Vijest da će Vlatko Stefanovski (65) krajem marta i početkom aprila održati četiri koncerta - u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica 29. marta, dan kasnije u Tuzli, u Bosanskom kulturnom centru, potom 31. marta u Sarajevu, u Bosanskom kulturnom centru, te 1. aprila u Mostaru, u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača i 2. aprila u Gračanici u BKC-u oduševila je poklonike ovog gitarističkog maga, kao i muzičke sladokusce.
Potpisnica ovih redova, kada god radi intervju sa Stefanovskim, fascinirana je skromnošću i jednostavnošću virtuoza koji se nalazi na listi 100 najboljih gitarista na svijetu. Tako i ovog puta.
- Trudim se u ovom prilično surovom svijetu da preživim i da opstanem. A to gdje sam rangiran, nije moja stvar, ne opterećujem se time. Evo, jutros sam (jučer ujutro, op. a.) promijenio žice na jednoj gitari i malo sam svirao.
Tako da me još fasciniraju instrument, sviranje i stvaranje novih pjesama - rekao je Stefanovski u ekskluzivnom intervjuu iz Skoplja za „Avaz“.
Da se vratimo na koncerte u BiH, koji su dva puta prolongirani zbog pandemije koronavirusa…
- Očekujem da će ovog puta biti kako treba. Iskreno se nadam da će koncerti biti fenomenalni. Ovaj put smo svi entuzijasti. Imam trio koji publika mora čuti. Sviram s mladim muzičarima - Ivan Kukić na basu i Jan Stefanovski, moj sin, na bubnjevima. To su mladi ljudi, ali sviraju nevjerovatno kompetentno. Svaki koncert je mali praznik. Oni su sretni što što će prvi put nastupiti u BiH. Svi smo sretni što ćemo doći u BiH i svirati koncerte. Za Sarajevo me veže puno toga - i puno prijatelja i puno koncerata.
Sigurno uživate što svirate sa svojim sinom.
- Kako ne. On je nekako brzo izrastao. Brzo je sazrio u veoma dobrog muzičara. Imamo već 50 koncerata iza sebe.
Kako ste Vi prošli kroz ovo pandemijsko vrijeme?
- Čuvam se, tri puta sam se vakcinisao. A dalje - šta mi Bog da. Svi smo zbunjeni, niko do kraja ne zna šta se dešava. Ali trudim se da preživim.
Osim pandemije, tu je velika kriza koja kulminira u Ukrajini. Pratite li ta dešavanja i vijesti?
- Naravno da sam uznemiren kao i sav svijet. Kad bih se ja pitao, preko noći bih uspostavio mir u cijelom svijetu. Ali to je prilično utopijska ideja. Naučio sam da ne reagiram baš neurotično na stvari koje ne mogu promijeniti.
Pratite li novu muziku koja se stvara?
- Zanima me, naravno, šta rade kolege. Ali mislim da je kriterij prilično nisko pao, prilično je to mediokritetska muzika. Uglavnom je to muzika koja se pokušava dopasti širokim masama. Za mene je to nezanimljiva muzika.
Slažete li se s mišljenjem da je najbolje od muzike u bivšoj Jugoslaviji stvoreno osamdesetih i devedesetih godina?
- Mislim, i sedamdesetih isto tako, te godine i osamdesete su bile značajne. Tada je muzika bila važna, tada je muzika nešto značila. Tad su na naslovnim stranama bili muzičari, a danas više ne.
Kad dođete u Sarajevo, gdje morate otići?
- Nadam se da još radi „Havana“ kod braće Ćeremida iz „Plavog orkestra“. Prekoputa su ćevabdžinice “Željo” 1 i 2. Ćevapi su obavezni, onda begova čorba i obavezno pivce ili kafa kod mojih prijatelja, braće Ćeremida. Ima puno mjesta gdje želim otići.
Prema Vašem mišljenju, koja su tri najznačajnija muzičara iz bivše Jugoslavije? Na mnogim listama ste Vi…
- Po meni, najznačajniji je Goran Bregović. Drugi je Kornelije Kovač, pa potom Arsen Dedić.