Mostarac Nikola Vučić dio je tima N1 televizije više od tri godine. Od sredine novembra vodi novu autorsku dijalošku emisiju “Izvan okvira” koja se emitira svakog ponedjeljka u 20 sati. Vučić sa gostima otvoreno razgovara o društvenim, političkim, kulturnim i drugim temama.

Prijeko potrebno

Za “Dnevni avaz” Vučić je otvoreno govorio o novinarskom poslu, ali i emisiji.

- Mislim da je izvan okvira sve ono što nije upadljivi “mainstream” koji nas okružuje. To nikako nije dnevno-politička tlapnja domaćih boraca za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, od kojih krvare uši svakom, iole, razumnom biću željnom življenja, kreativnosti, međuljudske komplementarnosti – kaže Vučić.

Dodaje da misliti izvan okvira, odnosno kutije, može poslužiti kao maksima svima kojima je stalo do BiH.

- I koji možda utopijski vjerujemo da je ova zemlja moguća bez nacionalističkih fantazmi i secesionističkih težnji. Zato su i razgovori o temama i sa ljudima izvan okvira ne samo mogući, nego i prijeko potrebni. Oni su iskorak iz okvira zadanih mentalnih obrazaca razmišljanja – govori Vučić.

Ko nam je postavio okvire?

- Postavili su ih oni na pozicijama moći, koji četvrt stoljeća kontroliraju svim procesima i tokovima u ovoj zemlji. Oni su instalirali državni ideološki aparat koji je antiprirodan i, vjerujem, dugoročno ipak neodrživ.

Javnosti donosite priče ljudi, građana... Kako birate teme svake sedmice?

- Teme su svuda oko nas. Alternativna kultura, iako je nečujna i nedovoljno borbena za osvajanje javnog prostora, postoji. I ona se odvija tu među nama. Toliko je neobrađenih tema, nepravedno zapostavljenih i ignoriranih, da bi se mogla sastaviti cijela jedna enciklopedija ignorirane stvarnosti.

Veliki izazov

Priče su često potresne. Kako je Vama sjediti preko puta sagovornika i slušati, ispitivati, tražiti detalj više?

- Nedavno je u emisiji govorila žena koja je prošla kroz pakao porodičnog nasilja, psihičko i fizičko zlostavljanje. To nije projektna priča o seminaru na kojem se dijele brošure od kojih bi nam svima trebalo biti bolje, to je realni život. Sjediti preko puta žene koja progovara o traumatskom iskustvu, čija je priča opominjuća svima nama i čija hrabrost je gotovo naučno-fantastična bio je veliki izazov; profesionalni prije svega. Jer čovjek koji je u ulozi da vodi kroz javni razgovor osobu nakon proživljenih strahota mora biti svjestan svoje ogromne odgovornosti svakog trenutka, pitanja, komentara. U takvim situacijama najveći mi je oslonac vlastiti senzibilitet.

Od novinara i voditelja često se traži da budu roboti. Jeste li Vi?

- Nadam se da nisam. Šta Vi kažete? Zapravo, tamo gdje se traži robotiziranost, ne želim biti. Možda neke situacije iziskuju robota, ali mislim da to bude moj minimum.

Linija odbrane ljudskog dostojanstva

Teren ili studio? 

- I s jednog i s drugog mjesta treba govoriti istinu i biti na liniji odbrane ljudskog dostojanstva. Ne mislim da je pravo novinarstvo samo na terenu, iako s terena često dolaze najbolje i najvažnije priče. Na terenu su izazovi, ali kada pogledate emisije u kojima kolegice i kolege oči u oči sjede sa “gospodarima” dnevne politike i zadrže pristojnost i profesionalizam, onda vidite da je i to izazov.