Glumac Majkl Džej Foks (Michael J. Fox, 59) desetljećima se bori s Parkinsonovom bolesti koja je štetno djelovala na njegovo kratkotrajno pamćenje, vještinu presudnu za glumačku karijeru. Jedan događaj nevezan uz ovu bolest označio je kao najmračniji trenutak svog života, ali na pragu 60. godine pronašao je način da i dalje gleda na njega s optimizmom
Parkinsonova bolest glumcu je dijagnosticirana 1991. godine, a glumiti je nastavio i nakon što je 1998. iznio u javnost svoju dijagnozu. Od 1996. do 2001. godine glumio je u seriji 'Svi gradonačelnikovi ljudi', a od 2010. do 2016. kao gostujuća zvijezda u seriji 'Dobra žena'.
Bitka s bolešću
Simptomi bolesti, podrhtavanje i ukočenost, nisu jedino što muči Foksa pa 22 godine nakon što je objavio svoju bitku s bolešću otkriva da je uzela danak i u njegovom pamćenju.
- Moje kratkotrajno pamćenje je ubijeno. Uvijek sam bio vješt u pamćenju svojih uloga, ali u posljednjih nekoliko poslova imao sam ekstremne situacije i borio se s pamćenjem vrlo teških dijelova - kaže Foks za "People".
Kako mu je pamćenje s vremenom postajalo sve teže, on je svoju kreativnost usmjerio na pisanje, a njegova četvrta knjiga memoara "No Time Like the Future" bit će objavljena 17. novembra.
-Ne sviram dobro gitaru, ni crtanje mi više nije dobro, ples mi nikad nije bio dobar, a glumiti mi je sve teže. Dakle sve ostaje na pisanju. Srećom, u tome zaista uživam - kaže slavni glumac. U protekle dvije godine doživio je najmračniji trenutak u životu te shvatio snagu i važnost zahvalnosti.
Zdravstveno stanje nevezano uz Parkinsonovu bolest dovelo ga je 2018. godine do kritične tačke. Nekancerogeni tumor na kralježnici brzo je rastao, izazivao bolove po cijelom tijelu i prijetio paralizom. Uspješno je operiran, nakon čega je uslijedio četveromjesečni proces u kojem je ponovno učio hodati.
Gledaj s vedrije strane
Tad mu se dogodio trenutak za koji kaže da je bio definitivno najmračniji u njegovom životu. Foks je bio sam u domu u Njujorku, nezgodno je pao i slomio ruku.
- U tom sam trenutku puknuo. Bio sam naslonjen na zid kuhinje i čekajući hitnu pomoć razmišljao o tome kako je to previše čak i za mene. Preispitivao sam tada sve i razmišljao kako na ovo staviti vedro lice, kako u tome naći svijetlu stranu ili izvrnuti naopačke. Ostalo mi je samo žaljenje, uz bol - kaže glumac i otkriva da je tada u pitanje došao i njegov inače nepokolebljiv optimizam.
- Parkinsonova bolest, moja leđa, ruka... čak ni usporedba s onim kroz što neki ljudi prolaze nije mi pomogla da pomaknem tu kazaljku na ljestvici bijede. Razmišljao sam o tome kako više reći ljudima "podigni glavu", "gledaj s vedrije strane" ili "stvari će ponovno biti sjajne" - otkriva svoje psihičke borbe glumac.
Pozitivne poglede na situaciju vratio je gledajući televizijske igre iz 1970-ih.
- Optimizam je zaista utemeljen na zahvalnosti. Optimizam je održiv kad se stalno vraćate zahvalnosti, a ono što iz toga proizlazi je prihvaćanje. Prihvaćanje da se ta stvar dogodila i vi je prihvaćate onakvu kakva je - kaže glumac i dodaje da to ne znači da je ne možete nastojati promijeniti.
Teška iskušenja
Potom pojašnjava:
- Ne znači to da morate prihvatiti nešto kao kaznu ili pokoru, samo je stavite na svoje mjesto. Onda pogledajte koliko vam je u životu još ostalo mjesta za napredovanje i tada možete krenuti dalje - kaže glumac.
U junu 2021. će navršiti 60 godina kaže da sada ima optimizam 60-godišnjaka i da mu je u fokusu vrijeme koje provodi sa suprugom i njihovo četverp djece.
- Dakle posljednjih nekoliko godina bilo mi je jako komplicirano. Ali imam stvari kojima sam blagoslovljen, tako da je to jednostavno nevjerojatno. Život je bogatstvo. Život je dobar. Zapravo se jako dobro zabavljam. Ljudi mi ne vjeruju, ali ja volim život. Volim biti sa svojom porodicom. Volim to što ne radim više puno beskorisnih stvari koje sam radio jer nemam ni energije ni vremena za njih. Zahvalan sam na tome što sam u kasnim 50-im prošao kroz ta teška iskušenja - objašnjava glumac.
