Ugodno s korisnim

Rođendan joj je bio 3. februara.

- Bila sam pet dana u Sarajevu. Vratila sam se zbog sina Vuka, kojem je rođendan 5. februara. Njega sam rodila sebi kao rođendanski poklon. Inače bih ostala duže. Lijepo mi je u Sarajevu. Meni je Sarajevo druga kuća. Volim doći, vrlo često i dolazim, čak i kada nemam nekih obaveza. Ali ovaj put, spojila sam ugodno s korisnim. Bila sam gošća u emisiji „Konačno petak“ kod Maje Miralem – priznaje pjevačica.

Za pandemiju koronavirusa kaže da je „plandemija“ i misli da je ovo sve režirano.

- Uglavnom radim na sebi. Družim se s dječacima. Izdala sam i pjesmu, ne samo jednu nego dvije. Bila sam dio projekta „Zvijezde pjevaju zvijezde“, koji radi Radio S, a odnedavno se sluša i u BiH. Obradila sam najljepšu baladu svih vremena, , „Što to bješe ljubav“ Olivera Dragojevića. Za rođendan sam izdala novu pjesmu, koja se zove „Slepa ljubav“, a promovirala sam je u Sarajevu. Moram sačuvati zdrav razum, bavim se svojim poslom – ističe Dapčević.

Za sebe kaže da posljednjih 20 godina nije stala. Živjela je u avionu, automobilu i koferu.

- Ma i više od 20 godina. Tako da mi je plandemija ili pandemija dobro došla. U početku je bilo čišćenje nekih fijoka, što mentalnih, što ovih stvarnih. Pročitala sam neke knjige za koje nisam imala vremena. Recimo, vratila sam se Ivi Andriću, pročitala sam „Na Drini ćuprija“, koju sam čitala u srednjoj školi, a sada, iz ove perspektive, sve je potpuno drugačije. Zatim Džordža Orvela „1984“, koju je napisao 1945. godine. Tako da sam uradila mnoge stvari za koje nisam imala baš pretjerano vremena. Poznata sam i kao veliki filmofil i seriofil, tako da sam sve pogledala što je bilo da se pogleda. Vratila sam se i instrumentu u većoj mjeri nego prije. Bilo je dosta lijepih stvari – smatra Dapčević.

Okopavala krompir

Kriza je nju i njene kolege veoma pogodila, ali opet naglašava da je najvažniji zdrav razum.

-To više i ptice na grani znaju koliko mi muzičari ne postojimo. Oglašavala sam se na Instagramu kada su Ninu Badrić napali što ne bi okopavala krompir, pa sam našla fotografiju od prije 12 godina, gdje sam ja okopavala krompir u bakinoj bašti. To nije posao koga se treba stidjeti. Nijednog posla se ne treba stidjeti. Na postu sam upitala kako bi bilo da živite bez muzike, bez umjetnosti, bi li to ličilo na život. Bio bi izuzetno glup život, ako to ne postoji, ali ispostavilo se da mi ne postojimo, da se niko ne brine o nama. Ljudi žive u zabludi, misle da mi imamo drvo ispred zgrade s koga beremo pare, da zarađujemo nenormalne cifre, što je apsurd. Predrasude će nas sahraniti. Nedostaje nam scena u velikoj mjeri, interakcija s publikom, razmjena energije, to je ono što nam mnogo nedostaje – ističe umjetnica.

Moja godina

Što se tiče planova za budućnost, kaže da će sačekati da vidi šta će vrijeme donijeti.

-Nikad se ne zna u ovom poslu. Ako se nešto lijepo desi, to valja i objaviti. Ovo je moja godina. Ušli smo u eru vodolije, tako da sve ukazuje na to da će sve biti dobro – kaže Dapčević.