Nedavno je u sarajevskom kinu „Meeting point“ održana panel-diskusija o bh. kinematografiji u okviru Pop Art Festivala Sarajevo, a jedna od učesnica je bila i naša priznata rediteljica Aida Begić (43).
Njen posljednji film „Ne ostavljaj me“, koji govori o izbjeglicama, osvojio je brojne nagrade i obišao veliki broj festivala.
Nakon što je s ovim ostvarenjem ostvarila značajne rezultate, kako je kazala u intervjuu za „Dnevni avaz“, vratila se ostvarenju „Balada“. U vrlo otvorenom razgovoru govorila je o stanju u kinematografiji, društvu, prisjetila se studentskih dana, a otvoreno je iznijela i svoje mišljenje o novim generacijama.
Strane produkcije
- Na panel-diskusiji razgovarali smo o odnosu umjetnosti i popularne kulture u filmu. Lijepo je da u Sarajevu postoji festival koji na ovaj način promovira umjetnost te otvara prostor za kreativnu diskusiju među kolegama iz branše. Također je inspirativno kada u publici, osim ljudi koji godinama posjećuju kulturne događaje, vidite i dosta mladih – govori nam Begić.
U kakvoj je situaciji danas bh. kinematografija?
- Kinematografija još postoji, i to je najvažnije. Bila bi mnogo bolja situacija kada bi se u proizvodnju filmova ulagalo više novca i kada bismo imali bolje zakonske uvjete koji bi privukli strane produkcije da snimaju u Bosni i Hercegovini.
Na ovo pitanje nadovezuje se i ono - šta je s bh. društvom, ima li poboljšanja?
- Postoje određeni pomaci nabolje u nekim sferama društva. S druge strane, napetost i fašizam ne jenjavaju. Pojedincu preostaje da se trudi da bude konstruktivan i pozitivan u onoj sferi u kojoj najbolje može doprinijeti. Jedino se tako može pobijediti mrak.
Vaše ostvarenje „Ne ostavljaj me“ vidjela je publika u brojnim zemljama. Šta mislite je li se bar nekolicina osvijestila i počela drugačije gledati na bolnu tematiku izbjeglica?
- Film „Ne ostavljaj me“ govori o nedužnim žrtvama prokletog rata, o djeci. Njihova priča je dotakla mnoge ljude koji su ga pogledali. Ne znam je li se promijenila svijest bilo kome, ali znam da je u velikoj mjeri promijenila nabolje život djece izbjeglica koja su glumila u filmu. Čini mi se da je to od svega najvažnije.
Heroji na marginama
Kako riješiti problem u vezi s izbjeglicama koji je iz dana u dan ozbiljniji?
- Ne znam kako riješiti tu kompleksnu situaciju. Najbolje rješenje bi bilo kada bi prestali ratovi.
U kojoj su fazi igrano i dokumentarno ostvarenje na kojima radite?
- Pripremam igrani film „Balada“, koji već nekoliko godina razvijamo pa smo ga zaustavili zbog ostvarenja „Ne ostavljaj me“ i sad se vraćamo novom-starom projektu, koji se treba početi snimati krajem godine. „Balada“ je ljubavna priča zasnovana na usmenim baladama, ali smještena u BiH danas. To je projekt koji slavi žene s ovih prostora. Drugi je dokumentarni film „Heroji“, koji već neko vrijeme radimo. Film govori o običnim ljudima koji su preživjeli opsadu, borili se za ovaj grad, a danas žive na margini društva.
Uglavnom, kad god Vas nazovem, negdje ste na putu.
- Mnogo putujem i volim putovanja. To je divna prilika da čovjek proširi vidike, upozna različite ljude i prostore. Djeca su još relativno mala, pa pristaju da putuju sa mnom, što mi uveliko olakšava „život u koferima“.
Najbolji glumci izlaze iz sarajevske Akademije scenskih umjetnosti.
- Mnogo prekrasnih mladih ljudi studira na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Neki od njih su sa svojim kratkim ostvarenjima već napravili uspjeh. Na Akademiji postoji i studij kamere i montaže i već je izašlo nekoliko generacija veoma talentiranih mladih ljudi pred kojima je svijetla budućnost. Tim ljudima treba omogućiti da napreduju, da se razvijaju, a to možemo jedino ako se poveća broj filmova koji se snimaju tokom godine. Iz naše akademije izlaze najbolji mladi glumci u regionu. Za razliku od njihovih kolega iz komšiluka, oni nemaju dovoljno prilika da se dokažu. Mladih talenata ima, ali nemaju dovoljno prilika – govori Begić.
Žuta minuta
Djelujete kao smirena osoba, a vjerujem da ponekad imate svoju „žutu minutu“. Kako tad reagirate?
- Od svojih saradnika očekujem maksimalnu posvećenost i angažman. Kako radim sa vrhunskim profesionalcima i ljudima koje cijenim i volim, onda nema mnogo razloga za nervozu. Mislim da je na setu posljednja osoba koja može i treba da gubi živce rediteljica, tako da sam naučila da svoju ljutnju i frustraciju ne prenosim na druge, ali ne dozvoljavam ni da drugi svoje frustracije prenose meni.