Brunu Langera, strastvenog rokera i frontmena grupe „Atomsko sklonište“, telefonskim pozivom zatekli smo na nastupu. Svirao je, kaže nam, rok širom regiona i uživao u tome. Za „Dnevni avaz“ govorio je o tome koliko voli Sarajevo, komentirao muziku koja se danas servira mladima te priznao da je veoma ponosan na evergrin „Treba imat dušu“. 

Ugodan intervju ipak smo počeli pitanjem o aktuelnim nastupima...

Najveća nagrada

- Ovog ljeta imali smo velik broj nastupa, među kojima bih istaknuo otvaranje urbanog kulturnog programa u Splitu, u Đardinu, na ulazu u Dioklecijanovu palaču. To je bilo predivno. Osim toga, imali smo i sjajne nastupe u Dubrovniku, Konavlima, Nikšiću... – kazao nam je Langer.

Hoće li "Atomsko sklonište" uskoro zasvirati u Sarajevu?

- Sve to ovisi o dogovoru s organizatorima. No, uvijek sam volio i voljet ću svirati u Sarajevu, kolijevci roka.

Kako punite baterije i energiju potrebnu za binu?

- Slušajući muziku i intervjue velikana roka. Nažalost, mnogi od njih već su nas napustili.

Da se možete vratiti na svoje muzičke početke, biste li nešto promijenili?

- Apsolutno ništa. Zadovoljan sam i ispunjen svime što se dešavalo u mojoj dugogodišnjoj karijeri, koja je započela 2. maja 1965. godine prvim javnim nastupom u Domu mladih u gradiću Vodnjanu kraj Pule. Tada sam i ja bio mlad, imao sam šesnaest godina.

Vjerujete li da možete nadmašiti svoj veliki hit "Treba imat dušu"?

- Ni slučajno, jer ta pjesma, koja je nastala 1982. godine, postala je evergrin. Opstaje već trideset šest godina, danas i nove pjesme lako padaju u zaborav. Ta dugotrajnost pjesme najveća je nagrada meni kao autoru za sav moj dugogodišnji rad u rokenrolu.

 Mlade snage

Kako komentirate današnje stanje na estradi i muziku koja se mladima servira?

- Ovo je dobro rečeno: Što im se servira? Servira im se sve osim roka. To je tragedija za mlade bendove, jer bez mladih snaga neće biti ni roka na ovim prostorima. Nema dovoljno prostora za rok u današnjim medijima, a to meni kao rokeru vrlo teško pada.

Šta Vas to uglavnom može naživcirati. Dopuštate li sebi negativne stvari?

- Kažu da kad ljudi dođu u treću dob, sve ih živcira, kod mene je to suprotno. Puno toga živciralo me kad sam bio mlad. Iako, nije mi se ugasio mladalački bunt, samo nema više živciranja. Trudim se živjeti opušteno bez ikakvih negativnih misli i primisli.

 Pozitivne misli mijenjaju svijet 

Vjerujete li da pozitivnim mislima možemo promijeniti život?

- Vjerujem. Ovaj planet bio bi mnogo sretnije mjesto za življenje kada bi se toga pridržavao svaki njegov stanovnik. Ne bi bilo ratova, ne bi bilo pljačke i korupcije takozvanih malih ljudi, koji su ustvari giganti, jer izdržavaju svakodnevni teror nad sobom.