Hamid Ragipović Besko pripada generaciji starijih pjevača, ali onih dobrih i kvalitetnih. Bio je i ostao pjevač koji podjednako dobro pjeva sevdalinku, pjesme iz njegovog Sandžaka te novokomponovanu muziku. Sreli smo ga u Njemačkoj, tačnije u gradu Majncu, gdje je imao ugovoren nastup.

Povući na djeda

Moglo bi se reći da Besku godine ni vrijeme ne mogu ništa. Kako fizički, tako i mentalno, ali i o pitanju pjevanja.

- Živim u dijaspori, tačnije u Njemačkoj, i baš mi je nedostajao kontakt s ovim ljudima vani. Zbog proklete pandemije koronavirusa ja četiri godine nisam dolazio u Njemačku, sve vrijeme sam bio u Sarajevu. Da sam bio osuđen na četiri godine zatvora, odležao bih to. Supruga i djeca su dolazili u Bosnu, ali ja ne u Njemačku - rekao nam je Besko na početku razgovora.

Gdje se bolje osjećate, u Njemačkoj ili u BiH?

- Ja sam na našim prostorima, konkretno u Bosni, rođen kao pjevač, tu mi je baza, publika, rodbina. Međutim, kada pogledaš s druge strane, u Njemačkoj mi žive supruga, tri moja sina, tri moja sokola, a što je najbitnije postao sam i djed. Dvojica sinova su oženjena, a jednog još ne možemo prevariti da se oženi.

Kako je nositi titulu djeda?

- Nisam vjerovao kada su govorili da se unuče voli više od svog djeteta. A sada sam se uvjerio da je to zaista tako. Ja bih sada među hiljade djece prepoznao glas svoje unuke. Osjećaj kada je držiš u naručju riječima se opisati ne može. Moja tri sina su muzikalna, vole muziku, ali isto tako završili su jako dobre fakultete i niko neće na estradu. Ali, možda moja unuka ili neko od buduće unučadi baš povuče na djeda.

Jedan od Vaša tri sina bio je jako bolestan, bila je u pitanju zloćudna bolest?

- Bilo je to životno iskušenje, kako za njega, tako i za sve nas. Ali, Božija riječ je preča i najvažnija, dao mu je dragi Bog vijeka da živi. Danas je jako dobar, izgleda kao Tarzan. Od svega toga prošlo je više od deset godina, do danas nije ni gripu imao. Bilo je to teško iskušenje.

Estrada nekad i sad?

- O tome bi se moglo nadugo pričati. Nekada se znalo ko može da pjeva, da se pojavi u javnosti, da snimi ploču. Bila je velika recenzija tekstova, pa muzike. A, danas na koncertima vlada velika agresija zvuka. Odeš na koncert, pa kada izađeš trebaju ti tri dana da oporaviš sluh.

Jeste li već u penziji i kako živite?

- Da, jesam i imam dvije penzije. Jednu iz BiH, a drugu iz Njemačke. Ja sam, hajde da tako kažem, dok sam bio mlad, mislio i na starost, a koja me, evo, stigla. Vjerovatno sam to naučio i od roditelja, kada zaradiš potroši, ali nešto obavezno ostavi sa strane i plaćaj penzijsko osiguranje. Uspio sam da imam vlastitu kuću, familiju, da imam penzije.

Bez plejbeka

Kada ste se "rodili" kao pjevač?

- Bilo je to 1976. godine, kada sam bio apsolutni pobjednik Ilidžanskog festivala s pjesmom „Gdje si sada kada mene nema, ko te voli čija li si žena“. Bio sam šokiran kako me je narod prihvatio, bila je fantazija. Nekada je taj festival jako profesionalno rađen, strogo je vođeno računa o svemu, sve je išlo uživo, nije bilo plejbeka.

Da li Vam se desilo da ste odbili neku pjesmu, a ona postala hit u izvedbi drugog pjevača?

- Da, jeste. Recimo, odbio sam pjesmu „Vino točim, a vino ne pijem“, koju je kasnije snimio Miroslav Ilić i ona je postala veliki hit, a danas evergrin narodne muzike. Zahar je meni dao dvije pjesme, a onda mi je jednu uzeo i rekao da će da je da tamo nekom svom kumu i ostavio mi ovu „Vino točim“. E, onda se ja naljutim i vratim mu obje pjesme. A, meni se više sviđala ta koju je htio da da svom kumu, pjevaču anonimcu.

Svastika Zerina Cokoja

Vaša svastika je Zerina Cokoja, gdje je ona danas?

- Imam ja više svastika, ali ona je jedna, jedina rođena! Zerina danas živi u Minhenu, radi u GEMI, agenciji za autorska prava. Razlog zbog čega je odustala od pjesme je taj što Zerina nije prošla kroz kafanu, kroz jako naporan posao estradnog radnika, pjevača, a koji je posao sa sedam kora. Zerina je iz klupe kao student otišla na binu, imala je svog menadžera, sada već rahmetli Kemu Bisića, koji je poginuo u ratu. Njeno je bilo samo da se obuče, da se sredi i izađe da pjeva. A, sve je to jako dobro znala. Eto, zbog toga je odustala od neke velike karijere, nije navikla na estradu, koja je puna krokodila. Pjeva ona i dalje, ali samo za neki uži krug ljudi.

Silvana je bila ikona ljepote

Koja je, prema Vašem mišljenju, u Vaše vrijeme bila ljepotica jugoslavenske estrade?

- To je bila i ostala Silvana Armenulić. Ona nije bila samo nestvarno i prirodno lijepa, već je imala i taj anđeoski glas. Zbog toga je, vjerovatno, i rano otišla, da bi postala dio nebeskog anđeoskog hora. Bila je najpristojnija i najljepša. Kao što je svjetska ikona ljepote Merilin Monro (Marilyn Monroe), tako je za mene, za naše područje Silvana Armenulić. Samo jednom smo zajedno bili na nastupu, a s nama je bio i moj kum Meho Puzić. I tada sam bio očaran njenom ljepotom, držanjem, ponašanjem i elegancijom.