Nakon raspada “Parnog valjka” i “Prljavog kazališta”, bendova koji su obilježili brojne generacije svojim pjesmama, kao hladan tuš stigla je informacija da se razilaze i članovi “Hladnog piva”, i to nakon 35 godina. Frontmen Milan Mile Kekin uplovljava u solo vode, dok ostatak benda ima svoj projekt kojem će se posvetiti.

Različite formacije

Kekin je priznao da su mu emocije pomiješane, a u ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” govorio je opširnije o razlazu, planovima, nekim prošlim vremenima, svojim počecima, kao i politici.

Morate priznati da ste “bacili bombu” saopćenjem o razlazu “Hladnog piva”…

- Da, pa da malo razbijem ovo monotono, dugo ljeto.

Šta je u pitanju, je li to Vaša želja, ili?

- Mi razgovaramo o tome već neko vrijeme u bendu i, nakon što završi ova turneja, koja je tako bogata i rekordna što se tiče broja koncerata u jednoj godini, puno više nego što je trebalo biti, 35 koncerata za 35 godina “Hladnog piva”, odlučili smo da napravimo jednu dužu stanku. Govorim o godinama. Ja već duže vrijeme imam ideju za taj svoj solo album, koji bi trebao sljedeće godine izaći. Dečki imaju projekt sa strane koji oni “tjeraju” i na taj način smo rekli, hajmo, 35 godina je dovoljno i idemo različitim stazama.

Dakle, nešto već planirate?

- Da, već duže vrijeme radim na tome, imam gomilu pjesama u glavi. Dok sviram, dok koncipiram, ja sve vrijeme sastavljam, proizvodim pjesme, i jedva čekam da to izađe sljedeće godine. Meni se tu, mislim, neće nešto puno mijenjati u životu. I ranije sam radio i pisao pjesme za “Hladno pivo”, sad radim za svoj solo projekt, tako da jedino što će se promijeniti je bend. Znam da će to fanovima “Hladnog piva” teško pasti, ali niko nije umro, svi sviramo i dalje, samo u dvije različite formacije.

Nećete izbjegavati piti hladno pivo nakon toga?

- Ne, ja sam vjeran tom napitku. S tim da sam stvarno puno s bendom napravio i da smo imali sjajnu karijeru, bez nekakvih velikih skandala, svađa, tako će i ovaj rastanak proći. I dalje smo si dobri, ništa se tu previše sada nije treslo među nama, sve smo dogovorili i idemo dalje svako svojim putem.

Od A do Ž

- Mi smo bili masu puta na nekim festivalima gdje je neki izvođač, kojeg ja fakat ne poznajem, sakupio gomilu fanova koji od A do Ž pjevaju sve tekstove s njim, a znam da ga nisam vidio na televiziji niti čitao o njemu u novinama.

Nije mi žao

Kada pogledate 35 godina Vaše karijere, šta vidite iza sebe?

- Vidim mnoštvo prijeđenih kilometara, vidim mnoštvo divnih ljudi koje smo upoznali na svirkama. Nije to samo da dođeš negdje i sviraš. Tu upoznaješ ljude, širom bivše nam države. Imam puno prijateljstava koja su plod tih koncerata. Mislim da nemamo za čim žaliti, da nemamo previše pogrešnih poteza. Od te vrste muzike za koju smo uvijek govorili da je to već davno umrlo, kad smo kretali, uspjeli smo napraviti pristojnu karijeru, živjeti od toga, i sad je došao trenutak da nastavimo isto tako, samo na različitim formacijama. Nije mi za puno stvari žao sad kad pogledam unazad. OK, možda smo neku pjesmu mogli drugačije snimiti, možda smo neki koncert mogli drugačije organizirati, ali, sve u svemu, mislim da smo kao pank-rok sastav uspjeli puno toga napraviti.

Na šta ste najponosniji?

- Najponosniji sam na to što smo uvijek stajali iza pjesama koje izvodimo na bini, u smislu da nismo nikad, ni u jednom trenutku, bili na bini zato što moramo, nego smo uvijek bili maksimalno angažirani na tome što radimo i dijelili nekakvu sreću s publikom. Nikad nismo bili samo zbog love, nismo nikad došli u situaciju, kao, jadni mi, moramo to odsvirati jer smo plaćeni, nego smo uvijek uspjeli spojiti užitak s poslom. Nije mi nikad trebalo dvije litre alkohola da se popnem na binu da izvedem što trebam. Mislim da čovjek na to treba pripaziti, da pjesme koje izvodi pašu uz njegovu trenutnu dob. Mi smo radili nove pjesme, nove albume, koje su prihvaćali novi fanovi. Mi smo bend koji je izdao jedan album koji je onda vrtio do bjesomučnosti. Najponosniji sam, dakle, na to što to nikad nisam morao, nego sam to htio raditi.

