Olivera Katarina bila je jedna od najslavnijih glumica i pjevačica bivše Jugoslavije. Nastupala je širom svijeta, a muškarci su se doslovno tukli zbog nje, a na njenu ljepotu i talent nije ostao ravnodušan ni sam Josip Broz Tito.

Karijeru počela u pozorištu

Rođena je u martu 1940. u Beogradu kao Olivera Petrović, a kasnije je postala poznata pod imenima Olivera Katarina i Olivera Vučo. Završila je Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju te je karijeru započela glumeći u pozorištu. Gledatelji su je mogli gledati u predstavi Koštana, a zatim se prebacila na filmsko platno.

Neki od filmova u kojima je glumila su San, Polenov prah, Derviš i smrt i Skupljači perja, a Drama Saše Petrovića donijela joj je i prvu nagradu u Kanesu, kada ju je cijeli svijet primjetio zbog njezine ljepote. Muškarci su se navodno tukli zbog Olivere, a u svojoj je autobiografiji opisala i kako se susretala s Josipom Brozom Titom. Tvrdila je da je Jovanka bila ljubomorna na nju i da su je Titovi ljudi otrovali.

- Dok sam živjela tamo bila sam jako upadljiva zbog svoje ljepote i držanja, a to je bilo vrlo opasno. Ljudi su stalno nasrtali na mene. Ozbiljno mi se udvarao jedan riđokosi monarh čije ime ne mogu otkriti jer je i danas kralj jedne države, ali odbila sam ga jer sam bila zaljubljena u Milana Galeta Muškatirovića, svoju prvu veliku ljubav, čuvenog vaterpolo golmana -ispričala je o svom životu u Parizu.

Upoznala Tita

Kad je prekinula s Muškatirovićem, udala se za redatelja Vuka Vuča i u braku su bili dvije godine. Poslije njega je 7 godina bila u vezi s Ratkom Draževićem, a zatim je ušla u drugi brak s potpredsjednikom Skupštine Beograda Miladinom Šakićem s kojim je dobila sina Maneta.

- Upoznala sam Tita, prvi put kad sam snimala Nišku banju. Odjednom sam čula da je Tito u studiju, a on je sjeo za kameru i gledao me. Otpustio je kamermana da bi me sam snimio. Drugi put je bilo kad sam sa suprugom Miladinom Šakićem čekala Novu godinu. Prišao nam je Milan Vukos i rekao da Tito želi da mu pjevam. Tu se nije moglo reći „ne“ - prisjetila se.

- Uvijek je lijepo reagirao kad bih pjevala i svidjela sam mu se kao pojava. Jednom kad sam se pojavila, Jovanka ga je gurnula i rekla: „Evo ti je“. To sam čula. Možda je bila ljubomorna, on se doimao kao ženskaroš. Bio je pravi muškarac, to sigurno - dodala je.

Dogodio se i njihov treći susret, ali taj nije baš dobro prošao.

- To maltretiranje koje sam tamo doživjela nije bilo ni za film. Pozvali su me da mu pjevam na Tari i to bih odbila da nisam bila udana, ali ovako nisam mužu htjela praviti probleme. Tamo je počelo neviđeno šikaniranje. Nema ko me nije preslušavao, razne službe: hrvatska, savezni SUP, republička, vojna i svako vuče na svoju stranu. Rekli su mi da mu moram pjevati kad krene u šetnju.

Živi u siromaštvu

Od ranog sam jutra vježbala s trubačima dok nisam promukla. Odjednom Tito dolazi, a nema orkestra. U onoj gužvi prilaze mi ljudi u civilu i kažu da odem iza. Tu nije bilo govora o ljubaznosti, bili su jako bezobrazni. A onda mi prilaze ovi otraga i deru se na mene da izađem i pjevam pred Tita, ali prošlo je to nekako - napisala je.

Otkrila je i da ju je neko od Titovih ljudi otrovao.

- Otrovana sam tamo. Dali su mi nešto od čega sam dobila rane u ustima. Grlo, usta, sve je to bilo u ranama. Hranili su me kap po kap. Ne znam ko me je tačno otrovao - ispričala je.

Prije nekoliko godina Olivera je priznala da je jedna od najusamljenijih žena u Srbiji i da nije bila ni s kim više od 20 godina. Još 2017. srbijanski su mediji pisali da živi u siromaštvu i neimaštini. Navodno je živjela u unajmljenom stanu u Beogradu i rasprodala namještaj da bi mogla podmiriti račune. Nacionalnu mirovinu nije uspjela dobiti, svaki put su je odbili.

- Samujem u četiri zida, zaboravljena od većine prijatelja i kolega. Sačuvala sam dostojanstvo, pak, i nisam depresivna. Neću nikoga moliti - kazala je tada.