Rođena u porodici u kojoj joj je otac bio dirigent, a pokojna majka Marija cijeli  radni vijek  provela u horu,  Mina Lazarević  s tri godine počela je svirati klavir, a sa pet i po godina upisala je muzičku školu.

Osvajala je brojne nagrade, a sa 11 godina počela se  baviti i atletikom. Sa 16 godina je upisala muzičku akademiju, ali je nakon toga upisala fakultet dramskih umjetnosti.

Morala ostati

- S obzirom na to da sam se muzikom bavila s velikom lakoćom, interesovanjem i strašću, onda je to bio neki moj put. Sve do momenta kada sam zbog stjecaja okolnosti i bijede koja nas je zadesila početkom devedestih godina ostala u Srbiji, jer nisam imala novca da studiram u inostranstvu, što je bila moja želja.

Upisala sam akademiju , ali moj otac je htio da me skloni od glume, jer je smatrao da sam previše uložila u klavir. Sve moje pokušaje da me neko pripremi za prijemni on je osporovao, jer je znao mnogo glumaca, pošto je bio dirigent  Pozorištana Terazijama.  Znao je da ću položiti prijemni, mama je znala, znala je Nada Blam, koja me je spremala za prijemni, a nekako sam znala i ja – kaže Mina.

Premda je iza nje bezbroj uloga i nagrada, ipak kaže da je uloga Čupke u „Porodičnom blagu“  na prvom mjestu. Nagla popularnost je, priznaje, mač s dvije oštrice.

- Svako dočeka taj pad na svoj način. Treba biti jak. Treba opstati u tim nekim neradnim fazama, u fazama kada ste u drugom ili trećem planu. U fazama kada nemate prihode koji su vam potrebni – govori Mina.

Druga imena

Ima troje djece, a u drugom braku je trpjela nasilje od supruga, nakon čega se i razvela. Kaže za „Avaz“ da je veoma bitno znati prepoznati nasilje.

- Mi mnogo dugo nazivamo nešto nekim drugim imenima. Postoji psihičko nasilje, koje nije ništa manje značajno od fizičkog. I  ostavlja dugotrajnije posljedice nego fizičko nasilje. Ono čemu učim svoju kćerku je to  da ne trpi ništa. Čak i po cijenu da neko bude sam, mislim da je nekad dobra samoća, jer ne moramo biti usamljeni ukoliko smo sami.  Šta znači biti sam? Ako ti je dobro u tvojoj koži, tebi ta samoća neće smetati. Ako ti nije dobro u tvojoj koži, može biti sto ljudi oko tebe, ti ćeš biti usamljen. Biti dobro u svojoj koži prije svega znači biti dobro sam sa sobom, pa ko može u to da se uklopi i da prihvati, samo taj treba da bude u mom životu. Ne treba ništa trpjeti. Baš ništa. Ako trpite nasilje zbog djece, to nije kompromis, to je nasilje. Djeca su posljednja zbog koje treba nešto da trpite. Baš zbog djece treba otići od nasilnika, jer ona trpe najviše. I manje će da trpe ako se razvedemo, a ona treba da nastave da vole i mam

Bez štitne žlijezde

- Evo mene bez štitne žlijezde sa 44 godine. Ipak, da se ponovo rodim, ja opet ne bih mogla biti drugačija. Mene moj nerv, moj temperament vodi kroz život. Ja nisam u stanju da sjedim, nisam u stanju da ne radim ništa. Ne mogu biti mirna. Uvijek se nerviram zbog  stvari koje ne mogu da promijenim, jer dok mogu na nešto da utičem, ja utičem. I ne nerviram se. A kada ne mogu, e onda kreće moj nemir. Možda je to naopako, ali to sam ja – iskrena je Mina.