Da, to važi za svaki posao…

- Smatram da smo baš s te strane bili privilegirani, radim posao koji volim.

Bend je nastao za vrijeme Jugoslavije. Kako danas gledate na mlađe generacije? Čini se da je teže probiti se na muzičkoj sceni…

- To nisam siguran. Mislim da mi, stariji, koji smo počeli raditi još u doba klasične diskografske industrije i nekakvih hit-emisija na kojima si se morao pojaviti, sutradan bi te znala cijela država, da možda nismo najupućeniji, da tako kažem, u način na koji danas funkcionira šoubiz. Tu postoji jedna cijela scena koja koristi društvene mreže, kanale poput YouTubea, Facebooka i tako dalje, da sama sebi bude izdavač i vrlo uspješno to rade. A mi smo već tu malo prematori da to dobro upratimo, ali vidimo da se može i bez tog nekog klasičnog diskografa doći do puno publike. Tako da nisam siguran da je to puno teže. Mislim da i dalje, ako imaš dobru pjesmu, možeš bez izdavača doći do svoje publike.

Dati doprinos

Neko vrijeme ste bili zagovornik određene politike u Zagrebu, čak se pisalo da ste i Vi angažirani. Kako je danas u Zagrebu, nakon izbora?

- U Zagrebu se, srećom, puno toga promijenilo. Jer dvadeset godina je bila na vlasti, sada to mogu otvoreno reći, kriminalna klika, s bivšim gradonačelnikom na čelu, koja je učinila puno štete gradu. Srećom, sad imamo mlade. Imamo mladog gradonačelnika koji mi vraća nadu da će grad Zagreb jednog dana biti lijepa europska metropola. Uhvatiti se sad ukoštac s velikim problemima onako predivno i naravno da sam ponosan na to što sam dao možda svoj doprinos u tome da ljudi konačno izaberu nekakvog suvislog čovjeka koji radi za opće dobro.

Drugačije je kada poznate ličnosti govore u javnosti. Koliko je važno da ne okrećemo glavu na drugu stranu, posebno Vi i ljudi poput Vas, čija riječ ima snagu?

- S javnim djelovanjem imaš neku odgovornost prema društvu u kojem funkcioniraš. U krajnjoj liniji, prema budućim generacijama, da ne kažem sad, prema svojoj djeci. Ako vidiš da stvarno zločesti dječaci pobjeđuju, moraš stati na stranu poštenih i dići svoj glas i reći “ej, dajte, gledajte što vam rade, osvijestite se”. Imamo sistem, nije najbolji na svijetu, ali zasad nemamo boljeg od demokratskoga i onda, hajmo ga iskoristiti barem svake četiri godine i zaokružiti ljude koji su se dokazali kao pošteni.

Nažalost, nije samo Zagreb, tu su i drugi gradovi… I nas u BiH čekaju ti izbori u oktobru i mnogi se nadaju da će se promijeniti nešto…

- U Zagrebu je konačno pobijedila jedna opcija koja nije nacionalistička, koja je građanska, koja je otvorena i mislim da nas ta opcija jedino može spasiti od nekakvih diktatura. Ja sam apsolutno ponosan na to što sam svojim malim doprinosom uspio popraviti situaciju.

Jedva izbjegli potop

Mnoštvo još koncerata očekuje “Hladno pivo”, a u Sarajevo nam dolazite 21. oktobra. Radujete li se tome?

- Posljednji put smo u Sarajevu svirali na mostu, pred razjarenom publikom u ponoć… Jedva smo izbjegli potop na mostu. Bilo je sjajno. Tako da, i sad s ovom viješću, vjerujem da će biti žestoko, ali i emotivno. Duže vrijeme nas neće biti u Sarajevu niti u “Slogi”, koja mi je jedan od dražih klubova na području bivše Jugoslavije u kojima sam svirao, tako da, evo, pozivam sve one koji žele još jednom čuti “Hladno pivo” da nam se pridruže na koncertu.

Dići glas

- U Zagrebu je bilo kristalno jasno – da li ćemo odabrati najgoru, crnu kliku ili poštene, mlade, sposobne ljude. I drago mi je da sam, eto, pomogao, kad su situacije tako jasne, nemaš ti šta tu puno balansirati, trebaš dići glas i reći, “ljudi, hajmo se iščupati iz ovoga” - istakao je Kekin.