Nije bilo mnogo većih skandala na poslijeratnoj bh. estradnoj sceni od one kada se Fuad Backović Deen u sklopu reklamne kampanje za album „Anđeo sa greškom“ iz 2005. godine pojavio k'o od majke rođen na bilbordima širom države. Danima se samo o tome govorilo!
Kada se to stavi u kontekst Deenovog muzičkog izražaja koji ide u red preblagog (ženskastog) popa, u pjesmama koje nemaju posebnu umjetničku težinu, koje su svoju publiku našle isključivo u tinejdžerkama, onda ne čudi činjenica da je Deen etiketiran kao pripadnik LGBT zajednice, koji bombastično, na silu, bilbordima, propagira svoje stavove i opredjeljenja, što je naišlo na masovnu osudu. Danas, skoro 18 godina kasnije, ti stavovi još uvijek nailaze na osudu (čitaj fizičko obračunavanje), te time Deenov skandal poprima još grandioznije dimenzije.
Deenu se ipak na dometima unutar svog stvaralaštva mora odati priznanje. Šest albuma, dva odlaska na Eurosong i hitovi kao što su: „Laži me“, „Poljubi me“, „Bolje za nas“, „Taxi“, te „In the disco“, od Backovića su učinili priznato estradno ime.
Kada se govori o pjesmi „Anđeo sa greškom“ onda se mora istaći da je to tipična Deenova pjesma. Stihove zajednički potpisuju Deen i Antonija Šola, a muziku isključivo Deen, što ga čini kompletnim autorom. Laki ritam, uvijanje glasom i banalna poruka koju sobom nosi, s ove vremenske distance dokazuje sav besmisao pomenutog skandala.
Pjesma donosi toliko puta ispričanu priču o nedostižnoj ljubavi. Naslućena, ali neostvarena ljubav za lirskog subjekta ne predstavlja sudbinski poraz, kako se to inače dočarava u pjesmama sličnog žanra. On je svjestan da ima i njegove krivice (ako nije isključivo njegova) u razlozima što ljubav o kojoj pjeva nije dobila obrise sretne, ostvarene ljubavi. Zbog toga je on anđeo sa greškom. Ima ljubav koju bi rado podijelio, ali ga sopstvene nesavršenosti u tome sprječavaju.
