Bh. umjetnik svjetskog glasa Safet Zec (77) u posljednje vrijeme na mnogim događajima pojavljuje se u majici na kojoj su otisnuta dva naslova s naslovnice nedavnog broja „Dnevnog avaza“. Jedan je tekst o Lani Pudar, koja je poručila: „Ponosna sam zbog svoje države“, a drugi je „Urušila se Medresa“, iza kojeg stoji priča o katastrofi koja se dešava u Počitelju.

Plemenito i veliko

Ovo je jasan krik umjetnika koji je ostavio sav komfor koji mu je nudio zapadni svijet i pokušava dati svoj doprinos da se njegova domovina vrati u normalne civilizacijske tokove.

- Ta dva udarna članka na naslovnici „Dnevnog avaza“ pokazuju sav paradoks našeg društva. Jedna prelijepa mlada djevojka, vrhunska sportistkinja, koja, vjerovatno zahvaljujući svojim roditeljima i uskom krugu prijatelja, ostvaruje evropske i svjetske rezultate, pokazuje da možemo pobijediti, da imamo ljude... Taj lik mlade pobjednice, koja kaže: „Ovo je za moju državu“, tako je plemenit i velik.

A s druge strane...

- A s druge strane, nekoliko centimetara niže - pokazatelj našeg užasnog nemara. Taj jadni Počitelj, koji mi nazivamo biserom, ljepotanom na Neretvi, sunčanim gradom... To je veliki primjer našeg odnosa spram velike prošlosti. Počitelj je srednjovjekovni grad koji je imao sahat-kulu. Zamislite mali grad, od 50 kuća, koji kaže - mi treba da imamo sat, mi treba da imamo hamam, konačište... Medresa, ta koja se ruši, to je đubrište, otpad, tu su gajbe... To je najljepši i najkomercijalniji objekt da se ljudi uposle, da osiguraju porodici hljeb, umjesto da sjede s onim bijednim kesama voća i povrća što prodaju. Ne vide da propada jedna veličanstvena prošlost. Sramota!

Između krajnosti

Između te dvije krajnosti, između Lane i Počitelja, stoji Bosna i Hercegovina. Ima li naša zemlja budućnost?

- Ne zanemarujući užasnu tragediju kroz koju je prošla Bosna i Hercegovina, ona je i dalje geografski prelijepa zemlja s prelijepim mogućnostima - vode, šume, ljudi, koji su izuzetni. Dugo sve ovo traje, ali duboko vjerujem da ćemo izaći. Možemo, imamo ljude, imamo pameti, imamo snaga...

Taj stvaralački susret koji je podario da imamo religije, narode... Mješanac uvijek i svugdje u prirodi daje najljepše plodove. Zemlja koja nije miješana ona odumire, pogledajte Austriju i slične zemlje... Treba im ta injekcija drugih. Mi smo pretvorili u užas, a mi smo ti miješani... Nevjerovatno.

Možete li raditi?

- Nasreću, drži me energija. Rad je ono što spašava supstancu čovjeka da svoje tijelo koliko-toliko održava da ne padnete u letargiju, gdje nikome niste korisni... Radim veliki projekt za Lućana Benetona (Luciano Benetton) u Italiji. Ustajem u osam svakog jutra, čitav dan provodim u radu. Ta stalna borba s materijom da napravite još bolji rad, to je predivno kome se desi, da do kraja radi, da se posreći da ste na nogama, da ne legnete u krevet.

Nemamo državu koja će se brinuti o mojim djelima

- Imam obavezu da se pobrinem za ono što sam napravio, gdje će ta moja djela, kako će... Nemam grad, državu koja će se o tome brinuti, ja to moram sam. Imam hiljadu djela u Veneciji, stoje... Sreća da imam krasnu djecu koja se brinu o tome, a i ja još mogu - kaže Zec.