Uraditi intervju s Davorom Gopcem (54), frontmenom popularne grupe „Psihomodo pop“, a da se barem pet puta u pet minuta ne nasmijete, nemoguća je misija. Uvijek originalan, drugačiji i svoj, Gobac nas je i ovaj put šarmirao.

Iako je bio mnogo angažiran oko svoje izložbe „Volim crtane filmove“, koja je nedavno postavljena u galeriji „Vasko Lipovac“ u Splitu, Gobac je u velikom intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio o Tigranu Kaleboti, bubnjaru koji je u decembru 2017. umro od srčanog udara, a čija je smrt kolege u bendu ostavila bez teksta.

Na turneji

Također, 2018. je za članove „Psihomodo popa“ slavljenička godina, jer obilježavaju 35 godina karijere i 30 godina od objavljivanja albuma „Godina zmaja“.

- Trenutno smo na turneji, svaki vikend imamo po nekoliko koncerata. U septembru planiramo objaviti novi singl. Osim toga, imamo još dva singla spremna i pet demo pjesama koje su napravljene s pokojnim bubnjarom Tigranom Kalebotom. Sad ćemo to ponovo snimiti s novim bubnjarom Tinom Ostrešom, koji je s nama umjesto Tigrana - kazao je Gobac.

Kako se danas nosite sa smrću kolege iz benda?

- To je zaista bio šok. Taj čovjek je s nama svirao 35 godina. Imali smo osjećaj kao da nam je neko desnu ruku odrezao. Novi bubnjar Tino je deset godina mlađi od mene, moj prijatelj iz komšiluka, dečko koji je svirao s bendom „Pips, Chips & Videoclips“. Odličan je bubnjar i umjetnik i vjerujem da je Tigran „zadovoljan“ zamjenom. Najčudnije je to da je Tino, još dok je bio u osnovnoj školi, kada je ispunjavao spomenar, napisao da se zove Tigran i nacrtao je Tigrana s bubnjevima. To je malo jezivo, ali zaista je tako. Eto, život je baš čudan i nepredvidiv.

Znači li to da vjerujete u sudbinu?

- Svi mi imamo svoje sudbinu, to je istina, ali isto tako, mislim da je ipak čovjek gospodar svoje sudbine. Iako se mnogi izvlače pod izgovorom sudbine, ljudi su zaslužni za dosta toga.

Da pređemo na malo veselije teme. Ova 2018. je slavljenička godina za „Psihomodo pop“. Obilježavate 35 godina karijere i 30 godina od objavljenog albuma „Godina zmaja“, kako gledate na to?

- Meni je isto kao i prije 30 godina. Sviramo i radimo pjesme, to je naš posao, iako u jednom trenutku vrijeme počne raditi za tebe. Sad već puno širi krug ljudi koji ne slušaju rokenrol čuje za nas i dođe nam na koncert. To nam je najveće zadovoljstvo.

Prva uloga

Koliko je bilo teško svirati tada, za vrijeme vaših početaka, i danas i održati se na sceni svih ovih godina?

- Mi smo stalno svirali, nikad nismo prestali i muzika je naš život. Ne bih ništa drugo ni htio raditi. Mogao sam biti i glumac i slikar, ali uvijek sam govorio da je moje zanimanje „j...vjetar“, a dijagnoza ''pjevač''.

Talentirani ste i za muziku i za glumu i za slikanje. No, šta Vam više odgovara?

- Istina, imam tu glumačku crtu, a crtao sam cijeli život, otkad znam za sebe. Kad sam bio tinejdžer, počeo sam raditi slike, a malo kasnije i platno. S druge strane, prva uloga mi je bila u osamdesetima, sve one školske emisije u kojima sam glumio. Međutim, nikad u životu nisam išao ni na jedan kurs glume, a kamoli da sam išao na akademiju. Naučiš tekst i pričaš, meni je to uvijek bilo dosta jednostavno.

Zaustavljaju li Vas na ulici i danas?

- Da. Sad me već zaustavljaju i gospođe od 70 godina, ali i klinci od 15. Ma, to je uvijek lijepo.

Praznikom i nedjeljom ne treniram

Čime se bavite kad ništa ne radite, šta volite raditi za svoj gušt?

- Kad ništa ne radim, onda spavam popodne, što prije nisam radio. Prilegnem popodne dva sata, to mi je najdraža aktivnost. Osim toga, vježbam svaki radni dan u teretani, po sat, praznikom i nedjeljom ne treniram.

Navečer volim maštati

- Moja izložba u Splitu bila je retrospektiva. Najmlađa izložena slika bila je iz 2010. godine, a najstarija iz 1987. Ljudi me stalno zovu da izlažem. U galeriji „Vasko Lipovac“ u Splitu je bilo odlično, jedan mladi bend je svirao pjesme „Psihomodo popa“ i atmosfera je bila sjajna. To što ja crtam, nazvao sam novi pop. Međutim, moram priznati da nakon 2010. nisam dugo crtao, jer za to treba vremena. Kad sam slikao, radio sam najviše po noći, kad svi spavaju, jer tada imam najviše inspiracije, tada mogu maštati.