Amira Medunjanin jedna je od naših najmoćnijih i svjetski priznatih muzičkih interpretatorica sevdaha. Da s razlogom puni koncertne dvorane širom svijeta i posjetioce tjera na naklon i poštovanje, dokazuje već 18 godina, koliko traje njena muzička karijera.

18 godina

Za nju je sevdah kaže sloboda, začinila ga je na svoj način rokom, folkom i džezom, a s njim je proputovala veliki dio svijeta.

- Da budem iskrena, kada radite posao koji volite, onda je sve lakše. Ne bih ništa promijenila, jer mislim da ne bih ni mogla. Ionako sam tu sasvim “slučajno”. Meni je najveća nagrada veliki broj prijatelja i istomišljenika koje sam stekla tokom ovih 18 godina – kazala je Medunjanin na početku intervjua za “Dnevni avaz” u kojem je otkrila koliko je poželjela povratak na binu, strahuje li od novog vala koronavirusa, koliko joj znače muzičke nagrade i kada će nastupiti u rodnom gradu.

Prošle godine održali ste u oktobru tri koncerta u Beogradu i nastupila je pauza. Ipak situacija s  pandemijom koronavirusa  sada se poboljšala i Vi ste se vratili nastupima. Spremate se i za EXIT u Novom Sadu, kakav je osjećaj nakon pauze vratiti se na binu?

- U septembru i oktobru prošle godine je bilo malo otvaranje, prije onog drugog vala i mislili smo da će situacija biti bolja. Međutim, odmah nakon toga sve je krenulo u „lockdown“, jer je pandemija uzela maha. Praktički sve do kraja maja, nisam imala nastupe. A vratiti se na binu je, moram reći, nevjerovatan doživljaj. Malo je trebalo vremena da se priviknemo na slobodu. Ipak, dugo nismo uopće izlazili iz kuće, a kada vidite 500 ljudi na jednom mjestu, prosto ne vjerujete da se to događa. Imala sam već nekoliko nastupa u Hrvatskoj koji su održani u skladu s epidemiološkim mjerama i jeste drugačije u odnosu na pune dvorane, ali vjerujte mi da se odmah lakše diše. Kada vidite ljude koji su došli na koncert, shvatite da je možda upravo direktni kontakt i druženje to što nam je najviše nedostajalo u svemu ovome. U životu čovjek može bez mnogo čega, ali bez interakcije s ljudima jednostavno ne ide. Nadam se, kao i svi, da smo došli pred kraj pandemije i da ćemo ponovno početi normalno živjeti naredne godine. Do tada se još uvijek moramo čuvati, koliko je to u našoj moći, i brinuti za zdravlje kako svoje, tako i drugih ljudi koji nas okružuju. A svega drugog će biti, prije ili kasnije. 

Pred pandemiju imali ste žestok tempo. Da li Vam je odmor dobro došao. Kako ste iskoristili vrijeme?

- Vratila sam se iz Australije u martu prošle godine kada je i pandemija zvanično počela u svijetu. Ne znam da li sam mogla zamisliti ovakav scenario. Mislim da niko i nije. U decembru 2019. počela sam sa snimanjem novog albuma, koji sam planirala izdati krajem 2020. godine, ali kako je pandemija krenula, željela sam uraditi postprodukciju čim prije. Tako da sam radila na produkciji albuma od marta do juna prošle godine, kada je album i objavljen.  Nakon toga, sve je stalo, kao i svima. Bilo je nekoliko online koncerata, ali to je kratkog daha. Ne možete raditi više takvih tokom godine. U međuvremenu, pokušavala sam se organizirati po pitanju nekoliko projekata, ali u Evropi i drugdje, restriktivne epidemiološke mjere su sve stavile na čekanje. Ali opet kažem i to nije toliko bilo važno. Kada je ovakva situacija, imamo druge prioritete, i nema nekog smisla insistirati na bilo čemu drugom. 

Kako ste doživljavali ovaj period vrućeg-hladnog? 

- Moram reći da nije jednostavno. Ali, opet niste jedini u toj situaciji. Kako i svi. Pokušavate proći kroz ovo s najmanje posljedica. Polako. Dan za danom. Nema se šta puno razmišljati, nego biti strpljiv i čuvati sebe i druge, koliko god sve ovo trajalo.

Na nastupima je još uvijek ograničen broj posjetilaca. Bojite li se novog vala koji najavljuju? Šta mislite kada će se sve opet vratiti u normalu?

- Nadam se da neće biti novog vala. Jer, vidim da je u Evropi veliki broj vakcinisanih ljudi. Ono što sam primijetila na koncertima ovog mjeseca da se većina vakcinisala, barem jednom dozom i čekaju revakcinaciju u narednim sedmicama. Mislim da je to rješenje koje nam jedino može svima pomoći. Pazite, i kada je ograničen broj posjetilaca, opet je mnogo bolje od totalne zabrane kojoj smo svjedočili prethodnih godinu i po dana.

Vaš novi studijski album „For Him and Her“ sjajno je prihvaćen od publike i kritike, jedinstveni je hommage Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić. Kako ste došli na tu ideju?

