Adnan Hamidović, alijas Frenkie (37) napisao je autobiografski roman “Koraci” koji će njegovim fanovima biti dostupan od 21. juna, kada je zakazana sarajevska promocija, a potom i u drugim bh. gradovima. Istoimena pjesma 13. juna najavit će književno djelo koje je pisano protekle godine, Frenkie ga je pripovijedao, dok je zapisivao mladi i uspješni pisac Boris Lalić. 

Prijevod na njemački

U njemu je rekonstruirano Frenkijevo putovanje od rodne Bijeljine, izbjeglištva u Njemačkoj do slave i uspjeha, a popularni reper je uz kafu s potpisnikom ovih redova govorio o svemu tome.

- Dugo sam razmišljao o knjizi, a u startu sam znao da to ne mogu sam realizirati. Jedno je čitati i pisati rep pjesme, ali knjiga je ozbiljniji format. Tu se pojavio Boris, kojeg dugo poznajem, i savršeno se uklopio jer zna našu muziku. Roman počinje od najranijih sjećanja, od 1992. godine. Sretni smo što se “Geothe-Institut” uključio kao oficijelni partner te “Red Bull”. Već se razgovara i o mogućem prijevodu na njemački – kaže nam Frenkie.

Dodaje da se posebno sjeća poslijeratnog perioda, Tuzle i Jale, gdje su se okupljali.

- To je bilo vrijeme kada je čitava država bila razorena. Za mnoge to nije najbolji period za BiH, ali je za mene jedan od najboljih. Prvo, jer sam se tada vratio iz Njemačke, poželio ovaj mentalitet i način života. Drugo jer je sve tada bilo puno življe. Ljudi izašli iz rata željni svega, kulture, muzike, noćnog života… Sjećam se ulica koje su bile pune uvijek. Mi smo se okupljali u parkiću na Jali, tu je bila alternativna omladina, od pankera, metalaca, repera, rokera… Meni je knjiga na kraju svjedočanstvo i odavanje počasti tom vremenu – otkriva Frenkie dodajući da smatra da roman sadržajno nije dosadan te da imaju šta da kažu.

Privatni život

Na glasu je kao neko ko ne voli govoriti o privatnom životu i osjećajima, ali je u knjizi to bilo neizbježno.

- Malo sam se dvoumio, ali kakva je autobiografija bez intimnih stvari. Bio sam iskren, to su priče jednog tinejdžera. Obrađene su bitne stvari, kao što su prva ljubav, seks, prvi zapaljeni džoint… Htio sam da kažem nešto o sebi što do sada niko nije znao. Bilo bi glupo da nisam tome iskreno pristupio – kazao je reper.

Priznaje da nije onaj isti mladić koji je svojevremeno skoro čitavu državu digao na noge pjesmom “Hajmo ih rušit’”.

- Kroz godine i ja sam promijenio svoj stav i pristup. Čovjek sazrijeva, mijenja pogled na svijet i društvo. To je valjda normalno i logično. I danas govorim i pjevam o istim stvarima, samo možda ne na direktan i radikalan način kao prije. I kada vidim neku nepravdu, reagiram. To je moja građanska dužnost. Samo se sada ne nerviram lako kao prije. Nije sve tako crno u BiH, koliko god nevjerovatno zvučalo da to jedan Frenkie kaže. Mislim da se može ovdje ostvariti solidan život. Naravno, mi ovdje smo non-stop u svađama, prepucavanjima, negativna je atmosfera u državi, frustrirajuća. A tome doprinose, ne samo političari već i građani, jer se prepuste i ostave to tako – zaključuje Frenkie.

- Malo se na početku opisuje rat. Više je fokus na izbjegličkom životu bosanske porodice koja je krenula u Njemačku. Tu će se dosta ljudi pronaći. Ovaj roman je dokaz kako je ta jedna grozna stvar, rat, rodila mnogo dobrog. Kada su se porodice počele vraćati u Bosnu, donijeli su grafite, hip-hop, novu kulturu koja je posljednjih 20 godina najviše procvjetala od svih ovih naših alternativnih aspekata – govori nam Lalić.