Kada pomislite na glumca Milana Laneta Gutovića (73), gotovo je  nemoguće  da iduća misao ne bude njegova legendarna uloga Srećka Šojića u “Tesnoj koži”, čije su izjave, smatraju mnogi, i danas aktuelne.

Pamtim epidemije

Kao čitav svijet, i naša država, kao i susjedne, bore se s pandemijom koronavirusa. Srbija je jedna od onih koje su imale strožije mjere, čiji je cilj bio sprečavanje širenja virusa, a Gutović je iz svog beogradskog doma za “Dnevni avaz” iznio svoje mišljenje o cjelokupnoj situaciji. Naravno, s primjesom njemu svojstvenog humora.

- Pamtim kao dijete mnoge epidemije, koje su se nekada zvale “rednje”, koje skoro da nisam ni primijetio. Bilo je epidemija bjesnila, difterije, boginja, šuge… Posljednja je bila epidemija  boginja. Sve su one ličile jedna na drugu, ali ova “rednja” se, ipak, po nečemu razlikuje od onih koje sam već preživio. To je paničan strah ljudi koji može da ima samo jedan razlog - život je, izgleda, postao mnogo dragocjeniji od vremena kada sam bio mali, ali ja to nisam primijetio – govori Gutović.

Izjavili ste da se ne plašite virusa. Ipak, jeste li se i u jednom momentu  zabrinuli?

Jedini bijeg

- Više me je psihoza, koju su podgrijavali, zabrinula nego sam podatak da sam i ja ugrožen virusom. U kriznim vremenima tipove koji su širili paniku u narodu su hapsili, a nekada i strijeljali. Ako niko iz vlasti nije otišao u zatvor zbog zastrašivanja stanovništva virusom, onda ispadne da su se dokopali vlasti ovi koji nisu na vrijeme strijeljani.

Koliko su mjere ograničavanja kretanja utjecale na Vas?

- Te mjere sam prije uvođenja zabrana ja sam sebi već uveo. To nije utjecalo na mene. Na mene je poražavajuće utjecala poslušnost stanovništva. Očekivao sam da će “hrabri, slobodarski i neukrotivi duh” naših ljudi, o kome sam u školi slušao, ignorisati zabrane kretanja i hrabro se isprsiti pred virusom. Ispostavilo se da je taj “duh”, o kome je bilo riječi u mojoj čitanci, pretrpio promjene. Pred sobom sam imao poslušnu masu koja trpi i podnosi sve. Pošto se, prateći duh vremena, ono što se nekada zvalo “žena s bradom” danas zove borac za rodnu jednakost, šef sale se zove menadžer, a frizer stilista, možda bismo narod, prateći isti taj duh vremena, mogli da zovemo “osoblje”.

Opet su Balkanci pokazali da je humor jedna od bitnijih stvari i u teškim situacijama. Pa šta bi o svemu ovome danas rekao Srećko Šojić?

- Po šalama je sasvim jasno da je narodu humor jedini bijeg u kome može da se s ironijom odnosi prema sopstvenoj nemoći.

Veći gubitak

Što se tiče angažmana, jeste li mnogo na gubitku?

- Pravit ću se da ste vi bili na većem gubitku, jer me niste gledali.