ROKENROL ŽIVI

Zvonimir Đukić Đule za “Dnevni avaz”: Emotivno sam miniran

Imao sam razloga da promijenim krov, ali ne i DNK

Đukić: Lete samo oni koji su spremni za let

Razgovarala: Nerma AJNADŽIĆ

20.5.2019

Da rokenrol živi, dokaz je i grupa “Van Gogh”, koja već 33 godine oduševljava publiku novim pjesmama. Nedavno su objavili deseti studijski album “More bez obala”.  

Stvarni svijet

Sarajevska publika uskoro će imati priliku da uživa u numerama ove grupe, koja u bh. prijestonicu dolazi krajem jula u okviru novog muzičkog festivala koji se priprema.  

O svemu tome i mnogo više, za “Dnevni avaz” govorio je Zvonimir Đukić Đule. Uvijek raspoložen, šalje samo pozitivnu energiju pa čak i ako s njim razgovarate telefonski. A naš poziv zatekao ga je na ulici, dok, kako kaže, izbjegava da ga udari autobus.

- Drago nam je što ćemo 27. jula prvi put publici u Sarajevu na aktuelnoj turneji “Spremni za let” predstaviti naš novi album “More bez obala”. Radujemo se dolasku – kazao nam je Đukić.

“More bez obala” je, sudeći prema komentarima publike, sjajan album.

- E, to je fenomenalna vijest, koja me više od svega raduje. I to saznanje daje, zapravo, smisao ovom našem, nikad istom i uvijek drugačijem, višedecenijskom muzičkom putovanju. Neću da kažem da je ovo naš najbolji album, ali neću ni da prešutim da mi je jedan od najdražih u dosadašnjoj karijeri. Zašto? Pokazat će vrijeme.

"More bez obala” asocira na slobodu. Postoji li ona danas?

- Postoje li danas mir i tolerancija u svijetu i oko nas? Nažalost, ne postoje, samim tim ugrožena je i sloboda. U svom suštinskom smislu, sloboda samo u našoj mašti egzistira čisto i raširenih krila. Plovidba tim nepreglednim prostranstvom, na koje svi imamo podjednako pravo, nosi želju da i u stvarnom svijetu što prije iz vida izgubimo obalu i da se hrabro prepustimo zagrljaju prostranstva, koje “More bez obala”, simbolizirajući život bez ograda, nudi. Moramo naučiti da jedrimo i prilikom jakih vjetrova, u nadi da će se more jednom, kad-tad, smiriti.

Na albumu je pjesma “Emotivno miniran”. Jeste li Vi emotivno minirani?

- Jesam, šta ću, emotivni Rak u znaku, minirani Ovan u podznaku. Bukovski je lijepo rekao: “Mrzim sve što primijetim pa ne mogu uživati u zabludama kao sav normalan svijet.” 

Kreativni trenutak

Kako se treba nositi s tim?

- Valjda se ne treba nositi, kažu stari, valja se samo prepustiti i zažmiriti širom otvorenih očiju. Biti spreman za svaki izazov s osmijehom stjuardese koja zna da s avionom nešto nije uredu. Biti iskren prema sebi, prema svojim namjerama i biti uvijek tolerantan i pristojan prema svim ljudima, kako u lijepim, tako i u manje lijepim trenucima života. Vjeruj mi, lete samo oni koji su spremni za let.

Sarajevo je nekad važilo za centar rokenrola. Kako Vi danas vidite ovaj grad?

- Hajde da se poigramo, reci ti meni kako ga ti vidiš, a ja ću tebi reći kako ga ja osjećam. Kad razmijenimo spoznaje, dobit ćemo jasnu sliku mozaika i odgovor na dilemu današnjeg kreativnog trenutka. Centar ukusa ne umije se izbrisati, čak ni sam po sebi, ali se fokus pažnje novih generacija, jednostavno, izmjestio iz njega, nažalost. Tome su kumovali mediji. Odlični i posebno nadahnuti umjetnici krase ovaj naš region. Žao mi je što u medijima nema više prostora za te ljude. Neće me niko uvjeriti da više ne postoje ljudi koji vole da pročitaju dobru knjigu, da posjete dobar koncert, da obiđu muzeje i izložbe, da pogledaju dobar film.

Pogledaj samo kako Sarajevo Film Festival iz godine u godinu svojim programima čini da čitav svijet u tih nekoliko dana, koliko traje, bude fokusiran na umjetničke i ukusne sadržaje koje Sarajevo nudi.

