Muzičar, kompozitor i producent Zoran Kiki Lesendrić (58), otkada je početkom osamdesetih godina osnovao grupu „Piloti”, ima svoje osigurano mjesto među najpopularnijim muzičarima. Tokom skoro četiri decenije duge karijere, iz Kikijeve kreativne radionice iznjedrene su mnoge pjesme kako za „Pilote”, tako i za druge kolege.

Kada smo ga pozvali, stvarao nove pjesme u svom studiju u Beogradu. Raspoložen i ljubazan, upravo taj dan kazao nam je da je premijerno u javnost izašla njegova nova pjesma „Jedino“ koju je snimio s Alenom Islamović.

 Kockice se poklopile

U intervjuu za „Dnevni avaz“, Kiki nam je priznao da živi za muziku, otkriva kada izlazi novi album „Pilota“ te od koja dva muzička velikana je učio na početku karijere.

- Zatekli ste me u studiju, kod mene uvijek radno. Alen Islamović i ja upravo smo predstavili novu pjesmu, za koju još nismo snimili spot, jer idemo onom starom logikom, iz osamdesetih prvo puštamo pjesmu na radiostanicama, pa tek onda idemo na digitalno – pojašnjava nam Lesendrić.

 Poznato je da ste Alen i Vi prijatelji dugo godina, no kako ste odlučili da zajedno snimite pjesmu „Jedino“?

- Alen i ja smo prijatelji sigurno tridesetak godina. Znamo se još iz vremena kada je bio u „Divljim jagodama“ i kasnije u „Bijelom dugmetu“, družili smo se i zajedno smo svirali. Cijeli život smo željeli da nešto uradimo zajedno i nekako su nam se sad tek kockice sklopile. Bili smo zajedno u jednom šouu u Beogradu, pustio sam mu pjesmu koja mu se svidjela i brzo smo napravili duet. Mislim da je pjesma lijepa i da ćemo u budućnosti puno svirati zajedno. To je prvenstveno prijateljska saradnja.

 Dakle, vrijedno ste radili, niste spavali zimski san?

- Ljeti svi nekako popalimo rakete i radimo. Tako će i „Piloti“ puno svirati, radimo i novi album, razmišljamo da li da ga pustimo sredinom maja ili tek najesen, ali najvjerovatnije da će to biti sredinom maja, jer je sve skoro gotovo. Plan nam je ljetna promocija novog albuma i nadam se da će se publici svidjeti to što sam smućkao. Nisam spavao zimski san, bukvalno po cijeli dan radim u studiju, po nekoliko projekata paralelno, ali album je prioritet.

Ž5 = Jednom prilikom izjavili ste da u muzici i životu nema odustajanja. Jeste li još pri tom mišljenju?

- Tako je. I dalje to mislim i dokazujem.

 Kako pamtite svoj prve korake u karijeri? Je li istina da Vam je puno pomogao Džoni Štulić?

- Jeste, njegova glavna pouka uvijek je bila da radimo svoje pjesme i da nikad ne smijemo da odustanemo. Upoznao sam ga krajem sedamdesetih u Zagrebu, njegovi savjeti su nam na početku bili dragocjeni. Nema odustajanja, ljudi koji su bili iskusniji od nas, koji su stariji, davali su nam savjete, uvijek su nam pomagali. Jedan od njih je i Goran Bregović, pa i ja to prenosim na mlađe generacije.

Zlatni presjek

 Otkrijte nam priču iz pjesme „Te noći smo se potukli zbog nje“?

- To je zanimljiva priča koja je nastala na jednom ljetovanju u Makarskoj. Trojica Beograđana i trojica Sarajlija su se potukli, borili smo se za jednu curu iz Mostara, koja nije primijetila nijednog od nas. Poslije smo se valjali od smijeha, postali smo dobri prijatelji i godinama održavamo kontakt iako je to bilo davne 1977. godine. Lijepo je što su ta prijateljstva ostala, kao i pjesma koja svjedoči tome.

„Noć majstora“ u Sarajevu

Kako pamtite „Noć majstora“ u sarajevskoj Skenderiji?

- Te noći je bila baš sjajna atmosfera, publika je bila ta koja je strpljivo čekala, ispalo je sjajno. Dugo nisam bio u Skenderiji, a te noći sam se vratio u osamdesete. Nadam se da se vrlo brzo ponovo vidimo u Sarajevu.

 Nestale su sve vrijednosti

Cijeni li se muzika jednako kao prije?

- Nema od toga ništa više. Sve vrijednosti uz koje smo mi odrastali nekako su nestale. Čini mi se da ne postoji više tih autoriteta koji su bili kao producent ili disko kuće koje su imali neke filtere. Sad je sve dosta uopšteno. Nije da kudim ovu novu muziku, djeca to slušaju, sigurno nalaze nešto lijepo, ali mene tek poneka pjesma danas dotakne.

 Sve se spustilo na trivijalniji nivo

- Mnogo trivijalnih stvari se dešava u muzici, to me nervira. Ali, s druge strane, to je 21. stoljeće, takvo kakvo jeste, sve se spustilo na jedan trivijalniji nivo, umjesto onoga na što smo mi navikli iz prošlog stoljeća. Da ne kukam puno, ali to je tako. Sve ono što je bilo osamdesetih, ostala je ta muzika i danas. Moramo da radimo novu muziku, koja će privući novije generacije – kaže Lesendrić.

Vaša karijera traje 38 godina. Šta je doprinijelo tome da ne odustanete?

- Meni je muzika sve. To je moj život, ne samo posao. Najvažnije mi je da proizvodim nove pjesme, da ne živim na staroj slavi. Snimam novu muziku, pustim to ljudima. Važno mi je da stalno nešto radim, da ne stagniram. Također, jako mi je važan autorski rad, da imam nešto da kažem ljudima, pa dokle budemo imali inspiracije, dotle ćemo da postojimo.

Pokušavaju li danas muzičari slavu steći preko noći?

- Meni je najvažnije da čovjek bude autor, da proizvodi muziku iz duše, a ne da to bude neki proizvod koji će raditi zbog biznisa, da bi imao od čega da živi. Mi smo rasli u vrijeme kada je zaista bilo bitno da čuješ neku kritiku, pohvalu, da imaš neki stav prema tome šta je dobro, a šta loše. Mislim da se generalno izgubilo to što je zaista dobro u muzici, da djeca ne znaju da procijene ono što smo mi učili u historiji umjetnosti, a to je šta je zlatni presjek, zbog čega nešto živiš.