Nenad Marković strpljivo je, korak po korak, gradio trenersku karijeru. S jednakom upornošću kakvom je krčio igrački put, popularni Neno je gradio i trenerski rejting.
Trpio je i prave nepravde, poput one kad je uveo grčki Panionios u Euroligu (prtvi put nakon 12 godina) pa ostao bez posla u tom klubu, ali nije odustajao...
Dobri rezultati
Nakon tri prilično uspješne godine u Turskoj, gdje je s Trabzonom i Karšijakom rušio najveće tamošnje klubove te igrao izuzetno uspješno i u Evropi, uslijedio je poziv iz, kako kaže, "evropske NBA lige", španske ACB.
- Moja želja bila je da jednog dana dobijem mogućnost da odem u Španiju. Tamo sam igrao pet godina, pričam jezik dobro, imam mnogo prijatelja... I izvan košarke, Španija je dobro mjesto za život.
A što se tiče košarke, špansku ligu ne zovu bez razloga evropska NBA. U Turskoj klubovi možda imaju više finansijskih sredstava da dovedu skuplje i na papiru bolje igrače, ali Španija je izazov.
Kompliciranije je sastaviti ekipu zbog pravila prema kojem klub mora imati najmanje pet domaćih igrača i najviše dva Amerikanca. No, ovdje je zbog toga mnogo mladih, talentiranih igrača iz Evrope.
Sve to mene privlači i, kad se ukazala prilika, pogotovo kad me je pozvao klub koji je prošle sezone osvojio Ligu prvaka FIBA, nisam mnogo razmišljao - kaže za naš list Marković, prvi bh. trener u španskom prvenstvu.
Iza Tenerifa je možda i najbolja sezona nakon koje im je trenera "preoteo" novi prvak Valensija. Koliko će biti teško ponoviti takve rezultate?
- Ne bježim od odgovornosti, naravno da mi je cilj da se nastavi trend dobrih rezultata, mada moramo biti svjesni da nas u novoj sezoni očekuju mnogo jači rivali i u Ligi prvaka i u Španiji.
No, nijedne sekunde nisam vagao kad sam dobio ponudu kluba koji je bio osvačaj Lige prvaka. Tenerife su odlično organiziran klub, imaju tradiciju, do sada možda nisu imali velike rezultate, ali su u uzlaznoj putanji. Cilj je da nastavimo u istom smjeru.
U Grčkoj ste vodili Panionios, u Turskoj Karšijaku, a sada u Španiji Tenerife. Sve su to klubovi koji su za samo stepenicu ili dvije ispod Olimpijakosa, Panatinaikosa, Fenera, Barcelone, Reala... Možemo li očekivati da Vas nekad vidimo i na klupi nekog od tih velikana?
- To nije lagan zadatak. Moja želja je da vodim neki veliki klub, u rangu spomenutih. Hoće li se i kada to desiti, vidjet ćemo. I u igračkoj karijeri sam išao težim putem dok nisam došao do euroligaških ekipa i ugovora.
No, u ovom momentu sam fokusiran na Tenerife i, ako bih ostao tu, recimo, pet godina, a da napravim dobar posao, ne bi mi bilo mrsko. Želim ovdje ostaviti nešto iza sebe, da se može reći da sam izgurao nekoliko talenata, igrao top 8, polufinale ili finale...
