Ljubavne pjesme bile su nepresušan izvor za Kemala Montena. Bile su mu iskrena ispovijed u kojima je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi. Ljubavnu priču svojih roditelja opjevao je u pjesmi „Šta je život“, po kojoj je nazvao svoj zadnji album.
U svojim šansonama rijetko se ponavljao, a svoj vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom italijanske kancone. U januaru ove godine obilježena je peta godišnjica njegove smrti.
Zbog italijanskog prezimena otac je želio da sin ima bosansko ime, a upravo ta bosansko-italijanska podjela osim u nazivu utjecala je i na Montenov stvaralački rad. S mediteranskim štihom i bosanskom dušom koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj muzički izričaj koji ga je pratio tokom više od 40 godina karijere.
Imao je Kemo i svoju ljubav, suprugu Branku. Bila je to jedna od onih ljubavi, za koju se može reći da je neprolazna, istinska, prava, vječna...
Sve je krenulo još davne 1967. godine na sarajevskom korzu, a svoju ljubav krunisali su brakom 26. juna 1971. godine.
- Branka je moja prva, prava, velika i jedina ljubav. Zavolio sam je još 1967. godine, prije vojske. Ugledao sam je na korzu, rekao joj: “moja si”, i – kraj. Početak i kraj. Ne znajući kako da joj priđem, zamolio sam je da mi pozajmi nešto sitnog novca ne bi li iznudio novi sastanak da joj vratim novac. Imao sam osamnaest, a ona šesnaest godina – govorio je Monteno o svojoj ljubavi.
Kada su se upoznali Branka nije znala ko je on i čim se bavi, saznala je tek kada joj je rekla prijateljica.
- Prije nije bilo kafića, samo se šetalo. Počeli smo se zabavljati. Bili smo nerazdvojni. Kada je otišao u vojsku u Jastrebarsko, često sam ga posjećivala. A tada je vojska trajala godinu i po. Moram priznati da sam bila malo ljubomorna, ali čemu to? On je znao otići po tri mjeseca na turneju u Rusiji, i šta sam onda trebala? Najvažnije mi je bilo da se uvijek vratio živ i da je sve bilo u redu na tim koncertima – priznala je gospođa Monteno u jednom intervjuu.
Pjesmu „Jedne noći u decembru“ posvetio je svojoj Branki.
- Nakon nje, moja karijera je krenula uzlaznom putanjom. U oktobru sam otišao u vojsku, a dva mjeseca poslije godine, bio sam na straži i na jednoj kutiji od cigareta Filter 57, koje su tada svi pušili, napisao sam prvu strofu pjesme.
Otišao sam poslije straže do jednog novinara koji je bio oduševljen mojim stihovima: “Jedne noći u decembru, kad je bila hladna zima, čuvao sam tebe, Branka, čuvao sam našeg sina...”. Pjesmu sam podijelio s vojnicima u kasarnoj i vrlo brzo su je svi pjevušili. Budući da je mojoj Branki ubrzo bio rođendan, odlučio sam da ova pjesma bude poklon. Ona je bila oduševljena kada je dobila pismo u kojem je bio napisan tekst. Često mi kaže da joj je to najbolji rođendanski poklon u životu – govorio je Monteno.
Kemo i Branka u braku su bili 44 godine, dobili su sina Đanija i kćerku Adrianu.
