Svetlana Ceca Bojković (72) s olakšanjem je dočekala okončanje izolacije zbog pandemije koronavirusa. Jer, kaže, pripada onoj generaciji kojoj je bilo zabranjeno da uopće izađe iz kuće dva mjeseca.
- Smatram da je to bilo pretjerano. Ali sam, naravno, disciplinovano to prihvatila – kaže omiljena glumica iz Beograda za „Avaz“.
Kako ste Vi doživjeli period izolacije?
- Nije bilo prijatno nimalo. Svi smo bili ubačeni u neku vrstu psihoze. Od ujutro do navečer samo se o koroni priča. Potpuno vam se život promijeni i to traje skoro dva mjeseca. Spadam u osobe kojima nikad nije dosadno, ali je, svejedno, život bio drugačiji. Sve to zajedno kad pogledam, spadam u one ljude koji smatraju da je ovo dio velikog bjelosvjetskog eksperimenta. U to sam uvjerena, niko me ne može razuvjeriti, ali, Bože moj, šta je, tu je. Nemoćni smo da se tome suprotstavimo i, prema tome, ostalo nam je da budemo disciplinovani.
Sada, kada mjere popuštaju, nastavljaju li umjetnici tamo gdje su stali u trenutku kada je proglašena pandemija?
- Pojma nemam. Pozorišta, sigurno, neće raditi do jeseni. Jer, to su kolektivna okupljanja u zatvorenom prostoru. I, da vam pravo kažem, veoma sam bijesna zbog toga zašto nam se svima prijeti - da će se virus javiti, najvjerovatnije, ponovo najesen i trajat će ne znam koliko. Ma, dajte molim vas... Ovo je epidemija koja je, prema meni, dobila marketing svjetskih razmjera. I to je nešto što je uvuklo u ljude strah i nikako mi se to ne dopada. A situacija s pozorištem nije nimalo ružičasta.
A šta je s TV projektima?
- Ono što je već započeto, gdje je vjetovatno novac nabavljen, to će se nastaviti. Serija u kojoj učestvujem trebala je da krene u maju, a najavili su da će se snimati polovinom juna.
Serija „Bolji život“ veoma često se reprizira. Vjerovatno znate sve replike još napamet?
- Ne znam, dugo nisam gledala, mada je serija doživjela najmanje deset repriza. Tako da su je gledale i nove generacije, koje su rođene tek kasnije. To je serija koja je baš od svih prihvaćen. To je bilo drugačije vrijeme i ta serija nosi vjerovatno obilježje tog nekog drugog vremena... Da ne govorim ja, pošto sam u godinama, da je bilo ljepše vrijeme. Ali jeste. Sve je bilo ljepše, čednije, čistije. Otad su se i ljudi mnogo promijenili, sve se promijenilo. Tada smo se bar nadali boljem životu, sad više nema nade. Pa, vidjet ćemo.
Hoćemo li imati neke posljedice?
Posljedice toga ćemo tek da vidimo. Ne možemo da pretposatvimo kako će sad sve dalje izgledati. Sve će ovo proći, život mora da se nastavi.