Godinu nakon premijernog izvođenja “Sjećaš li se Doli Bel”, ova predstava ostvarila je više nego zavidan uspjeh. Sa 40 nagrada, na gostovanjima u BiH, Crnoj Gori i Srbiji nižu se aplauzi i ovacije.

Ključ pomirenja

Doli Bel tumači glumica Elma Juković, koja je ovom rolom zasjala na bh., ali i na regionalnom glumačkom nebu. Nakon povratka sa mini turneje, govorila je za “Dnevni avaz” o utiscima koje je stekla.

- Što se tiče Beograda, to je veliki korak. Nije baš čest slučaj da sarajevske predstave gostuju tamo tek tako, bar otkako sam ja prisutna na sceni u pozorištu. Aplauz je govorio sam za sebe. Mislim da je kultura jedna spona između svega onoga što se desilo i ključ za pomirenje između nekih strana koje su, možda, suprotnih stavova – poručuje glumica.

Nije pretjerivanje reći da se za ovu predstavu tražila ulaznica više, jer u pozorištima nije bilo mjesta za sve one koji su htjeli pogledati ovo djelo srbijanskog reditelja Kokana Mladenovića.

- Nije bilo mjesta ni u Podgorici ni u Beogradu. U Podgorici su bila 444 mjesta, a bilo je 500 ljudi s dodatnim stolicama, a u Beogradu je bilo 500 mjesta, a bilo je sigurno 600 ljudi. Baš smo bili rasprodani – govori Juković.

Za ovakva gostovanja i putovanja potrebno je uložiti mnogo snage i energije.

- Moram priznati da je naporno igrati tri noći sa putovanjima i pauzama. Igranje pred 500 ljudi iziskuje dodatnu vrstu angažmana i snage, ali opet, uz tu strast koja nas vodi i dok je cijela ekipa angažirana kao jedna mašinerija, sve je proteklo u najboljem redu - poručuje glumica.

Dragocjeno iskustvo

Juković ističe da poslije godinu igranja Doli Bel, ona više nije ista osoba, a ni Doli Bel nije onakva kakva je bila na početku.

- Svaka uloga utječe na to da se vi kao osoba osvještavate i ta uloga živi zajedno s vama. Definitivno je dragocjeno iskustvo prvenstveno raditi s ovakvim kolegama, putovati, učiti od njih, primati savjete, dijeliti neku vrstu intime s tim ljudima. To su neke prelijepe strane bavljenja ovim poslom u, nažalost, ovako degradiranom okruženju što se tiče kulture, kao što je kod nas – poručuje Juković.

Elmu često nazivaju i mladom zvijezdom, ali ona ističe kako se ne osjeća tako.

- Kod nas taj status zvijezde, prosto, ne postoji. Osjećam se normalno i to je sve u skladu sa poslom kojim sam odabrala da se bavim. Ta neka javna prisutnost je, jednostavno, propratni dio glume – kaže Elma. 

- Naporno je raditi, ali je napornije čekanje na angažman i prazan hod kad čekate i ne možete ništa da uradite da dobijetu ulogu. Kod nas su resursi ograničeni i industrijalizacija kulture nije u punom pogonu nego se to pomalo radi. Tako da je taj dio naporan više nego kad ste u mašineriji i radite, kad uđete, nema izlaska, to je kao vakuum koji vas usisa – poručuje Elma.