- Da, U pravu ste. Album “For Him and Her” je prvenstveno hommage Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić. Znate, odrastala sam u vrijeme kada je tradicionalna muzika bila izuzetno popularna. A interpretatori sevdaha su bili cijenjeni na muzičkoj sceni. I ja sam, kao i ostala djeca, slušala pjesme koje su puštali na radiostanicama i neizbježno preslušavala sve singlice s vikend gramofona, koje su moji roditelji tada kupovali u neograničenim količinama. A pravo da vam kažem,  podugačak je spisak omiljenih interpretatora. Neke od najljepših pjesama izvodili su doajeni sevdaha Safet Isović, Nada Mamula, Himzo Polovina, Ksenija Cicvarić, Silvana Armenulić... A u ta davna vremena 70-ih prošlog stoljeća, pored sevdalinki, Silvanine i Tomine pjesme su vječito bile zastupljene na svim radiostanicama. Sjećam se tih godina vrlo dobro. I moram reći da su njihove pjesme zaista puno utjecale na moj život. Dugo vremena sam planirala da snimim nekoliko pjesama. Ali, jednostavno imala sam puno obaveza. Tako da se ipak snimanje desilo krajem 2019. godine i mislim da mi je sada srce na mjestu. Znate, njihova muzika je predivna i moja jedina želja je bila da ljudi, koji nikada nisu čuli za njih dvoje, kada poslušaju naše obrade, vrate se originalnim autentičnim snimkama.

Nagrada struke

Uživate veliku popularnost u regionu, nedavno ste osvojili i Porina, kako gledate na to i koliko Vam znače te nagrade?

- Prije svega, drago mi je što će pjesme Tome i Silvane i dalje biti u fokusu. Sigurno je da to zaslužuju. I vidite, ovih nekoliko pjesama koje sam odabrala su samo dio njihovog velikog muzičkog opusa, i sa sigurnošću mogu reći da je svaka njihova pjesma posebna i lijepa. I da. Drago mi je da nagrada dolazi od struke, koja je u isto vrijeme obavezujuća. S Bojanom Zulfikarpašićem sam producirala album, uz veliku pomoć ton majstora Oli Džejkobsa (Jacobs) iz Real World muzičkog studija i iskreno malo sam strepila kako će ljudi doživjeti naše viđenje njihove muzike. 

Šta prvo pomislite kada izađete pred publiku, imate li neke rituale?

- Nemam neki poseban ritual. Imam tremu kada izađem pred ljude, ali sve to brzo prođe nakon nekoliko trenutaka kad počne koncert.

-  Kada ste navikli živjeti kao nomad, onda možete vidjeti samo prednosti “života u koferima”. 

Šta Amira sluša privatno? 

- Sve ovisi o raspoloženju i trenutku. Trenutno slušam novi album Nika Kejva (Nick Cave). Također, često vrtim u posljednje vrijeme kompozitora Kayhan Kalhora i bend Tinariwen.

Kako bi ste sebe ukratko opisali?

- Normalna žena kao i sav normalan svijet.

Ima li danas one prave sarajevske raje?

- Naravno da ima, inače ne biste mi postavili to pitanje. I to ne samo u Sarajevu. Moram reći da nema grada u svijetu u kojem nisam naišla na bar jednog Sarajliju. Možda jesmo na različitim stranama svijeta, možda se i ne vidimo često, ali duh Sarajeva je uvijek prisutan. A tako će i ostati.

Teško je planirati

Da li ćete imati uskoro nastup u Sarajevu? 

- Teško je bilo šta planirati. Pokušavala sam u zadnjih godinu i pol, uraditi nešto po tom pitanju. Čak i u manjim prostorima. Ali, epidemiološka situacija nije dozvoljavala da se bilo šta desi. Ne znam kakve će mjere biti na snazi u narednih nekoliko mjeseci, ali nadam se da će biti bolje. Vidite, planirala sam promociju krajem prošle godine, i onda je došao novi val. Prvi koncert u BiH bi trebala imati u Banjoj Luci 8. jula, zatim Travnik 6. avgusta i Jajce 8. avgusta. A za drugo ćemo vidjeti.

Mnogi su odustali od muzike

- Iskreno, ne vidim puno pomaka posljednjih godina. U BiH imamo sjajne bendove, kantautore, izvođače i velika je šteta da nemamo neko ozbiljno tijelo u postojećim strukturama koje bi zaista moglo pomoći ne samo njima, nego i cijeloj muzičkoj industriji. Mislim da je došlo vrijeme da imamo ozbiljne izdavače koji bi mogle ujediniti sve muzičke profesionalce i muzičare i napraviti ozbiljne korake u osiguravanju podrške za sve mlade umjetnike i omogućiti im kvalitetnu promociju. Dodatno, pandemija je utjecala na njihov razvoj i bojim se da će mnogi od njih odustati od muzike, upravo zbog toga što nema sistemske podrške i što njihov rad se ne cijeni dovoljno. Ali, mora se učiniti sve, koliko god je to moguće, da se izgradi jedna platformu s koje bi mogli koordinirati i utjecati na negativne posljedice koje su uzrokovane raznim faktorima posljednjih nekoliko godina – govori Medunjanin.