Ajka Kolaković doživjela je najtežu stvar koju može zamisliti jedan roditelj. Izgubila je dijete. Drugog oktobra navršit će se pet godina od smrti pjevačice Donne Ares, a njena majka u ispovijesti za „Avaz“ govori kako je iza nje težak, pretežak put, ali da se zbog svoje kćerke vraća u život.

Usponi i padovi

- Da, 2. oktobra. Peta tužna godišnjica, ali sam došla u neku emotivnu ravnotežu. Normalno, živjet ću s bolom cijeli život, ali sad želim da budem još bolja u svakom pogledu baš zbog svoje Donči, a imam i moju mlađu kćerku Almu i njenoga Dinu, moga unuka. Bilo bi egoistično od mene da svoju ljubav i njima ne pružam, koliko god bilo teško – kaže Kolaković za „Avaz“.

Ova hrabra žena uspjela se vratiti u život nakon nenadoknadivog gubitka.

- To je bio ne težak, nego pretežak put s usponima i padovima emotivnim... Mada mene neko ko gleda, a ne zna šta se desilo, misli ona je najbolja na svijetu. A opet nekoga sretnem od njenih prijatelja i plačem cijeli dan. Mada mi imamo nešto spartansko dostojanstveno u sebi i baš po pitanju osjećaja otvorimo se samo bliskim osobama. Takva je bila moja Donči, a ja sam ponosna što sam je imala – govori nam Ajka.

 Sada ste odlučili ispuniti želju svoje kćerke staru 12 godina.

- Moja kćerka je imala želju da ja snimim album sevdalinki, normalno korak po korak. Rekla je: „Znam, mama, kako si pjevala i koliko si to voljela dok se nisi udala i sve to ostavila da se posvetiš porodici. Radni vijek sam provela kao nastavnik klavira u Umjetničkoj školi u Bihaću. Pored posla tad sam se posvetila pisanju muzike i teksta za dječije pjesmice, koje se sad nalaze u udžbenicima Muzičke kulture od 1. do 9. razreda, pisala sam i pjesmice za dječije festivale, gdje su mnoge i pobjeđivale tako da sam pored posla na drugi način izražavala svoju kreativnost. Sad je gotova pjesma „Ah, što ćemo ljubav kriti“, jedna od najljepših i najtežih ženskih sevdalinki.

I te 2010. počele smo se dogovarati šta, kako, koje pjesme... I onda sam 2011. dobila unuka Dinu i normalno kao majka i nana sam mu se posvetila.

I opet krenuo dogovor i prije osam godina kad smo mogle sve fino uklopiti, desilo se to što se desilo i projekt je opet otišao u ladicu. Tako da je taj projekt u ladici bio 12 godina. Došla je korona i sad kad se sve smirilo, dobila sam neku snagu i volju da želju svoje Donči realizujem, a i to je moja želja – otkriva nam Kolaković.

Velika inspiracija

Snimanje pjesme za Ajku je bilo veoma emotivno.

- Inspiraciju za snagu našla sam i u njoj, ali i u malim ljudima koji su imali slične sudbine i još se bore a moraju dalje, a i u slavnim ličnostima kao što je Džo Bajden (Joe Biden), koji mi je također velika inspiracija i koji je također tužne stvari proživio u životu. On je prije šest godina bio u utrci za predsjednika SAD s Donaldom Trampom (Trump) i sin mu je također preminuo od karcinoma u 50. godini. I prekinuo je kampanju da bi se na sljedeće izbore vratio još jači i bolji i postao predsjednik.

Jedan dan života

- Moja Azra Kolaković ili Donči, kako sam joj tepala, sa 15 godina je počela svirati u grupi „Camino Verde“, čiji je frontmen bio Ado Iftić. Sa 20 godina počela je samostalnu respektabilnu karijeru na Balkanu i bila je posebna pojava. Njena karijera je samo njena i ja se tu ne petljam, to je njeno.

E, sad zatvaram taj krug baš s njenom grupom s kojom je počela i Adom Iftićem i njegovom produkcijom „Heart Musik“. Radit ću album sevdalinki korak po korak.

Idući mjesec ide jedna brža „Oj, Safete Sajo, Sarajlijo“ a onda iza Nove godine nastavak. Mislim da bi moja Donči bila ponosna na ovo što radim kao sto sam ja bila ponosna na nju.

Sad neke stvari radim s ljubavlju. Do skora sam bila kao zatvorena šaka koja se sad otvorila i spremna za nove izazove baš zbog nje, a i mene. Donna je uvijek govorila treba raditi na sebi, a ne sjediti i plakati makar imao jedan dan života – govori nam Ajka.