Alma Ekmečić (62), nekadašnja pjevačica te Miss Bosne i Hercegovine i druga pratilja Miss Jugoslavije, odlučila je vratiti se na scenu. I to s pjesmom na kojoj je radila devedesetih ali koja zbog rata nikad nije ugledala svjetlost dana.
Nakon što je pjesmu prošle godine slučajno pronašla, odlučila je ponovo snimiti i predstaviti publici. Pjesma je još u fazi pripreme, a Alma ističe da se veoma raduje snimanju spota i predstavljanju javnosti koje će se najvjerovatnije desiti krajem godine.
Alma je u toku agresije na BiH otišla u Francusku. Već godinama živi u Parizu, daleko od očiju javnosti, dok se njena kćerka Dea prije tri godine vratila u Sarajevo. Naša ekipa susrela se s Almom prilikom njenog boravka u Sarajevu.
Mnogi Almu pamte kao fatalnu i neodoljivu plavušu, koja je pjevala „Sex bombu“, „Majke mi“,“Sad ili nikad“...
I danas je posebna, nasmijana i atraktivna. No, odoljela problemima koji su se u njenom slučaju reflektirali kroz depresiju. Pritisak ljepote, javnosti, rata, emigracije došao je po naplatu.
Ipak Alma danas sigurno korača, a za“Dnevni avaz“ otvoreno je ispričala kako je uspjela prigrliti tog kako ga ona zove „policajca“ koji joj je stvarao krize i pobijediti sebe. Krenuli smo od povratka na muzičku scenu.
- Dešava se neočekivano malo čudo, radi se o materijalu kojeg sam započela davno da radim prije mnogo godina. Nesretnim okolnostima se to sve moralo stopirati. Mislila sam da je to sve izgubljeno, ipak prošle godine sam to pronašla. Opet mi se javio polet da je snimim. Tekst pjesme za koji još nemamo naziv, vrlo je jednostavan i njega je radio sarajevski talent Boris kojeg smo otkrili Brano Likić i ja. Pjesma je vesela, unosi energiju, specifična za ovo podneblje.
Godine 1974. bili ste Miss Bosne i Hercegovine a potom druga pratilja Mis Jugoslavije. Kako se sjećate vremena?
- Kao kroz maglu, kroz neki san. Čudesno je to sve šta se mladoj osobi može desiti. Imala sam 16 godina, išla u gimnaziju... Sjećam se kad smo bile smještene u hotelu „Interkontinental“, sjećam se druženja. Najbitnije mi je bilo da uđem u studio. Svi su mi govorili u slučaju da uđem u uži izbor da ću privući pažnju novinara, koji će mi omogućiti da otpjevam jednu pjesmu u studiju i zaista se to dogodilo. Postala sam Miss BiH i druga pratilja Miss Jugoslavije. Potpisala sam ugovor s „Diskotonom“ i tako je to krenulo.
Najviše ste nastupali na festivalu „Vaš šlager sezone“
- Bio je to divan period i festival. Žao mi je što i danas ne kreiramo nešto slično. Bilo bi divno kad bi doživio renesansu takav jedan festival i opravdao sarajevsku školu. Imam čast da sam bila svrstana u taj tako da kažem tabor.
Najveći estradni uspjeh napravili ste pjesmom „Sex bomba“ koju Vam je napisao Bora Đorđević.
- To je ono što je u meni, ja sam takva kakva jesam orginalna i iskrena. Enco Lesić, koji je bio dugo član „Indexa“, imao je tada studio u Beogradu. Dogovorila sam se s njim da uradimo album. On je Bori dao muziku i on je napravio tekst, otprilike je znao moj identitet. Znali smo se preko festivala, on je bio super sladak mladić i djevojčice su ludile za njim. Tad sam upoznala i Olivera Dragojevića, koji je zaista imao posebnu interpretaciju.
Ta pjesma i spot bili su provokativni, ispred vremena. Kako ste se nosili s komentarima okoline?
- Hrabra sam, uvijek sam bila prva, uvijek tvrdoglava bez obzira na opasnosti koje me očekuju. Najveći strahovi bili su mi, šta će reći mamina majka koja je živjela u Brčkom, kako će reagirati kada se to sve bude plasiralo pošto smo mi pravili omot ploče koji je bio na granici s obzirom na tekst. Ona kao jedna divna osoba rekla je kako je ponosna na mene, iako je živjela u malom gradu. I kad sam dobila to ohrabrenje kao i od roditelja , dalje nije bilo prepreke. Iz dna duše poštujem sva mišljenja.
Kako je izgledao Vaš susret s Francuskom?
- Bila je to neka vrsta šoka. Uopće tog dijela života se jedva sjećam, tamo sam imala tetku, otišla sam sa sviješću da ću se vratiti za dva - tri mjeseca. Poslije je to ipak potrajalo...Znamo šta smo preživjeli, razmišljanja, nemogućnost da stupimo u kontakt s našim ljudima koji su ostali u Bosni. To je užasni košmar, gdje sam prestala da razmišljam o životu koji sam imala ranije. Apsolutno ništa nisam otpjevala od tada do skoro. Da bi preživljela morala sam da imam kao neku drugu ličnost.
Dugo vremena ste se borili s depresijom. Kako ste uspjeli prebroditi i taj problem?
- Počelo se dešavati da sam imala fizičke bolove, poslije ljekarskih pregleda, rezultati su bili normalni. Ali nisam bila svjesna da sam ušla u nešto tako jer uvijek sam bila jaka, snažna, nesalomljiva. Kad je moja kćerka završila koledž i trebala da ide u Englesku na tri dana, tada sam to prvi put osjetila da imam smetnje. Da bi onda shvatila da zaslužujem da živim normalno i otišla kod psihologa. Kod divne osobe, koja ne daje lijekove, i koja mi je objasnila da postoje tehnike da prevaziđem probleme.
- Znam da je moja kćerka Dea zrela osoba, zna sama da odabere, da osjeti šta je za nju najbolje. Ali sam brinula hoće li se snaći kada se vrati u Sarajevo. Nas dvije smo oduvijek živjele same. Imam sreću da imam divno i plemenito biće pored sebe koje u svemu vidi dobro. Danas puno savjeta i od nje dobijem, podršku, a ljubav je nešto što liječi zaista.
- Odlazak u Pariz se desio zbog rata, užasnih stvari. Moje dijete je iz miješanog braka, a prvi put su nakon 50 godina počeli pričati o nekim razlikama. Kad slušate radio, prijetnje, odlučila sam zaštiti dijete, odvesti je i staviti na sigurno mjesto. To sam na kraju i uradila – kaže Alma.
