Aida Begić, bosanskohercegovačka rediteljica, na održanom Sarajevo Film Festivalu (SFF) predstavila je premijerno film „Balada“ koji se zasniva na motivima „Hasanaginice“ smještenim u moderno vrijeme.
MIRNA I ZADOVOLJNA
Gluma je nešto od čega se ne može odlaziti i samim tim joj se ne može vraćati
Stanišić: Žene su moćna bića. Instagram
Aida Begić, bosanskohercegovačka rediteljica, na održanom Sarajevo Film Festivalu (SFF) predstavila je premijerno film „Balada“ koji se zasniva na motivima „Hasanaginice“ smještenim u moderno vrijeme.
Sudbina žene je u prvom planu, a jednu od uloga utjelovila je i glumica Lana Stanišić, koja je i jedno od najprepoznatljivijih lica Face TV-a.
Kada je prošlo određeno vrijeme od premijere „Balade“, Lana je za „Dnevni avaz“ govorila o utiscima i emocijama s obzirom na to, kako nam je i sama rekla, da je premijera bila prilika da i ona prvi put pogleda finalnu verziju ostvarenja.
- Osjećam mir i zadovoljstvo. Sam proces, iako u jeku pandemije, bio je toliko inspirativan da sam i tada osjećala mir, to su ona životna iskustva kada zbog samog procesa osjećate toliko zahvalnosti, da se ne opterećujete rezultatom, onda nema očekivanja, nestrpljivosti, neizvjesnosti... A tada se dese i najbolji rezultati. Mislim da se maksimalni potencijal dobije upravo u uslovima koji su lišeni stresa, kada je čovjek fokusiran na moment i daje se potpuno, bez razmišljanja o ishodu. Aida je upravo kreirala takav ambijent u kojem svako može da dosegne svoj maksimalni potencijal – rekla nam je Stanišić.
Stanišić: Osjećam mir i zadovoljstvo. Instagram
Kako biste Vi opisali konkretno svoju ulogu Adele?
- Adela je vrlo živopisan lik. Adele su svuda oko nas, žene borci koje se bore kroz još pomalo „muški“ svijet. Žena koja ne želi da bude žrtva, koja pokušava kroz probleme da korača uzdignute glave i pritom pronalazi volju da pomogne i prijateljima, iako je daleko od osobe koja je u situaciji da pomogne. Možemo je osuditi radi izbora, načina života, ali ono što ima univerzalnu vrijednost kod tog lika je borbenost, dostojanstvo u ličnoj „tragediji“. Kada smo na Akademiji scenskih umjetnosti učili izvoditi antičke monologe, profesori su nam govorili da antički heroji treba da suzdržavaju emociju, jer tada publika plače. E, takva je Adela.
S druge strane, film govori i položaju, sudbinama žena. Kakav je on danas?
- Mislim da je nezahvalno izjašnjavati se o univerzalnim momentima, posebno kada su položaji i sudbine u pitanju. Postoje neki momenti koji se mogu generalizovati, ali ipak mislim da su izbori i stavovi ključni za sudbinu i položaj. Mogu reći da postoje otežavajuće okolnosti koje se vežu za ženski položaj, ali ipak je: sloboda - izbor, stav - izbor, sudbina - izbor. Mislim da su žene jako moćna bića i da je izlazak iz uloge žrtve i objekta ključan u preuzimanju odgovornosti za izbore, ishode, ciljeve, a samim tim i sudbinu.
Ovu ulogu nazivaju Vašim velikim povratkom glumi.
- Gluma je nešto od čega se ne može odlaziti i samim tim joj se ne može vraćati. Ona je u meni, i ja sam u njoj. Gluma čovjeka nauči da sve gleda kroz zadatak, akciju i igru. I ja svemu što radim pristupam s tim glumačkim postulatima, čak i životu.
Pokorili ste crveni tepih pojavom u „maloj crnoj haljini“, a o Vama se danima pričalo...
- Nekako mi je impresija o filmu bila tako snažna, da sve te popratne manifeste nisam mnogo doživljavala. Jasno mi je da je i to dio ovog posla, ali sam sretna što su mi bili mnogo značajniji predivni komentari cijenjenih kolega za samu ulogu, od komentara za crveni tepih. Inače sam zagovornik toga da glumac treba da vodi računa o izgledu, da radi na tijelu, ali sam uvijek imala pomalo čudno mišljenje o analiziranju oblačenja. Tako da poštujem one kojima je to posao, a one koji to rade samoprozvano nikad nisam shvatala. Mislim da čovjek treba da radi sve što ga usrećuje, dok druge time ne ugrožava, i da ga u toj varijanti ne treba zanimati šta drugi o tome misle, bilo da je riječ o oblačenju, tetoviranju, frizuri, izborima...
Stanišić: Čovjek treba da radi sve što ga usrećuje. Instagram
Šta je za Vas SFF i Sarajevo u tom periodu? Kažu da možemo imati sličan grad i atmosferu tokom cijele godine, a ne samo 8 dana godišnje, samo ako postoji volja da se radi na tome.
- Film Festival je obilježio predivan dio mog života kada smo kao studenti glume pratili sve što se moglo pratiti i taj prvi osjećaj važnosti što postoji takvo dešavanje u mom gradu je ostao i danas. Mislim da je SFF pokazatelj kako možemo biti svjetski, ali ono što stoji iza toga su ideja, organizacija, istraživanje, praćenje trendova, rad, red i disciplina. To su temelji koji su recept uspjeha i ono što svi možemo naučiti posmatrajući SFF je upravo taj recept.
- Taj fluid koji se napravio tokom glumačkih proba i samog snimanja je zaista jedno od ljepših iskustava. Aidina energija i način rada su prezanimljivi. Ima nenametljivi autoritet koji postiže svojom sigurnošću u ono što radi, a maksimalni potencijal od glumca dobije tako što je potpuno sigurna u svoje izbore i zrači takvim povjerenjem u glumca da to inspiriše i daje krila svakome ko s njom surađuje. Operisana od ega, otvorenog uma, djetinje radoznala... S takvim rediteljem glumac mora biti dobar - rekla je Stanišić.
- Mislim da ne možemo nasilu postati grad koji će biti veseo 365 dana godišnje, jer to ne bi bilo realno. Dok god to nismo, znači da postoji dovoljno problema u našoj svakodnevnici, koji su čak egzistencionalne prirode, tako da će rješavanje svih tih problema učiniti da grad to spontano postane. Mislim da imamo sve vrste potencijala, ali da još moramo raditi na stvarima iznutra - kako svaki pojedinac, tako i sistem, da bi manifest godišnje sreće došao spontano, kao organski ishod – kazala je Stanišić.
NA KIOSCIMA ŠIROM BIH
TRGOVINA NARKOTICIMA