Da alternativna muzička scena itekako postoji i opstaje u Bosni i Hercegovini, dokaz je i sarajevski bend “Činčila”. Momci iz grupe prije nekoliko dana objavili su numeru “Gdje mi je glava”, a njena tematika bavi se savremenim čovjekom i njegovom potragom za duhovnom transformacijom te je još jedan osvrt „Činčile“ na društvo danas.

Na naše pitanje gdje je njegova glava, upućeno frontmenu Vanji Solakoviću, on odgovara:

- Stalno se to pitam, svaki dan kada otvorim oči prvo sebe pitam ko sam, šta želim od svog života i gdje sam se uputio. Zanima me koliko smo svi kolektivno pod utjecajima medija, modernog društva i tehnologije, postojimo li uopšte izvan takvog nametnutog života i percepcije. Živimo u mnogo ubrzanom vremenu, otuđeni smo sami od sebe, sve je, čini mi se, postala jedna velika isprazna trka, trka za poslovnim uspjehom, slavom, društvenim priznanjima, komformizmom i konstantnom ispraznom elektronskom zabavljanju. Pitam se koliko u stvari ja, pa i drugi, uistinu imamo vremena za sebe, koliko vremena posvećujemo da boravimo sa svojim mislima, sa sobom izvan nametnutih šablona. Odlazak u prirodu mi se čini je jedini način da se "vratimo sebi", bar je to moje iskustvo.

U zvaničnoj najavi numere, Solaković kaže i kako se nada da će čovječanstvo nakon krize krenuti u pravom smjeru.

- Prema mom mišljenju, pravi smjer je da se okrenemo više jedni prema drugima, a ne da nastavljamo živjeti kao da smo sami na svijetu. Ovaj sistem nalaže da se svi zatvorimo u svoje balone i da guramo samo sebe, okrenut je više ka uspjehu pojedinca, a ne kolektiva, bar ja tako vidim. Smatram da je krajnje vrijeme da se mijenjaju stvari! Kada je glavni motiv materijalizam, onda druge vrijednosti gube smisao, takav oblik ljudskog postojanja nije zdrav. Mislim da bi glavni motiv trebao biti zajednica, društvo, nauka, humanost, a ne podizanje kula i punjenja trezora, dok mnogi nemaju ni osnovne stvari za preživjeti. Ova pandemija jedna je velika opomena svima, nadam se da smo shvatili da opstanak čovječanstva ne zavisi od bilionera, već od kolektiva i kolektivne svijesti – ističe Solaković.

A Vanja i ostatak benda vrijeme pandemije koronavirusa, izolacije i mjera kretanja iskoristili su za kreativnost.

- Mi smo iskoristili izolaciju da budemo što više moguće kreativni, prvenstvo zbog nas samih, jer kreativni rad najbolje odvlači od negativnih misli. Primijetili smo da se mnogo ljudi otvorilo i izražavalo u vidu muziciranja i stvaranja. Imam osjećaj da, kad je sistem stao i kad su ljudi opet imali vremena za sebe, tada su počeli da stvaraju, vjerovatno u normalnoj situaciji od obilnog posla većina nema kada da se posveti tome. Što se alternativne scene tiče, ona je uvijek ista, to je jedna manjina koja stvara bez obzira na uslove i standarde, tako da je aktivna bila i u krizi. Jedina je razlika što su komercijalniji autori bili manje aktivni, pa su ovi alternativniji mogli dobiti više medijskog prostora – iskren je Solaković.

Dodaje da se od muzike može živjeti samo ako se vrijedno radi.

- Ljudi zamišljaju da je kod nas biti muzičar lagana stvar i da si povlašten, vjerovatno zamišljaju nešto slično kako se prikazuje u filmovima, ali to nije uopšte istina. Bavljenje muzikom je jako težak posao, pogotovo u Bosni, a još više ako radiš alternativnu muziku. Sviranje i stvaranje muzike je samo 2 posto posla, sve ono drugo je teški i dosadni rad, od slanja mejlova, ugovaranja koncerata, do svakog mogućeg detalja vezanog za taj posao. Kod nas, nažalost, ne postoji razvijena industrija za alternativnu muziku, pa si primoran da budeš sve, muzičar, dizajner, menadžer, organizator koncerta… Teško je sada išta planirati, ne znamo ni gdje ovo sve vodi, ali sigurno je da ćemo nastaviti sa kreativnim radom, jer je to nama jedini spas – zaključuje Solaković.