Atmosfera u publici je bila veoma dobra, zbog čega smo svi kolektivno sretni. Dosta smo radili i naporno, ali dobro, ne može ništa biti lagano, a da je pozitivno. Mislim da je ono što smo napravili i na zadovoljstvo publike, pa onda i na naše, govori nam Izudin Bajrović, glumac i direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, o predstavi „Vođa“, koja je premijerno izvedena 28. februara, a u kojoj on igra glavnu ulogu.

Objediniti u cjelinu

Rađena je prema motivima filma “Veliki diktator” Čarlija Čaplina (Charlie Chaplin), a režiju potpisuje Admir Glamočak, dok je adaptaciju i dramatizaciju radio Almir Imširević. 

Bajrović utjelovljuje diktatora Franca Krampa, ali i Bricu, jednu od žrtava sistema diktatora, koji ima amneziju. 

- Glumci nikada ne znaju unaprijed kako će publika reagirati. To je čar premijere. Publika je pametnija od glumca, ona prepoznaje bolje stvari. Mi ih pokušavamo složiti, a reakcije nas uvijek iznenade. Ipak, najgore je kada očekujemo reakciju, a ona izostane. Podijeljena sam ličnost. Kada o predstavi mislim iz perspektive jednog lika, vidim pola nje, a onda gledam iz drugog, vidim drugu polovinu. Još ne uspijevam objediniti sve to u jednu cjelinu – iskren je Bajrović.

Kaže kako je ekipa koja je radila „Vođu“, ustvari, napravila kompilaciju više malih u jednog velikog diktatora. 

- Nismo se mi, kao što je Čarli Čaplin, direktno pozvali na Hitlera. Mi smo od naših velikih i malih diktatora napravili jedan lik koji je dosta groteskan. Koliko on zaista korespondira i jesu li ti stvarni diktatori mnogo opasniji, a pretpostavljam da jesu. Kroz pozorište smo pokušali da damo svoje viđenje toga – pojašnjava Bajrović.

Mali čovjek

Dodaje kako vidi sličnosti s današnjim vremenom, a i u tekstu je na nekim mjestima vrlo direktna asocijacija sa svijetom u kojem živimo. 

Na sceni ga okružuju mladi glumci poput Alise Čajić-Drmać, Tarika Džinića, Belme Salkunić, Maka Čengića, Riada Avdića...

Život s amnezijom

Pitali smo Bajrovića je li njegovoj roli, Brici, možda lakše što ima amneziju, zbog čega nije svjestan svijeta oko sebe, te bi li i danas građanima bilo bolje da je tako. 

- Brici je to sve novo. Na prvi pogled mu sve to izgleda zabavno dok i on ne shvati, onako poput djeteta, kako svijet odraslih može biti surov, opasan i bez samilosti. Iz te nevinosti s kojom uđe u predstavu na kraju ipak postaje svjestan sredine, života i svijeta u kojem se zatekao. Kako bi nam izgledalo kada bismo se svako jutro budili s amnezijom i iznova upoznavali život. Ne vjerujem da bi to bilo baš veselo iskustvo - kazao je Bajrović.