Sarajevu se danas, po običaju, vraća sav onaj sjaj i glamur jedne metropole. Jubilarno 25. izdanje Sarajevo Film Festivala (SFF) je pred vratima te će bh. prijestonica biti centar regije, Evrope, pa i šire.
Brojne projekcije na više lokacija, takmičarski program, crveni tepih i brojni gosti iz svijeta kinematografije stavljaju SFF na mapu svjetskih festivala. A za sve to zaslužni su Mirsad Purivatra, direktor Festivala, i njegova ekipa.
Za naš list Purivatra je govorio o pripremama za 25. SFF, ali se osvrnuo i na prethodna izdanja te na značaj Festivala za samu državu. Istaknuo je da se ova filmska smotra održava pod pokroviteljstvom UNESCO-a te da je Festival od ove godine i kvalifikacijski za prijavu za nagradu Oskar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti u kategoriji kratkog filma.
Jubilarno 25. izdanje SFF-a kuca na vrata. Po čemu će se ovaj razlikovati od prethodna 24?
- Kao i svake godine, naš selektorski tim potrudio se da prikažemo najbolje filmove iz BiH, regije i svijeta. Ove godine će posebna pažnja biti na programu TV serije Pretpremijere, u kojem ćemo prikazati pet novih serija koje će se prikazivati u jesenjoj shemi, a dolaze sa prostora bivše Jugoslavije. Sigurni smo da na taj način otvaramo i velike mogućnosti za razvoj produkcije TV serija u BiH i novu stranicu bh. TV i filmske industrije. Izdvojio bih i, prema mom mišljenju, najjaču listu reditelja i gostiju koji su gostovali na SFF-u i koji će, osim što će prisustvovati projekcijama svojih filmova, održati masterclass, workshop, sastanke s autorima iz regije i prenijeti im svoje znanje i iskustvo.
Naviknuli smo se da Vi, zajedno s ostatkom ekipe, dovodite velike zvijezde. Koga možemo očekivati sada?
- Dobitnici “Počasnog Srca Sarajeva” su umjetnici kojima odajemo priznanje za doprinos filmskoj umjetnosti. Dobitnici su ove godine oskarovac Pavel Pavlikovski (Pawel Pawlikowski), jedan od najznačajnijih autora današnjice i već dugo vremena gost Sarajeva i BiH, te Alehandro Gonzalez Injaritu (Alejandro Gonzalez Inarritu), dobitnik pet Oskara, prvi latinoamerički filmski autor kojem je povjereno predsjedavanje žirijem Filmskog festivala u Kanu. Dolazi i dobitnik “Počasnog Srca Sarajeva” 20. SFF-a Gel Garsija Bernal (Garcia). Tu je i predsjednik žirija Ruben Ostlund.
Javnost je uvijek zanimalo zašto se ta imena kriju do posljednjeg momenta?
- Ne bih rekao da se kriju. To je bio slučaj u samo jednom izdanju, kad je gošća bila Anđelina Đoli (Angelina Jolie). Ona je tada insistirala na tome da njena posjeta bude što skromnije najavljena, jer je željela da njen boravak bude propraćen samo jednim povodom – da dobija nagradu “Počasno Srce Sarajeva”. A za tu priliku u Sarajevo je došla s Bredom Pitom (Brad Pitt), željela je da i on prisustvuje tom trenutku, koji je za nju tako mnogo značio. Ostale goste uvijek smo najavili bar desetak dana prije Festivala, odnosno kad smo od njih ili njihovih agenata dobili odobrenje za objavu. Tako je bilo i ove godine. Sarajevo Film Festival je na mapi evropskih festivala. Po čemu se izdvaja od drugih?
- Mnogo je toga što ga izdvaja od drugih festivala. Sarajevo Film Festival je međunarodni filmski festival s fokusom na jugoistočnu Evropu. Otkrivamo, podržavamo i promoviramo nove talente iz BiH i čitave regije. U nekim knjigama o svjetskim festivalima naći ćete ga na mapi najznačajnijih malih filmskih festivala na svijetu. Mnogi naši gosti opisuju ga kao festival po mjeri čovjeka. U Sarajevu ćete sresti neke od najznačajnijih filmskih stvaralaca današnjice, ali i autore koji tek počinju osvajati puteve slave. Ponosni smo da se za vrijeme Festivala cijeli grad pretvori u filmski set i živi na potpuno drugačiji način od svakodnevnog. Rekao bih da takva festivalska atmosfera vlada samo u Kanu i Sarajevu.
Neki zamjeraju glamur koji dolazi sa SFF-om, argumentirajući da tako film pada u drugi plan. Kako Vi to komentirate?
- U centru filmskog festivala su film i filmski autori. Ako mislite na glamur koji dolazi uz crveni tepih, poseban stil, šminku, odjeću… time odajemo priznanje filmskim autorima koji te večeri imaju svoj film u programu. Oni su taj film pripremali, snimali i montirali dvije ili tri godine i to je njihov svečani trenutak. Zašto ga svi mi ne bismo slavili, a njima ukazali poštovanje za naporan rad?! A crveni tepih je rezerviran za samo desetak projekcija filmova u takmičarskom programu. Ostatak Festivala, projekcije, sastanci, paneli, predavanja… prolazi u vrlo relaksiranoj i neformalnoj atmosferi, u kojoj svi naši gosti uživaju isto onoliko koliko i kada prolaze crvenim tepihom.
Kad bi ste morali izdvojiti najboljih pet filmova koji su prikazani u protekle 24 godine, koji bi to bili?
