Vanja Semić, dugogodišnja je urednica, voditeljica i jedno od zaštitnih lica TVSA. Trenutno je najviše angažirana na „Sarajevskom jutru“, jutarnjem programu koji se bez pauze ili ljetne sheme emitira više od 20 godina. Poznata je po svojoj pozitivnoj energiji, zbog čega je gledaoci vole i rado s njom započinju dan.

Prihvaćena i voljena

- Mi na TVSA smo univerzalni vojnici, urednici, novinari, voditelji, producenti, organizatori. Ušli smo u sve domove, kako u Kantonu Sarajevo, tako i širom Bosne i Hercegovine, ali i cijeloga svijeta, jer nam se nerijetko javljaju i gledaoci iz dijaspore. Postali smo ljudi s kojim naši sugrađani piju prvu kafu i saznaju prve informacije. Nevjerovatan je osjećaj kada šetam gradom i kada me nepoznati ljudi doživljavaju kao dobru prijateljicu, „Eno, naše Vanje“, često čujem – rekla je Semić za „Dnevni avaz“.

U ekskluzivnoj ispovijesti za „Avaz“ otkrila je kakva je sve iskustva imala s gostima, šta misli o TV transferima, o neostvarenim željama i koliko se promijenio njen pogled na život nakon što je pobijedila opaku bolest.

Na TV ekranu uvijek prštite od energije i unutrašnje sreće. Kako ste to postigli nakon teškog perioda i teške bolesti koju ste pobijedili?

- Upravo radi teškog perioda koji je iza mene, gubitka najdražih ljudi, bolesti, puno neizdrživih dana, shvatila sam da mi je žao svakog narednog dana koji mi prođe lošeg raspoloženja. Tako da odmah ujutro nabacim osmijeh pa do kada izdržim, nekada samo do 12 sati, a nekada i cijeli dan.

Oktobar je mjesec borbe protiv karcinoma, šta poručujete ženama?

-  Karcinom je ozbiljno oboljenje i važno ga je detektirati na vrijeme, ali isto tako može biti i velika šansa da se promijenite, da postanete sretnije, produktivnije, zadovoljnije. Kada se suočite s dijagnozom, odlučite želite li biti žrtva ili gospodarica i hrabro dalje.

Koliko se promijenio Vaš pogled na život?

- Promijenilo me je, zaista jeste, mada u suštini svi smo mi takvi kakvi smo i to treba prihvatiti i ne tražiti od sebe nemoguće. Najvažnije mi je što sam shvatila da ne moram biti neko drugi, nego ja. Ovakva kakva sam mogu biti prihvaćena i voljena.  Čovjek treba biti realan i svjestan svojih dobrih, ali i loših strana.

Shvatiti život

Živite li sa strahom?

- Strah...najdestruktivnija ljudska emocija. Naravno da strah postoji, ali više on ne vlada sa mnom, nego sam naučila kontrolirati ga i baciti u ćošak. Ponekad izviri i svjesna sam ga, samo smo naučili živjeti zajedno.

Da li imate neku neostvarenu želju što se tiče novinarstva?

- Teme kojim bih se ja bavila su alternativne, širila bi ljudima poglede na svijet, pokušavala bih objasniti ovaj fenomen zvani život i načine na koji se ljudi bore da shvate život. Pričala bih o ljudskim dostignućima, čovjek je nevjerovatno biće samo što smo ograničeni u našim umovima i nemamo mogućnost rasta radi sistema u kojem živimo. Ali, kao što se da naslutiti, ovo nisu dnevno političke teme koje imaju najviše mjesta u medijskom prostoru i nema interesiranja za ovakve teme, tako da će ostati u folderu „Neostvarene želje“.

Kakva iskustva imate s gostima u emisiji i kako se nosite sa situacijama kada Vam otkažu gostovanja?

- S gostima se nikada ne zna. Stotine ljudi iz svih sfera javnog života sam ugostila tokom godina rada. S nekim sam postala i prijatelj. Ono što sam shvatila je da su najveći ljudi i najskromniji sigurni u sebe i svoje znanje, ali ne na nadobudan način nego uvažavajući činjenicu da ipak nisu najpametniji na svijetu. A sto se tiče situacija kada gost u zadnji trenutak otkaže, za te situacije sam ekspert, čini mi se da mogu sama sebi biti gost.

Odrasti zajedno

U posljednje vrijeme česti su TV transferi, Vi ste tako dugo vjerni TVSA.

- TVSA je moje prvo i jedino radno mjesto. Mjesto gdje sam doživjela najljepše i najteže životne trenutke. Odrasli smo zajedno. Ja sam bila romantičnog pogleda na život i nisam bila spremna ostaviti prvu ljubav. No, saznadoh da se možeš i više puta zaljubiti, još nisam, ali je lijepo znati da možeš.

Nije lako ustati u 5 ujutro

Koju emisiju smatrate svojom konkurencijom i imate li uzor?

- Svaki jutarnji program ima svoju publiku i svaki, iako u suštini isti, drugačiji je. A, drugačiji je upravo radi ljudi koji ga rade i načina na koji ga rade. Ja se trudim biti maksimalno opuštena, izbjegavam teške, depresivne teme, ne foliram ni sebe ni gledaoce, tako je, kako je, nije lako ustati u 5 ujutro, biti spreman, pričljiv, informiran, uređen u 7 sati. Često se našalim na svoj račun, pričam o stvarima koje bi interesirale i mene i to se osjeti. A da budem iskrena, u našoj zemlji nema nijedan jutarnji TV program koji ide u kontinuitetu više od 20 godina.