Posljednjih mjeseci, protesti u Beogradu su često u fokusu. Pratite li Vi ta dešavanja ili se pokušavate odmaknuti od politike i svega onoga što nas okružuje?

- Činjenica da me ne magnetiše ničija “strategija”, ne znači da nemam svoj jasan stav i mišljenje o trenutku koji nas okružuje. Ideologija mog razmišljanja rođena je pod zastavom muzike i skoro 35 godina tu stanuje, glasno koračajući svojim umjetničkim putem.  

Moja namjera uvijek ima isti cilj, boriti se ne protiv nečega nego za nešto. Ideologija čopora od malih nogu bila mi je opora. Svaka ideja o individualnoj i društvenoj slobodi, o slobodi koju ne ograničava ništa osim slobode drugog čovjeka je ideja koja me čini sretnim! Ne bih volio da sutra naša djeca kažu: “Vidi, šta su nam ovi prije nas ostavili.” Odgojen sam na rokenrolu. Za mene granice ne postoje, za mene je svijet jedan.

quote
Biti spreman za svaki izazov s osmijehom stjuardese koja zna da s avionom nešto nije uredu <p><br></p>

“Van Gogh”: Objavili deseti studijski album “More bez obala”. Arhiv grupe "Van Gogh"

Životna iskušenja

Ali, to se već i dešava. Mladi odlaze.

- Uvijek ima nade da se ponešto može regenerisati, ozdraviti, preporoditi. Često pričam sa mladima o toj temi i uvijek se postavi pitanje koliko bi daleko trebalo otići, a da se ne izgubi put nazad, do kuće. Pričamo o tome dokle sve mlado srce bez dovoljno iskustva može stići, prolazeći kroz iskušenja koja život nosi, a da mu se na tom putu volja, želja i namjera ne umore i ne izblijede. Slikar Vinsent van Gog (Vincent Van Gogh) rekao je: “Ljudi putuju daleko kako bi se divili visinama planina, velikim talasima mora, dugim rijekama i ogromnim prostranstvima, kružnom kretanju zvijezda, ali uvijek sami pored sebe prolaze bez ikakvog čuđenja.”

Vi nikad ne biste otišli? 

- Mogao sam, a nisam, odabrao sam da ostanem u svojoj zemlji. Imao sam mnogo puta razlog da se okrenem i odem, da promijenim krov, ali ne i DNK, da promijenim sredinu, ali ne jezik, navike i običaje. Kad je bilo najteže, odlučio sam da ostanem na istom mjestu, gdje bih volio da sutra žive moji nasljednici i njihove porodice.

Kako provodite slobodno vrijeme?

- Uvijek ima ponešto da se uradi, da se pročita neka nova knjiga, da se okopa baštica, da se zaliju paradajz i cvijeće, možda ponovo posluša pokoja stara ploča, a usput i poslože neki nagomilani tekstovi, nikad sročeni u pjesme pa, ako preostane vremena na kraju dana, i da se pogleda neki film. Ne umijem da se rukujem s dokolicom, a kad sjedeći prekrstim ruke, dođe mi nekako da se postidim. Od nerada, ruke i noge mnogo jače bole nego od rada. Pasiva je protiv svih pravila moje prirode.

Manje je više

Šta volite jesti i piti?

- Sve što ne stvara muku, ne otežava aktivno djelovanje i razmišljanje i ne budi stalnu potrebu konzumiranja. Samo da je lagano i umjereno, manje je uvijek više, provjereno.

Vrijeđanje inteligencije

- Svijet je, nažalost, prepun iluzija i prevara. Pristojan svijet, shvativši da je njegova pažnja zapletena u mrežu neukusnih sadržaja, odupire se već duže vrijeme upijanju poruka, prije svega onih koje emitiraju rijaliti programe, vrijeđajući inteligenciju pristojnog svijeta. Vjerujem da još postoje milioni posvećenih, koji su spremni da kroz odgoj sačuvaju snagu smisla i ukus svoje djece – iskren je Đukić. 

Ostvariti snove na javi

- Volio bih da sređeno socijalno i društveno okruženje bude briga svake odgovorne zajednice, da se starima ponudi bezbrižna strana jastuka, a da se mladima da mogućnost da ostvare svoj san na javi. Volio bih da se pazimo i brinemo jedni o drugima – govori Đule. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.