- Ovo je preteško pitanje... Probat ću se sjetiti nekoliko projekcija koje pamtim do danas. Na Prvom SFF-u prikazali smo film oskarovca Alfonsa Kuarona (Cuaron) “A Little Princess” pred više od 800 djece koja su se te 1995. ugurala u dvoranu da bi na velikom filmskom platnu pogledala film. Bilo je to za mnoge prvo iskustvo gledanja filma u kinu. Pamtim sjajnu atmosferu na projekciji filma “Ida” Pavela Pavlikovskog, kad je prikazan u “Open Airu” tokom 20. SFF-a, a poslije je osvojio Oskara. Sjećam se i nekih projekcija u “Open Airu” pod pljuskom, a da se niko od gledalaca nije pomaknuo. Nezaboravna je i projekcija filma Danisa Tanovića “Ničija zemlja”, koji je 2001. bio najbolji film SFF-a, a sljedeće godine je osvojio Oskara za najbolji strani film. Najviše smijeha je, vjerovatno, bilo na francuskom filmu “Untouchable”, a najpotresnija projekcija je bio “Waltz with Bashir” Arija Folmana. Bilo je mnogo nezaboravnih filmova, projekcija i gostiju u 24 godine Festivala. Vjerujemo da je svaki dan Festivala za Vas nepredvidiv. Kada ste se najviše uplašili za vrijeme SFF-a?
- Cijeli jedan tim ljudi radi na Festivalu i svaki dan i projekcija mogu biti nepredvidivi. No, ako radite profesionalno, takve situacije su svedene na minimum. Naravno, govorim o objektivnim okolnostima. Ono što je izvan naše moći, jednostavno se treba tako i prihvatiti. Zato mi je teško odgovoriti kad sam se najviše uplašio, posebno zbog vremenskih prilika, na koje ne mogu utjecati, zbog eventualnog nedolaska gostiju koji iz svojih razloga ne mogu doći, a planirali smo ih i slično. Struktura Festivala je napravljena tako da smo stvari koje nas mogu iznenaditi, sveli na minimum.
Sarajevo Film Festival je sve ove godine radio na promociji domaće i regionalne kinematografije te je publici predstavljao neholivudska ostvarenja, što se poslije pokazalo kao proročansko s obzirom na to da su i drugi festivali počeli prikazivati druge kinematografije. Koja je, prema Vašem mišljenju, vodeća kinematografija u svijetu?
- Teško je izdvojiti jednu nacionalnu kinematografiju. Danas se snima više filmova nego ikad, jer je razvoj tehnologije pružio šansu da se talent može pokazati s niskobudžetnim filmovima. Mislim da Azija i Latinska Amerika trenutno imaju najzanimljivije fimove. Pregršt je zanimljivih autora i filmova koji dolaze iz Koreje, Kine, Meksika, Kolumbije… Nažalost, malo tih filmova imamo priliku vidjeti. Ovogodišnji dobitnik “Zlatne palme” u Kanu, film “Parazit” je, naprimjer, film koji smo izabrali za “Open Air” program. Siguran sam da će publika uživati u njemu i da će to biti najbolja promocija azijskog filma.
Koliko Vam je potrebno da se odmorite poslije Festivala?
- Vjerujem kao i svima poslije posla, sat-dva mira i sna, uz sporiji radni tempo koji slijedi samo nekoliko dana poslije Festivala, a onda opet kreće krug poslova i obaveza koji traje cijelu godinu da bi sve to rezultiralo sa osam, nadamo se, za sve odličnih festivalskih dana. Kad vidim zadovoljnu publiku i goste, kad susreti na Festivalu rezultiraju konkretnim novim projektima, novim filmovima, ugovorima, kad ekipa koja radi na Festivalu kaže da je zadovoljna i da je sve uredu… sav umor se brzo zaboravi. Mi smo u olimpijskom gradu i uvijek se može brže, više, jače.
Kako je moguće da nikad niste nervozni i umorni, već uvijek nasmijani uprkos svim stresovima koje sigurno proživljavate, posebno za vrijeme Sarajevo Film Festivala?
- Drago mi je što me nikad niste vidjeli nervoznog, umornog ili pod stresom. U osam dana SFF-a, ne samo ja nego i cijela ekipa SFF-a, je nasmijana, jer slavimo i uživamo u rezultatu našeg rada tokom čitave godine i susretima s dragim gostima. Nervoze ima u fazi priprema, a umor kreće tek nakon završetka SFF-a. I tako, evo, već 25 godina.
- U okviru programa “Open Air” dolaze dobitnik nagrade za najbolju režiju u Kanu Lađ Li (Ladj Ly) i glumci Demijen Bonard (Damien Bonnard), Aleksis Manenti (Alexis) i Đibril Zonga (Djibril) iz filma “Jadnici”, zatim Elija Suleiman, koji dolazi sa svojim najnovijim filmom “To mora biti raj”, ekipa filma “Šavovi” Miroslava Terzića, u kojoj su Snežana Bogdanović, Jelena Stupljanin, Uliks Fehmiju… autori koji prvim prikazivanjem svog filma na SFF-u tek počinju svoj festivalski i filmski život. S nama će biti neki od najvećih autora današnjice Bela Tar (Tarr), Kristi Pujiju (Cristi Puiu) i brojni drugi domaći i regionalni reditelji i glumci. Svima se jednako radujemo – kaže Purivatra.
- Ono od čega ne odustajemo je kvaliteta programa, mogućnost da publici pružimo filmska ostvarenja koja će im otvoriti neki novi, drugačiji pogled na svijet. U programu “Tribute to” prikazujemo cijeli ciklus filmova autora koji je obilježio filmsku umjetnost – od prvih filmova do najnovijih. Ove godine to su filmovi Pavela Pavlikovskog – ističe direktor Festivala.