Pred više od 12.000 ljudi u njemačkom gradu Frankfurtu, a u sklopu „Hrvatske noći“, fantastičan nastup upriličio je popularni Dalmatinac Patar Grašo. Kako prije, tako i poslije koncerta, veliki broj Grašinih fanova tražio je autograme, što je on uz osmijeh na licu ispoštovao.

Nakon svega toga susreo se s ekipom „Dnevnog avaza“ i govorio o karijeri i privatnom životu.

Dodatna energija

- Prije svega, volim ovo što radim i čime se godinama bavim. A, kada dobiješ taj fidbek od nekoliko generacija koje se nalaze u dvorani, gdje svi, ali zaista svi, pjevaju, i djeca od deset godina i bake od sedamdeset, onda se baš osjećaš snažno. U meni se probudi dodatna energija i trudim se da pružim sve od sebe, baš onako kako ta publika zaslužuje i očekuje od mene – kaže Grašo.

Prema natpisima u medijima, kupili ste nekretninu na Jahorini. Kako to da Dalmatinac voli snijeg i hladnoću?

- Ja mnogo volim Sarajevo. Volim da dođem u taj grad, da osjetim njegovu toplinu i srdačnost ljudi. Ali, mnogo volim i snijeg i snježni ambijent, a posebno na planinama. I kada se sve spoji, najbliže Splitu, a gdje mogu otići na 1600 metara nadmorske visine, pa tu čuti naše ljude, pa se veoma brzo spustiti u Sarajevo, Jahorina je odličan izbor i lokacija za duži i češći dolazak. A blizu su i divni restorani u Sarajevu. Baš volim snijeg, skijam od svoje osme godine života, dakle, već punih 40 godina.

Sjećate li se kada ste prvi put bili u Sarajevu?

- Da, bilo je to 1995. godine s grupom „Magazin“. Ne treba ni da spominjem kakvo je Sarajevo tada bilo, dovoljno je reći samo godinu, a naveo sam je. Od tada pa sve do sada, za Sarajevo me vezuje ogromna ljubav. Prema Sarajevu osjećam privrženost. Zašto i kako to objasniti? Pa, zbog svih momenata koje sam u tom gradu doživio, zbog ljudi s kojima se družim ili su živjeli ili žive ili su porijeklom iz Sarajeva. Uvijek kada se spomene taj grad meni se za dušu zalijepi neka toplina.

Lijepa riječ

Kad već s toliko ljubavi pričate o Sarajevu, pjevate li sevdalinke?

- Ne, a razlog je jednostavan, jer nemam taj izričaj, nemam taj vibrato i onda mi je bolje da ne ulazim u taj bazen. Ali volim da meni pjevaju sevdalinke. A vjerovatno i ljudi, odnosno pjevači koji jako dobro pjevaju sevdalinke, ne bi bili najvještiji s klapskim pjesmama. Kada dođem, uživam da mi u kafani pjevaju sevdalinke, tada samo šutim i pijuckam.

Znači li to da ste veliki meraklija?

- Kako je to lijepa riječ. Da, uvijek sam bio i ostat ću, samo Bože zdravlja.

Ležeran život

Grašo je nedavno govorio kako je svjestan toga da je javna osoba, te da, dok god ljudi „klikaju“, on i Hana će biti dio vijesti u novinama. Kaže i kako se trudi ljude „gnjaviti“ samo svojim pjesmama, no to su pravila šoubiznisa. Ispričao je i kako se osjećao dok je čitao toliko informacija o sebi i Hani:

- Bilo bi nezgodno da kažem da nisam sretan što su novine pisale lijepo o nama i možda češće nego bismo mi to htjeli - rekao je Grašo. Opisao je i kakav je, zapravo, njegov i Hanin život, u koji ljudi kroz medije nemaju uvid.

- Mi živimo jedan opušten i iznenađujuće ležeran život. Ljudi to iz novina, vjerovatno, ne mogu shvatiti. Ležeran je u privatnoj sferi, a oko mene su uvijek avioni, dvorane, koncerti i baš zato mogu biti s prijateljima, a da nema bljeskalica - rekao je Grašo.