Legendarnoj glumici Jelisaveti Seki Sablić (78) posao, kaže, ne nedostaje, ali, nakon kraće pauze koju je napravila zbog pandemije koronavirusa, opet se vraća u kolosijek.
Do kraja mjeseca ima zakazana četiri izvođenja predstave „Vrat od stakla“ Biljane Srbljanović u Jugoslavenskom dramskom pozorištu. Sve joj ide kako treba, živi kao što je i do sada živjela i ništa se naročito nije promijenilo. U razgovoru za „Avaz“ otkrila je šta joj znači disciplina, koliko se život u Beogradu promijenio, da li još trenira i kako provodi slobodno vrijeme.
- Poslu nisam više toliko privržena i luda za njim kao prije, ali, eto, prija mi da se vratim na pozorišne daske. Nisam igrala mjesecima. Pogledala sam tekst za predstavu, imam vodeću ulogu, ali tekst nisam zaboravila. Ništa nije nestalo od aprila. Prije svake predstave se testiramo i onda igramo. Da li će biti publike, vidjet ćemo – iskrena je Sablić.
Uskoro će početi i sa snimanjem humoristične serije „Dva i po muškarca i tetka“.
- Počeli smo snimati još ljetos, ali sam se onda uplašila ove boleštine i prekinula sam. Predviđen je veliki broj epizoda. Sve to radit ćemo, naravno, s oprezom. Želja mi je da ide kako treba, bar ovako kao do sada – otkrila je velika glumica.
Glumici disciplina nikada nije bila strana, bio tu virus ili ne.
- Meni je to prirodno, životno ponašanje. Svi bi to trebali da prihvate. Što se grljenja, ljubljena i pipanja tiče, ja to nikada nisam tolerisala. Izvinem se i to je to. Nikoga ne ljubim, kolege nikada, samo svoje unuke. Ja kažem: „Nemaš masku, makni se od mene, ćao bre“. Ne treba to tolerisati. Treba reći, molim vas nemojte mi se približavati, nemate masku. Svako je potencijalni nosilac zaraze – ističe Sablić.
Ne misli da nas nadležni prepadaju koronavirusom. Ne prati toliko televiziju, ali vidi daje situacija zabrinjavajuća.
- Bacite trideset-četrdeset posto u vodu, ipak, ostaje veliki procent istine. Svi poznajemo nekoga ko je zaražen, koje završio u bolnici, preminuo od korone. Slušam budalaštine ko će snositi odgovornost, da li krizni štab ili neko drugi. Svi smo pametni i trebamo da čuvamo sami sebe. Razumni smo, ko neće da se pridržava neka ide do vraga. Opasno je, jer ugrožavamo jedni druge. Nije ovo prva pandemija, treba se raspitati, bilo je užasa i prije, nije ovo prvi put. Ne treba pratiti ove brojke, to je smiješno, sad je u Bosni više zaraženih, sad je u Srbiji manje, to su gluposti. Ovaj svijet uopće nema granica pogotovo s ovom tehnologijom i svim ovim. Naša je dužnost da ovo izdržimo i preživimo – iskrena je Sablić.
Ne vježba više kao prije, sada više preferira šetnju.
- Puno hodam, idem na jezero. Mada mi je teško do tamo otići, budući da je užasan saobraćaj, nema se gdje parkirati. Beograd je postao pakao. Nema mi još mrdanja odavde, ali zaista, u Beogradu za mene nema ništa više osim mog posla, apsolutno ništa više. Tako da je zaista postao pakao, toliko neuređen i bez kontrole. A nemaš se kome žaliti nizašta. Otišla bih momentalno odavde samo da me još malo taj posao ne veže, pa na kraju i moja porodica i djeca. Sve je potpuno ponižavajuće. Tako je nekako bilo i prije, samo je sada gore, pa još gore i gore. Dokle će to tako ići – pita se glumačka legenda.
Seka Sablić prisjetila se svoje prijateljice Milene Dravić, koja je umrla prije dvije godine.
- Odem na groblje Mileni i Gagi, odnesem im cvijeće. Na moju Milenu često mislim i pitam se šta bi rekla da vidi ovaj mrak. Uvijek je bila na pravoj strani, bila je avangarda, bila je samostalna u svojoj glavi. Prava građanka, divna i dobra – prisjetila se Sablić.
Restorane i kafiće ne posjećuje, tako da joj i ne nedostaju.
- Prija mi malo zatvaranja i što će se ovo sve stišati. Ne razumijem ovo ludilo s kafićima, kao da je to najvažnije u životu. Dobro će to doći omladini, a i svima nama, ne samo zbog boleštine nego zbog jedne vrste discipline koju moramo unijeti u svoj život – smatra Sablić.
Otišla bih momentalno odavde samo da me još malo taj posao ne veže, pa na kraju i moja porodica i djeca
