dao prvu šansu. Kad vas neko prepozna i kažem vam: “Dobro došla u svijet glume i umjetnosti”, veliko je. Moja saradnja s njim je bila fantastična i znao je šta hoće. Jednostavno je napravio savršenu ekipu. Što se tiče današnjih odnosa, ne čujemo se često, ali znam da mogu da ga nazovem ako imam problem ili radost.

Šta su Vam godine glume i karijera donijele?

- Nekako sam osoba koja je čudna po tom pitanju. Nisam neko ko se oslanja na ono što je bilo u Kanu, Veneciji, Moskvi… Ne osvrćem se i ne vraćam priznanjima. Ne živim u prošlosti i smatram da moramo živjeti u sadašnjosti. Godine glume donijele su mi veliku sreću, upoznala sam čovjeka s kojim sam provela cijeli život i još smo zajedno, a to je moj Siniša Kovačević. Onda, radila sam i radim posao koji volim. Nisam radila ništa što mi nije odgovaralo, mnogo više uloga sam odbila nego što sam ih odigrala. Mislim da se karijera pravi na odbijenim ulogama.

Pratite li proteste u Beogradu?

- Ja sam dio protesta, ne potpisujem se na liste, ali svakako punim imenom i prezimenom stojim iza ove priče. Kad god se održavaju, izađem na ulicu. Da vam kažem nešto, čovjek mora znati šta hoće da bi uspio. U svemu je tako. Mora da zna da li želi otvoriti vrata kako bi izašao ili da li želi ostati unutra zaključan. Ja znam šta želim i nadam se da će većina građana to spoznati i uspjeti u svojim namjerama. Sloboda je najvažnija u životu. Bez slobode, nema ništa. To je prvi segment čovjekove slobode.

Žene na planini, muškarci na moru

- Veoma volim skijanje i planinarenje, to su jedini sportovi u kojima uživam. Kontakt sa prirodom uvijek mi je bio dragocjen. Svake zime odredim nekoliko dana za odlazak na planinu i skijanje. Trudim se da održavam tu vezu sa planinom dok mogu i dok imam snage. Za sada se držim. Skijam od devete godine, onda sam to prenijela na kćerku, a ona je naučila unuku Mionu... Nas tri na Alpama skijamo zajedno i to mi pričinjava veliko zadovoljstvo. Inače, muški dio porodice ne skija, oni više vole more – govori nam glumica.

Ponovo probila led u matičnom pozorištu

- Konačno radim novu predstavu u svom matičnom Narodnom pozorištu Beograd. Određeni period bila sam u ovoj kući sa strane, što bi se reklo na ledu, zbog ličnog odnosa bivšeg direktora Drame prema meni. Zato nisam dobivala uloge. Sada se to promijenilo, jer je Tanja Šljivar izabrana za novu direktoricu Drame i meni su se na neki način vrata otvorila. Tako je počeo rad na komadu “Nečista krv”. Presretna sam što sam dio fantastične podjele. Premijera bi se trebala desiti u aprilu – kaže Blagojević.

Najveći kompliment u karijeri dobila sam od kćerke Kaline 

- Živjela sam u sretno vrijeme velikog, glumačkog prostora, gdje sam mogla da glumim u Sarajevu, Zagrebu, Ljubljani... Najmanje sam radila u Srbiji. Mjeriti se s većom konkurencijom i dobivati poslove mnogo je veće zadovoljstvo nego se mjeriti u jednoj ulozi. Meni je gluma donijela dosta i najveći kompliment u mojoj karijeri dobila sam od kćerke Kaline. Kad je gledala “Miris dunja” Mirze Idrizovića, kazala mi je: “Blago tebi, u kakvim si filmovima igrala.” I stvarno mislim da sam imala divnu karijeru, ali i uloge – govori nam Blagojević.