Kada je riječ o današnjoj muzici i muzičkoj sceni, najbitnije je da pjesma bude viralna i u trendingu, međutim, malo koja ostaje hit.

Slava nekog pjevača traje manje-više kratko, a ukoliko je pjesma u trendingu, znači da je prošla, uspjela i da se sluša, a da je izvođač u najmanju ruku popularan.

Međutim, do prije samo dvadesetak godina neke druge stvari su bili parametri za dobar album. Iako danas ponovo uzima maha snimanje i objavljivanje polovina ili dijela albuma, te pjesme završe samo na internetu. Ranije su to bile kasete, ploče, i na kraju su ih naslijedila CD izdanja.

Danas, slabo ko i da kupuje CD.

U vrijeme stare Jugoslavije dodjeljivale su se srebrne, zlatne, platinaste i dijamantske ploče, a to znači da je neki izvođač prodao 50, 100, 150, 200. Postojala je i nagrada Zlatna ptica, što je značilo da je neki pjevač prodao 300 hiljada ploča.

Od 1947. godine, kada je u Jugoslaviji, u tadašnjoj prvoj fabrici gramoflonskih ploča "Jugoton", u Zagrebu objavljena prva singlica "Ti tvoji zubići" , "Jedan mali brodić", dalmatinske tradicionalne pjesme u izvedbi "Zagreb Male Quinteta", dok je u Beogradu 1951. godine snovan RTB, Produkcija gramofonskih ploča. Prva zvijezda u Beogradu sa samostalnom pločom je bio Đorđe Marjanović sa albumom "Zvižduk u osam". 

Već 1961. godine u Aleksandrovcu otvara se još jedna produkcijska kuća, pod nazivom Diskos i iako najmlađi, oni su dodijelili prvu zvanučnu zlatnu ploču, za prodatih 100.000 primjeraka i to Nikoli Karoviću za „Zlatnu Grkinju“, a na njoj se našli i „Sagapo“, „Divni Meksiko“.

Tu već nastaje problem pošto i RTB Beograd objavljuje da oni zvanično dodjeljuju prvu Zlatnu ploču i to Predragu Cunetu Gojkoviću za „Kafu mi draga ispeci“. 

Međutim, Diskos ih je tužio, i nakon arbitraže je utvrđeno da su bili u pravu jer je RTB nagradu dodijelio na osnovu proizvedenih, a ne prodatih ploča.

Tokom narednih godina sve više i više se povećavalo interesovanje za pločama, a na listi od 20 najvećih tiraža ikada prodatih u onoj velikoj, Titovoj Jugoslavili apsolutna vladarka je Lepa Brena sa "Slatkim grehom".

Njihov album iz 1984. koji nosi naziv "Lepa Brena" je prodat u rekordnom broju od milion i sto hiljada ploča, a zbog ovog izdanja su radnici u fabrici danima radili u tri smjene kako bi pokrili potražnju.

Pogledajte ko je bilježio ozbiljne tiraže u Jugoslaviji ispod.

Do tada punih 7 godina najprodavaniji album je imao Zdravko Čolić, "Ako priđeš bliže", koji je objavljen 1977. godine sa do tog momenta nevjerovatnih milion primjeraka.

Da ipak narodnjaci suvereno vladaju najvećim tiražima vidi se i po trećem mestu, na kom se našao Miroslav Ilić sa albumom "Pozdravi je pozdravi", iz 1982. godine i tiražom od 900.000 ploča, kao i Vesna Zmijanac, koja je prodala samo 50.000 primjeraka manje 1988. godine, kada je objavila album "Istina".

I ovi albumi su dostigli visoke tiraže

5. Danijel "Bio sam naivan" (Jugoton 1984) - 800 hiljada 6. Novi Fosili - Budi uvijek blizu (1981) 712.000 7. Lepa Brena - Mile voli disko (1982) Hajde da se volimo (1987) Vesna Zmijanac - Jedan si ti (1987) Halid Bešlić - Neću, neću dijamante (1984) Hari Mata Hari - Strah me da te volim (1990) 700.000 8. Vesna Zmijanac - Dođi što pre (PGP RTB 1986); Lepa Brena - Voli me, voli (PGP RTB 1986); Šemsa Suljaković - Pristajem na sve (Diskos 1986); Neda Ukraden - Hoću tebe (Jugoton 1985) 650.000; 9. Magazin - Magazin (Jugoton 1987) 630.000; 10. Plavi Orkestar - Soldatski bal (1985) Srebrna Krila - Srebrna Krila (1979) Lepa Brena - Uske pantalone (1986) 600.000;

11. Magazin - Piši mi (1986) 570.000; 12. Mišo Kovač - "Proplakat će zora" (Jugoton 1971) - 500 hiljada, te brojni drugi.