Omiljeni glumac i sarajevska legenda Nermin Tulić (72) ovih dana tuguje zbog odlaska Abdulaha Sidrana. Bili su prijatelji više od 50 godina.
Kaže nam, kada je saznao za Sidranovu smrt, „otkotrljala se jedna suza“. Govori nam kako izbjegava govoriti u ovim teškim trenucima, ali je ipak dao intervju za „Dnevni avaz“.
Pola stoljeća
Nije jednostavan rastanak od prijatelja nakon toliko godina...
- Puno vremena sam proveo s njim, pogotovu prije rata, u ondašnjem „Klubu književnika“. Tako da sam s Avdom prošao baš svega i svačega. Onog trenutka kad sam dobio informaciju da je Avdo umro, odvrtio sam film od pola stoljeća, koliko sam ga znao. Bilo je tu bezbroj susreta, anegdota, govorenja njegove poezije… Mislim da sam njegovu pjesmu „Bašeskija“ izgovorio, bit ću neskroman, ono što narod kaže, hiljadu puta.
Ljudi nam odlaze, stari umiru, mladi napuštaju zemlju. Bosna nam je sve praznija. Šta Vi kažete na to?
- U posljednjih godinu, negdje od januara prošle godine, Bosna je izgubila nekoliko velikih ljudi. Govorim o književnicima. Otišao je Ivan Kordić, pa je otišao Dževad Karahasan, pa Marko Vešović i, evo, Avdo.
Veliki ljudi
To je gotovo nemoguće nadomjestiti…
- Velika četvorica ljudi, velikih književnika... To bi i za veliku Francusku, Njemačku i veće zemlje bio ogroman gubitak, a kamoli za ovako malu zemlju kao što je Bosna.
A što se tiče odlazaka – odlaze ljudi i normalno da odlaze. Potpuno razumijem ljude koji odlaze da žive negdje vani. Vjerujte da bih i ja sad, da mogu i da me neko hoće, otišao iz ove zemlje. Jer znam kolika mi je penzija, jer znam kakve su plaće, penzije... Čak ljudi koji imaju pristojna primanja odlaze iz ove zemlje, jer je svima na vrh glave više i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka. I svakodnevnih priča o ugroženosti jednih, drugih, trećih... Prebrojavanja krvnih zrnaca. A stariji ljudi biološki odlaze. E, sad, ja ne volim reći na bolji svijet, jer niko se nije vratio da bi rekao da je bolji svijet. Kako mi znamo da je to bolji svijet?
Možda nije.
Iako ste u penziji, poželite li se vratiti svom glumačkom zanatu?
- Naravno. Imam razgovora, ali ne želim ništa unaprijed govoriti. Ono što se kaže, da se ne urekne.
Sve je krenulo nabolje kad je SDA otišla s vlasti
“Hoće li u ovom gradu sunce ikad zasjati kako treba“, legendarna je replika pisana Sidranovom rukom. A ja Vas pita, hoće li nam ikada svanuti?
- Svanut će. Sunce mora izaći, zasjati jednom. Ali je sve do ljudi. Ovih dana svi su sretni zbog ovog svega pozitivnog što se dešava u vezi s Bosnom i Evropom. Ali tu su ljudi zaslužni. Kad je došla promjena, onda je sve krenulo. Kako je SDA otišla s vlasti, nekako je sve krenulo nabolje i postali smo optimisti. A do tada je strašan pesimizam bio zavladao među ljudima. Sad se može na licima ljudi vidjeti i osmijeh. A bili su... Ono kad se kreće čovjek ulicom, gleda lica i svako je bio duboko u sebi zamišljen…
EGIDA
TEŠKO
je živjeti u ovakvoj zemlji s niskim plaćama.
