Influenserica Jasmina Skender iza sebe je ostavila izazovan životni period u kojem je pobijedila depresiju i anksioznost, a za „Avaz“ je govorila o mentalnom zdravlju, životu u tabloidima, odnosu s bivšim partnerom i ocem svog djeteta Andrejom Atijasem, izazovima u majčinstvu, te ženskom poduzetništvu kao novoj sferi svog interesiranja.

Faza života

Za početak, kako ste, iza Vas je vrlo izazovan period od nekoliko godina?

- Sada sam vrlo dobro. Napokon osjećam da je ta faza mog života završila i da za mene kreće neki novi i ljepši period. Zajedno s još dvije fantastične žene, pokrećem novi brend koji posvećen borbenim i samostalnim ženama koje znaju da slave i njeguju sebe, uskoro krećem i sa snimanjem prve epizode mog podcasta i trenutno uživam u ovom cijelom kreativnom procesu.

Imali ste problem s anksioznošću i depresijom, šta je u Vašem slučaju bio okidač?

- Ono što je bio glavni okidač je strah da ću izgubiti svog oca. U tom periodu on je bio podvrgnut ozbiljnoj i rizičnoj operaciji na srcu i, kada smo čuli prognoze i moguće ishode, tad je situacija s mojom anksioznošću krenula nizbrdo. Doživljavala sam teške panične napade skoro pa svakodnevno i, na moju veliku žalost, pomoć nisam potražila odmah, jer sam mislila da je to normalno u situaciji u kojoj smo se kao porodica našli. Tada su mi dijagnosticirani reaktivna depresija i anksiozni poremećaj.

Koliko je važno pričati javno o mentalnom zdravlju?

- Tema mentalnog zdravlja je od suštinske važnosti, pogotovo u ovom postpandemijskom periodu. Živjeli smo svaki dan, pune dvije godine, u realnom strahu od smrti, neki su gubili članove porodice, voljene, prijatelje, porodični biznisi su propadali, dvije godine u kontinuitetu nismo čuli lijepu vijest. Sve to je moralo ostaviti posljedice, manje ili veće, na mentalno zdravlje svakog pojedinca.

Šta Vama daje snagu, kako se dižete iz sivih dana i misli?

- Ljubav prema sinu i porodici je moj najveći pokretač. Kada sam ja psihički loše, zaista nemam puno da im dam, a oni zaslužuju najbolje od mene. To je usput i moj način iskazivanja ljubavi. Da zbog nekoga ustajem i kad padnem i da nikada ne odustanem. S druge strane, ja sam samohrana majka i zaista sam potrebna svom sinu. Nekad nemam mogućnost ni da zastanem i predahnem jer niko neće uskočiti da me zamijeni. Tako da su sivi dani i loše misli sastavni dio života i nisu razlog da se predam.

Napisana laž

Jedno vrijeme “živjeli” ste u tabloidima, kako ste to podnijeli?

- U svijetu tabloida nisam završila svojom voljom i na početku sam se grčevito borila protiv laži svog bivšeg partnera. Dugo mi je trebalo da shvatim kako taj svijet funkcionira i, čim sam postala svjesna da nijedna napisana laž, a ni istina mene ne definira i da me definiraju samo moji postupci i djela, ja sam prestala da se opterećujem time šta se piše. Čim sam prestala da reagiram na provokacije, prestala su i pisanja, što me raduje.

U kakvim ste danas odnosima s ocem svog djeteta?

- Ovo što ću sad reći možda će zvučati malo kontradiktorno. S jedne strane, taj odnos je nepovratno uništen, što je i razumljivo s obzirom na to šta se sve dešavalo godinama unazad. S druge strane, sve sam to ostavila daleko iza sebe i s moje strane je potpuno oprošteno iz razloga što sam željela da olakšam sebi. Taj most je srušen, ali sam oprostila. Ne zamjeram više ništa što je mene povrijedilo. Ono što je meni lično nerazumljivo jeste da roditelj nema nikakav odnos s djetetom iako postoji presuda s jasno definiranim roditeljskim obavezama. Ali to nije moje da oprostim, nego taj oprost treba doći od mog sina kad za to dođe vrijeme. Ja se samo nadam da sam mu postavila dobar primjer kako oprostiti i nastaviti dalje sa svojim životom bez gorčine i kajanja. Ne bih željela da živi s takvim teretom.

Da li je on kao otac izrazio želju da vidi sina?

- Kao otac definitivno ne. Pojavio se prije nekoliko godina u njegovom životu na sat, da bi dobio sliku za novine, iskoristio ga da nekoga učini ljubomornim, ispunio neki svoj cilj i opet nestao. A to pravi očevi ne rade. Tako da u njegovom životu on se nikad nije pojavio kao otac. Teško mi je bilo gledati sina tad kako pati i učinila sam sve što je bilo u mojoj moći da taj ožiljak na njegovoj duši što prije zacijeli. Neću dozvoliti da ga iko više tako povrijedi i iskoristi.

Ne žalim se

Koliko je teško biti majka koja sama odgaja i podiže dijete?

- Ja se na to ne žalim nikad. Kad hoću da izgovorim “teško” mi je biti majka, ta riječ mi neće “preko jezika”. Mogu reći da je izazovno kao penjanje uz liticu, ali zato svako malo te taj izazov nagradi nečim lijepim. Penjača nagradi nevjerovatnim pogledom s visine, samohranu majku nagradi neopisivom toplinom koju osjeća kad god svoje dijete gleda kako bezbrižno spava poslije teškog dana. Izazovno je, ali u isto vrijeme nagrađujuće. Znam da svaka majka voli svoje dijete neizmjerno, ali kad imate u životu samo jedno drugo, taj odnos je nešto posebno.

Veliki ste borac za pravdu, naročito za prava žena, otkad to traje?

- Iskustvo koje sam prošla me naučilo da sistem nije efikasan, često ne štiti ženu, a ni djecu i, ukoliko žena nema porodicu, prijatelje ili zajednicu koja je spremna da joj pomogne, ostaje nezaštićena. U medijima čitamo o rijalitijima, strankama, koalicijama, tajkunima, šta su i koliko pokrali, a glas obične, nezaštićene žene se ne čuje. Upravo zbog iskustva kroz koje sam prošla ja ne mogu ostati nijema na vapaj tih majki i njihove djece. Želim i radim na tome da se nešto promijeni.

Popularnost kao privilegija

- Popularnost je ogromna privilegija, ali i obaveza. Dužan si biti glas ljudi koji su ti tu privilegiju omogućili. Moja životna misija je da nijedna trudnica, majka i žena ne proživi ono što sam ja i, dok sam živa, borit ću se da se zakoni ove države poboljšaju i budu u službi onih najranjivijih. Tako sam i došla na ideju da osnujem udruženje s ciljem podrške, emancipacije i osnaživanja žena u našem društvu - rekla je Skender.

Ništa nam nije obećano

- Najčešće se opuštam u šetnji po prirodi sa svojim psima dok slušam omiljene podcaste o temi ličnog rasta i razvoja. Kroz prethodna iskustva sam shvatila da nam ništa nije obećano, čak ni novo jutro, zato pokušavam što češće biti prisutna u trenutku i sve svoje slobodno vrijeme posvećujem porodici i sinu - dodala je Skender.